Europa je htjela zajednički razviti borbeni zrakoplov nove generacije: Eurofighter je zapravo projekt koji je započet još u osamdesetima prošlog stoljeća i usprkos poboljšanjima, u ne tako skoroj budućnosti on više neće biti na razini konkurencije.
No u raspravi o zajedničkom zrakoplovu se otvaralo sve više pitanja: gdje će se konkretno proizvoditi? Koje oružje on mora moći nositi? Koliko će to koštati? I kad je riječ o propisima koje se uporno drži Njemačka: kome će se on uopće smjeti prodavati u inozemstvu?
Sve u svemu: europski najveći obrambeni projekt sada bi mogao završiti s dva odvojena zrakoplova. Airbus, koji zastupa njemačku i španjolsku stranu programa Future Combat Air System (FCAS) na upit DW odgovara kako je spreman "na preustroj programa" nakon godina političkih i industrijskih sporova, piše DW.
To bi moglo uključivati rješenje s dva zrakoplova u kojem bi Francuska i Njemačka razvijale odvojene borbene avione. Suradnja će ostati, ali prvenstveno na dronovima, senzorima i digitalnim sustavima koji u stvarnom vremenu povezuju bojište.
Jer osnovno pitanje seže još i dublje od samih nacionalnih interesa: prema iskustvima suvremenog bojišta, koliko je još uopće važan sam borbeni zrakoplov u arsenalima budućih armija?
No već i priznanje kako bi ipak moglo nastati dva zrakoplova je velik zaokret za projekt koji se nekad predstavljao kao simbol francusko‑njemačkog vojnog jedinstva.
Može li se još spasiti FCAS?
„Vlade Francuske, Njemačke i Španjolske nastavljaju razgovore kako bi se odlučilo što dalje u projektu FCAS", rekao je glasnogovornik Airbusa za DW. Glavni direktor Airbusa Guillaume Faury je uvjeren kako i dalje ima smisla širi program, čak i ako je blokiran borbeni zrakoplov u njegovu središtu.
„Zastoj jedne sastavnice ne smije ugroziti cijelu budućnost ove europske sposobnosti u visokoj tehnologiji", rekao je Faury. Airbus može živjeti s rješenjem s dva zrakoplova, ako tako odluče vlade.
Ali nije sporan samo zrakoplov, nego se nameće pitanje: mogu li najveće europske sile još uvijek zajednički razvijati velike sustave naoružanja?
Kako je nastao taj projekt?
Nakon duge tradicije suradnje započete još u sedamdesetima i zrakoplovom Alphajet, FCAS su 2017. pokrenule Francuska i Njemačka, a kasnije se pridružila i Španjolska. Projekt vrijedan oko 100 milijardi eura trebao bi do oko 2040. donijeti borbeni sustav šeste generacije. Program daleko nadilazi sam borbeni zrakoplov. Uključuje i dronove, bespilotne letjelice za pratnju, motore te „borbeni oblak“ koji u stvarnom vremenu povezuje zrakoplove, senzore i podatke s bojišta.
No upravo je borbeni zrakoplov postao glavni izvor sukoba već i zbog ciljeva koje on mora moći ispunjavati. Francuska želi da budući zrakoplov može djelovati s nosača zrakoplova i nositi nuklearno oružje. Njemačka - koja nije nuklearna sila niti ima nosače, nema takve zahtjeve. Berlin je već odlučio kupiti američke lovce F‑35 za NATO misije povezane s nuklearnim odvraćanjem.
Nedavno je i njemački kancelar Friedrich Merz javno priznao te razlike. A ako se te razlike ne uspiju "staviti pod istu kapu", onda i čitav projekt još jedva ima smisla.
Gdje će biti radna mjesta?
Politički spor proizlazi i iz industrijskog: Dassault Aviation, francuski proizvođač borbenog zrakoplova Rafale, želi jasno vodstvo nad novim zrakoplovom. Airbus Defence and Space zastupa njemačke i španjolske interese i traži veću ulogu. Rezultat je dugotrajan spor oko vodstva, raspodjele posla i prijenosa tehnologije. Nije bilo bitnih pomaka niti nakon više pokušaja posredovanja.
Airbus sada daje naslutiti da bi rješenje moglo biti da se prestane pokušavati sve zahtjeve "ugurati" u jedan zrakoplov jer su i zahtjevi današnjeg bojišta bitno drugačiji nego što su bili još prije desetak godina. Za mnoge vojne stručnjake najvažniji dio FCAS‑a možda više nije sam zrakoplov, nego mrežna povezanost svih oružanih sustava na bojišnici.
„Borbeni oblak" – digitalni sustav koji povezuje zrakoplove, dronove, senzore i oružje na kopnu, u zraku i na vodi – sve se više smatra područjem u kojem europska suradnja još ima smisla. Stručnjak za obranu Christian Mölling rekao je za DW da je taj sustav važan jer Europa u tom području i dalje uvelike ovisi o SAD. Drugi stručnjaci smatraju da bi se razvoj dronova, softvera i mrežnog povezivanja bojišta mogao nastaviti čak i ako se projekt borbenog zrakoplova podijeli ili smanji.
To ne bi bio politički uspjeh kao nekakav zajednički avion, ali bi mogla spriječiti potpuni raspad FCAS‑a.
A što je sa europskim „supertenkom"?
Problemi oko FCAS‑a sada se prelijevaju i na drugi ključni francusko‑njemački projekt: Main Ground Combat System (MGCS). A dok je Njemačka još donekle bila spremna priznati Francuskoj više iskustva u borbenim zrakoplovima, Francuska je morala prihvatiti i činjenicu kako tu Njemačka ima bolje karte.
MGCS bi trebao zamijeniti njemački Leopard 2, ali prije svega Francuska hitno treba nasljednika za svoj tenk Leclerc. Pokrenut je zajedno s FCAS‑om 2017. kao dio šireg političkog dogovora između Pariza i Berlina.
Podjela je bila jasna: Francuska vodi razvoj borbenog zrakoplova preko Dassaulta, a Njemačka razvoj tenka zahvaljujući svojoj industriji oklopnih vozila. Namjera nije bila samo proizvesti oružje nego povezati dvije najveće europske vojne sile.
No taj dogovor se sad klima: ako bude promjena kod borbenog zrakoplova, onda bi se narušiti i odnos snaga na kojem počiva novi tenk. A i taj projekt uvijek iznova zapinje: sad pak njemačka tvrtka Rheinmetall tvrdi kako njegov novi tenk Panther već jest tenk budućnosti i kako zapravo nema neke velike potrebe tražiti i razvijati nešto još novije. Ipak, politika Francuske i Njemačke su 2024. dogovorile nastavak sljedeće faze, ali se ne očekuje da će sustav ući u uporabu prije oko 2040., piše DW.
Test za europsku obrambenu industriju
Ruska agresija na Ukrajinu potaknula je europske vlade i više odvajati za vlastitu obranu, a vidjelo se i da nije dobra niti tolika ovisnost o SAD. Od tada EU poziva na zajedničku nabavu oružja i jačanje europske obrambene industrije.
No problemi oko FCAS‑a pokazuju koliko je tu ambiciju teško provesti u praksi. Analitičari instituta Carnegie Endowment for International Peace upozoravaju da bi ishod FCAS‑a mogao dugoročno oblikovati europsku obrambenu suradnju. Ako projekt propadne, vlade bi ubuduće mogle biti znatno opreznije pri pokretanju ovako velikih multinacionalnih programa.