Julija i Dmitrij (imena promijenjena iz sigurnosnih razloga) ovog su ljeta otputovali iz Rusije u Brazil kako bi im se dijete tamo rodilo. „Na granici, naravno, nismo rekli da sam trudna”, ispričala je Julija za DW. U tom je trenutku bila već u 32. tjednu trudnoće. Njihova je kći kasnije rođena u privatnoj klinici u Santosu. Obitelj sada priprema potrebnu dokumentaciju kako bi dijete dobilo brazilsku putovnicu. U Brazilu, naime, svatko tko je rođen u toj zemlji automatski dobiva državljanstvo.
„Postigli smo svoj minimalni cilj”, kaže Dmitrij. „S brazilskom putovnicom naša kći može putovati bez vize u gotovo sve zemlje svijeta. Ne mora podnositi zahtjev za skupom i dugotrajnom šengenskom vizom. Želimo da sama može odlučiti gdje će studirati, raditi ili živjeti.” Početkom kolovoza i jedan njegov kolega s posla otputovao je sa svojom trudnom suprugom u Brazil kako bi im se tamo rodilo dijete.
Prema njihovim riječima, u prvih šest tjedana u Brazilu potrošili su oko 10.000 eura, uključujući i višednevno liječenje njihove kćeri na odjelu intenzivne njege. Zbog putovanja Dmitrij je dao otkaz u banci u kojoj je radio. Nakon povratka u Moskvu nada se novom zaposlenju. Par se, međutim, planira vratiti tek za nekoliko mjeseci, kada budu gotovi svi dokumenti za njihovu kćer. Druge ruske obitelji trajno ostaju u Brazilu.
Predstavnici inicijativa za pomoć i odvjetnici koji na terenu pružaju podršku ruskim državljanima rekli su za DW da bilježe sve veći priljev ruskih migranata u Brazil. Ta je zemlja postala posebno privlačna nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, kada su zapadne države uvele ograničenja ulaska za ruske državljane.
Taj je trend dodatno pojačan strožim useljeničkim pravilima u Argentini, koja je dotad bila jedno od glavnih odredišta takozvanog „porođajnog turizma”. Od 2025. pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi ograničen je za osobe bez stalne boravišne dozvole. Osim toga, pooštrene su kontrole stvarne svrhe ulaska u zemlju. Oni koji žele steći argentinsko državljanstvo na temelju rođenja djeteta sada moraju dokazati zakonit boravak od najmanje dvije godine.
Posljedice su vidljive u statistici. Godine 2023. Rusi su podnijeli rekordnih više od 7.000 zahtjeva za dozvolom boravka. Sredinom 2025., prema podacima ruskog portala RBC, bilo ih je samo 1.821. Istodobno raste broj ruskih državljana koji dobivaju brazilske putovnice. Godine 2024. Rusima je izdano 477 putovnica, a 2025. već 613. Više od polovice novih državljana bile su žene. Do kraja svibnja 2026. ruskim državljanima izdano je 166 brazilskih putovnica, od čega gotovo 60 posto žena. Mnoge obitelji pritom imaju i druge ciljeve. Naime, roditelji djeteta rođenog u Brazilu mogu podnijeti zahtjev za boravišnu dozvolu te pod određenim uvjetima već nakon godinu dana i sami dobiti brazilsko državljanstvo.
Tim je putem krenula Jana (ime promijenjeno) sa suprugom 2023. godine. „Događaji iz 2022. svakako su imali određenu ulogu, ali ideja o porodu u inozemstvu pojavila se još ranije”, ispričala je za DW. „U Rusiji se svašta može dogoditi. Oduvijek sam željela imati drugu putovnicu i roditi dijete u drugoj zemlji. Kada sam neplanirano ostala trudna, morali smo samo odlučiti koja zemlja dolazi u obzir.” Jana je rodila sina u državnoj klinici u. Nakon toga obitelj je živjela u Brazilu oko tri godine. „Bilo nam je važno dobiti putovnice za sebe i za naše dijete. Jako mi se svidio život tamo i naučila sam portugalski”, kaže ona. Jana i njezin suprug poduzetnici su i, prema vlastitim riječima, već godinama žive kao „digitalni nomadi” u različitim zemljama.
Danas pokušava održati sinovu povezanost s Brazilom. „Čitamo knjige na portugalskom i mnogo razgovaramo o Brazilu. Želim da može putovati bez vize i da ostane otvoren prema svijetu.” Florianópolis se u međuvremenu razvio u jedno od najvažnijih središta ruske zajednice u Brazilu. Prema podacima lokalnih zdravstvenih vlasti, u prvoj polovici 2026. godine ukupno 119 Ruskinja ondje je zatražilo savjetovanje vezano uz trudnoću. Tijekom cijele 2025. godine bilo ih je 136.
Ulazak u Brazil s ciljem poroda pravno nije ni izričito dopušten ni zabranjen, objašnjava odvjetnik koji je želio ostati anoniman. Mnoge trudnice ulaze u zemlju kao turistkinje i na granici ne navode stvarni razlog putovanja. Neovisno o statusu boravka, nakon toga mogu besplatno koristiti javne klinike i zdravstvene ustanove.
Oko ovog trenda u međuvremenu se razvilo zasebno tržište usluga. Često upravo Rusi koji su se nedavno doselili posreduju pri pronalasku smještaja, organizaciji liječničke skrbi ili pružaju pomoć u administrativnim postupcima. Cijene se kreću od nekoliko tisuća dolara za prikupljanje i pripremu dokumentacije do više od 10.000 dolara za kompletne pakete koji uključuju pronalazak stana, organizaciju klinike te pratnju prevoditeljica ili doula (obučene stručnjakinja koja ženama pomažu prije, tijekom i kratko nakon poroda, nap red.).
Pružatelji takvih usluga, odvjetnici i volonteri ipak izvještavaju o pojačanim kontrolama brazilskih vlasti, posebno u gradovima s većim ruskim zajednicama poput Florianópolisa. „Policija sada detaljnije provjerava žive li ljudi doista na adresama koje su naveli”, kaže jedan pravnik. Bilo je slučajeva u kojima su prijavljivane lažne adrese kako bi se brže dobile boravišne dozvole. Osim toga, za privremene i stalne dozvole boravka sve se češće traži veći broj dokumenata. Prema istraživanju DW-a, međutim, nema naznaka da se Rusima masovno odbija ulazak u Brazil.
Krajem srpnja ruski Telegram kanal Baza, a zatim i drugi mediji, izvijestili su o navodnoj „deportaciji” trudnih Ruskinja iz Brazila. Spominjalo se deset slučajeva. Brazilska policija demantirala je takve tvrdnje za DW.
Odluke o zabrani ulaska uvijek se donose pojedinačno, priopćile su vlasti. Temelje se na konkretnim okolnostima svakog slučaja i važećim propisima. Trudnoća pritom ne igra nikakvu ulogu. Umjesto toga provjeravaju se valjanost putnih dokumenata, navedena svrha putovanja i raspoloživost dovoljnih financijskih sredstava. DW je uspio pronaći samo jedan dokumentirani slučaj. U njemu je jednoj trudnoj Ruskinji isprva bio odbijen ulazak u zemlju. Nakon intervencije odvjetnika i sudske odluke ipak joj je dopušten ulazak. Iz sudske dokumentacije proizlazi da su granične vlasti imale sumnje u način financiranja njezina boravka. Sama žena nije odgovorila na upite DW-a. Za tvrdnju da se radilo o većem broju sličnih slučajeva DW nije pronašao nikakve dokaze.