SAMOSTAN BENEDIKTINKI SV. MARGARITE

Trn s Kristove krune čuva se u Pagu. Ima potvrdu Svete Stolice da je autentičan

Foto: Dino Stanin/Pixsell
Foto: Dino Stanin/Pixsell
Foto: Dino Stanin/Pixsell
04.03.2021.
u 07:09
Uz Kristovu trnovu krunu koja se čuva u pariškoj katedrali Notre-Dame, to je jedini Sveti Trn u svijetu koji ima potvrdu Svete Stolice da je autentičan
Pogledaj originalni članak

Vrijeme je korizme. Na Veliki petak, koji ove godine pada 2. travnja, katolički vjernici prisjetit će se muka Isusa Krista koje je podnio za iskupljenje njihovih grijeha tri dana prije nego što je uskrsnuo. Koliko njih, a i općenito hrvatskih građana, zna da se jedan autentični trn s Kristove krune pod kojom je krvario toga dana čuva upravo u našoj zemlji? Relikvija Svetog Trna na čuvanje je, naime, povjerena sestrama benediktinkama u Samostanu benediktinki sv. Margarite u Pagu, i to još 1443. godine. A uz trnovu krunu koja se čuva u pariškoj katedrali Notre-Dame, to je jedini Sveti Trn u svijetu koji ima potvrdu Rimske kurije da je autentičan!

Unatoč tome što se procesije sa Svetim Trnom u Pagu održava 500 godina, ta bi svjetska priča bila prepuštena zaboravu da nije bilo sestre Benedikte, profesora povijesti dr. Miroslava Granića sa zadarskog sveučilišta i vodećih ljudi Zadarske nadbiskupije. Naime, od 1945. godine komunističke vlasti više nisu dale dozvolu za održavanje procesije sa Svetim Trnom pa se s vremenom na njega zaboravilo.

– Pažani su vjerovali da im molitva Svetom Trnu pomaže da godina bude rodna. Koliko znam, ni jedno čudo nije mu pripisano, ali na otoku Pagu Sveti se Trn jako štovao – rekao nam je prof. dr. Miroslav Granić, zaljubljenik u baštinu i svojevrsni inicijator istraživanja o toj paškoj relikviji. No, on kaže da je inicijator sestra Benedikta iz samostana, a da je on samo povezao ono što je bilo zapisano, a postoje čak i isprave o darovanju, čuvanju...

Pa kako je jedan od trnova s autentične Isusove krune dospio na Pag?

– Prema izvornim dokumentima, Sveti Trn donio je 1443. godine fra Ivan Tutnić svojoj sestri, koludrici Mariji, na njezino svečano monaško zavjetovanje u paški benediktinski samostan. Napisao je i ispravu o tom daru. Prijepis te isprave iz 1564. godine iz arhiva Marka Laura Ruića s ovjerom javnog bilježnika Benedikta Zorovića otkriva nam niz konkretnih detalja koje darovatelj Svetog Trna fra Ivan Tutnić zahtijeva: kako relikviju Svetog Trna čuvati, kako je štovati i izložiti u liturgijskim slavljima. Naziva ga „prebogoljubni i Presveti Trn neizrecive krune Gospodina našega Isusa Krista” koju se za vrijeme “Njegove svojevoljne i Presvete muke dostojao nositi, i ponizan postao za pobjedu i slavu za nas grešnike”.

Ta presveta moć Gospodinove trnove krune držala se u Pagu na časnom i presvetom mjestu, ali dalje se nije željelo držati tajno toliku moć, nego je razglasiti, očitovati i svakomu pokazati, “da joj vjerni kršćani dadu dužno poklonstvo, čast i da se to vrši s vrsnom dužnom ljubavi”. U paškoj ispravi Sveti se Trn naziva i „prebogoljubna uspomena moći” – istaknuo je nedavno nakon najave obnove procesije u čast Svetog Trna prof. dr. Granić, a nama u razgovoru rekao da se relikvija čuvala u jednoj škrinji s četiri ključa i da je u ispravi točno naznačeno tko treba čuvati te ključeve.

Jedan ključ čuvala je majka opatica, drugi je bio pohranjen kod paške Općine, treći kod opata Tutnića, koji ga je poslije predao na čuvanje nekom paškom plemiću (čuvanje tog ključa postalo je nasljedno pravo te obitelji), a četvrti je imao paški zborni Kaptol.

– Relikvija Svetog Trna štovana je s najvećom pobožnošću u Pagu 500 godina, od 1435. do uspostave komunističke vlasti koje tu svetkovinu nisu izričito zabranile, ali nisu izdavale dopuštenje da se obavi velebna procesija po cijelom gradu Pagu. Upornim neizdavanjem dozvole de facto su zabranili i dokinuli štovanje Svetog Trna u Pagu. I eto, donedavno se o tome nije javno ni govorilo. Na Pagu su ljudi znali za to, osobito su nam o procesiji i relikviji govorili 90-godišnjaci – kazao nam je prof. Granić.

Sveti Trn iz Isusove krune postavljen je u zlatno-srebrni relikvijar, u stakleni cilindar, hermetički je zatvoren i nikad se više nije otvarao, a relikvijar je sada i izložen. Benediktinke ga pomno čuvaju, a od 15. stoljeća redovito se iznosio na procesiju 4. svibnja ili u nedjelju nakon toga datuma, stoji u podacima koje nam je dostavila direktorica paške Turističke zajednice Vesna Karavanić. – S obnavljanjem štovanja relikvije Svetog trna kao da su se otvorila vrata svega paškog bogatstva. Osim crkava i crkvica, Pag ima druge tri velike svetinje: čudotvorni Sveti Križ koji je Pagu darovao venecijanski patrijarh Foscari, koji se čuva u riznici zborne crkve u Pagu te štuje 23. srpnja, Majku Božju od Staroga grada koja se štuje od 1855.

U prekrasnoj procesiji na Veliku Gospu u Pagu Pažani u narodnim nošnjama nose Gospin kip tri kilometra na rukama od crkve u Starom gradu do zborne crkve. Sada se ponovno oživljava pobožnost prema Svetom Trnu, što je vjerska i duhovna vrijednost, ali je i dio bogate cjelokupne hrvatske kulturne baštine – rekla je Vesna Karavanić i dodala da je Benediktinski samostan sv. Margarite posebna priča jer ima jedinstvenu karizmu uza sve bogatstvo koje su časne sestre stoljećima u tišini čuvale i sada predale očima javnosti.

Foto: Dino Stanin/Pixsell

– Posebno veseli što se tradicija obnavlja u sinergiji crkvene i svjetovne vlasti – samostana, paške župe i Zadarske nadbiskupije, Grada Paga i Turističke zajednice Grada Paga, uz svesrdnu stručnu pomoć prof. dr. Miroslava Granića i don Darija Tičića. Kao što je rekla naša časna majka Benedikta: „Stvari su se posložile u pravo vrijeme, na pravom mjestu i u pravi čas.“ To je ujedno velika prilika da se Sveti Trn uklopi u pravce kojima se odvijaju brojna hodočašća, pa i ona u Međugorje. To bi mogao biti i početak razvoja vjerskog turizma – kazala je Karavanić, koja je održala i predavanje na temu “Pag – grad Božjeg dodira.”

– U Pag su došla i vidjela relikviju Svetog Trna tri papina vizitatora u različitim razdobljima. Nisu se poznavali, prethodni bi već i umro dok bi sljedeći došao. Sva trojica jednako su rekli o Svetom Trnu: „Esse de corona Domini!” Jest s krune Gospodnje! – poručio je prof. Granić govoreći o priznanju paške relikvije kojoj je Kongregacija za obrede Svete Stolice 1788. potvrdila autentičnost Svetog Trna. Nakon 74 godine neodržavanja procesije sa Svetim Trnom u Pagu, javno čašćenje relikvije obnovljeno je 4. svibnja 2019. u prisutnosti hrvatskih vitezova Svetog groba jeruzalemskoga.

Proslava je obnovljena u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, a svečano koncelebrirano slavlje u paškoj zbornoj crkvi Uznesenja Marijina predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. No, procesija ipak nije održana zbog kiše. Koludrice, čuvarice paške relikvije, za posjeta Pagu još prije epidemije korone kazale su nam kako je u vrijeme Drugog svjetskog rata, 14. prosinca 1944. godine, kada je na Pag s mora bilo usmjereno osamnaest topova i kad je samostanska crkva bila znatno oštećena, relikvija ostala neoštećena.

Direktorica Turističke zajednice Vesna Karavanić poslala nam je i pisanu izjavu majke Benedikte iz Samostana benediktinki svete Margarite tijekom potpisa Povelje o suradnji u javnom čašćenju relikvije Svetoga Trna Gospodina Isusa Krista paških benediktinki i hrvatskih vitezova Svetoga groba jeruzalemskog, u kojoj među ostalim stoji: „Velika je to milost, da mi na Pagu imamo Sveti Trn. To je veliko duhovno i kulturno bogatstvo za našu domovinu, koja, uz Francusku, još jedina u svijetu ima dio autentične Kristovu trnove krune. Sveti Trn je pogotovo nama koludricama itekako velik i dragocjeni znak. Pred njim i s njim proživljavamo u svojoj molitvi i razmatranju što je sve Gospodin morao na sebi trpjeti za naše ljudsko spasenje.“

Koludrice, inače, i danas žive načelo svetoga Benedikta “moli i radi”.

Zajednica sestara benediktinki u Pagu postoji neprekidno od 1318. godine. U prvi samostan i crkvu, posvećene sv. Margariti, djevici i mučenici, u starom gradu Paga, koji su darovali Juran i Milica Pogančić, ušle su tri koludrice. I sve tri su se zvale Marija. Život u Samostanu benediktinki sv. Margarite u Pagu oduvijek je bio uzoran. Redovnice su 1579. godine razvile vrlo bogatu i raznoliku djelatnost, posebno odgojnu, i to za žensku djecu. Benediktinke su poučavale čipkarstvo, a čipke su prodavale Mlecima i poslije u Austriji. One su zaslužne što se čipkarstvo proširilo gradom Pagom i postalo važan izvor zarade mnogih paških obitelji.

Glavni oltar te kapela sv. Benedikta podignuti su krajem 18. stoljeća. U kapeli Mišolić podignut je mramorni oltar Milosrdne Gospe, a grobnica obitelji Mišolić sagrađena je u 15. stoljeću. Samostan čuva vrijedne predmete umjetničkog obrta i likovne umjetnosti. Najvažniji je svakako relikvijar Svetog Trna iz 1435. Skulptura je zastupljena s nekoliko kipova Bogorodice i drvenim raspelima. Od drvenih raspela ističemo raspelo u kapeli Gospe od Milosrđa iz 14. stoljeća. Kip milosrdne Gospe izrađen je 1626. godine. Paške su benediktinke tijekom svoje duge povijesti molile su i radile s ljudima grada Paga i Zadarske nadbiskupije.

Čuvale su baštinjene svetinje promičući kršćanske, benediktinske vrijednosti i hrvatsku kulturu. Poznati i zaštićeni izvorni hrvatski proizvodi su i paški baškotin, koludraška štrika i kolacić koje koludrice sv. Margarite izrađuju po starim recepturama više od 300 godina. Naglašena je njihova izvornost i specifičnost okusa proizvoda koji proizlaze iz receptura po kojima su ga izrađivale i po kojem ga i danas izrađuju koludrice Samostana benediktinki u Pagu.

Ove godine procesija sa Svetim Trnom napokon bi mogla biti održana. Prije dvije godine spriječila ju je, kako rekosmo, kiša, prošle godine korona. Nekako u to vrijeme potpisnik ovih redaka i fotoreporter prvi su se put susreli s malenom relikvijom koja uistinu izaziva veliko strahopoštovanje neovisno o tome jeste li vjernik ili ne. Ostavlja snažan dojam snažan te se nameće pitanje kako je moguće da su ljudi prema takvoj dobroti reagirali zlostavljanjem, mučenjem, krunjenjem trnovom krunom...

– Sveti Trn na Pagu priznala je Sveta Stolica i pred njim je dopustila obred, molitvu. Francuska je od tri trna koje je povezala u krunu napravila svjetsku priču, a mi nažalost još nismo svjesni što imamo, no nadam se da ćemo to ispraviti – poručio je na kraju u telefonskom razgovoru za Večernji list profesor Miroslav Granić.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.