Rođen u Božanovićima (Kalinovik) za vrijeme Drugog svjetskog rata, Ratko Mladić odrastao je u partizanskoj obitelji; oca su mu ubile ustaške snage. Iako je u mladosti želio postati učitelj ili kirurg, odlučio se za vojnu karijeru, smatrajući se Jugoslavenom sve do raspada države. Njegov uspon u JNA bio je postojan, no ključan trenutak dogodio se 1991. godine, kada je kao zapovjednik Devetog korpusa JNA poslan u Knin. Ondje je vodio operacije protiv Hrvatske, a Slobodan Milošević ga je ubrzo promovirao u čin general-majora. Već u svibnju 1992., nakon daljnjeg napredovanja, preuzeo je zapovjedništvo nad Vojskom Republike Srpske, postavši ključni vojni vođa bosanskih Srba uz političkog lidera Radovana Karadžića.
Preuzevši zapovjedništvo nad Vojskom Republike Srpske, Mladić je odmah naredio neselektivno granatiranje Sarajeva, započevši najdužu opsadu glavnog grada u modernoj povijesti. Četiri godine stanovništvo je bilo izloženo stalnoj artiljerijskoj i snajperskoj vatri, gladi i teroru, što je rezultiralo smrću više od 13.000 ljudi. Paralelno s opsadom, njegove su snage provodile sustavnu kampanju etničkog čišćenja diljem Bosne. Naredio je zauzimanje gradova, prisiljavajući desetke tisuća Bošnjaka i Hrvata na bijeg. Mnogi su ubijeni, a tisuće su zatvorene u koncentracijske logore gdje su bili izloženi mučenju, silovanjima i ubojstvima. Ovi postupci donijeli mu nadimke "Balkanski krvnik", "Mesar iz Bosne".
Vrhunac brutalnosti dogodio se u srpnju 1995. godine u Srebrenici, gradu koji je bio pod zaštitom Ujedinjenih naroda. Nakon što su njegove trupe zauzele enklavu, Mladić je osobno nadgledao operaciju koja će postati jedini genocid na europskom tlu nakon Holokausta. U samo tjedan dana, počevši od 13. srpnja, njegovi vojnici sustavno su pogubili više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, dok su žene bile izložene masovnom zlostavljanju. U mjesecima koji su uslijedili, Mladić je naredio prikrivanje zločina: masovne grobnice su otkopavane, a tijela žrtava prebacivana su u sekundarne i tercijarne grobnice diljem istočne Bosne kako bi se zatajili dokazi.
Iako je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) podigao optužnicu protiv njega još 1995. godine, Mladić je izbjegavao pravdu punih 16 godina. U početku je živio pod zaštitom srbijanskog vojnog i obavještajnog aparata, no nakon pada Miloševića 2001. bio je prisiljen na skrivanje, oslanjajući se na mrežu bivših vojnih časnika i rodbine. Uhićen je 26. svibnja 2011. u selu Lazarevo u Srbiji. Suđenje u Haagu počelo je 2012., a presuda je donesena u studenom 2017. Osuđen je na doživotni zatvor po deset od jedanaest točaka optužnice, uključujući genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti. Žalbeno vijeće potvrdilo je presudu 2021. godine.
Posljednjih godina života Mladićevo zdravstveno stanje bilo je teško narušeno, a njegovi odvjetnici su više puta tražili prijevremeno puštanje iz humanitarnih razloga. Zahtjevi su redovito odbijani, unatoč podršci srbijanskih vlasti..