Dok Kremlj nastavlja rat u Ukrajini i pojačava kontrolu nad društvom, otvoreni otpor u Rusiji gotovo je nestao s ulica. Prosvjedi protiv rata, koji su početkom invazije 2022. okupljali tisuće ljudi diljem zemlje, danas su zamijenjeni anonimnim mrežama aktivista, novinara, odvjetnika i volontera koji djeluju u sjeni, često riskirajući dugogodišnje zatvorske kazne. Kako piše francuski Le Monde u opsežnoj reportaži o stanju ruske oporbe, represija je posljednjih godina dosegnula razinu kakva nije viđena od sovjetskog razdoblja. Protivnici rata više ne organiziraju javne prosvjede, a simboli otpora – od zelenih vrpci do antiratnih grafita – gotovo su potpuno nestali s moskovskih ulica.
Jedan od najnovijih primjera je slučaj Maksima Kruglova, potpredsjednika liberalne stranke Jabloko i sveučilišnog profesora, koji se suočava s kaznom do deset godina zatvora zbog objave na Telegramu iz 2022. godine u kojoj je pozvao na međunarodnu istragu ratnih zločina u ukrajinskoj Buči. Uhićen je tek tri godine nakon objave, što pokazuje koliko dugo ruske vlasti prate i procesuiraju kritičare režima.
Prema podacima organizacije OVD-Info, danas se u Rusiji nalazi više od 2.100 političkih zatvorenika, dok organizacija Memorial procjenjuje da je stvarni broj još veći. Novinar Sergej Smirnov, glavni urednik neovisnog portala Mediazona, tvrdi da mnogi slučajevi nikada ne dospiju u javnost te da bi broj političkih zatvorenika mogao biti i dvostruko veći od službeno evidentiranog. „Postoje stotine slučajeva za koje jednostavno ni ne znamo”, kaže Smirnov. „Samo u ovom trenutku otvoreno je više od 200 kaznenih istraga za ekstremizam zbog običnih donacija FBK-u [Zakladi za borbu protiv korupcije koju je 2011. osnovao oporbenjak Aleksej Navaljni, koji je preminuo u pritvoru 2024. godine].”
U ožujku 2022., govoreći na kanalu Rusija 24, Vladimir Putin najavio je „prirodno i nužno čišćenje društva”. Na meti vlasti nisu samo politički protivnici i antiratni aktivisti. Režim posljednjih godina progoni i odvjetnike, novinare, aktiviste za ljudska prava, LGBT zajednicu, feminističke skupine i ekološke udruge. Deseci neovisnih medija prisiljeni su djelovati iz egzila, a njihove izvjestitelje u Rusiji štite anonimnost i tajni komunikacijski kanali. Le Monde navodi da je od početka rata više od 70 ruskih medija nastavilo rad iz inozemstva, čime je stvorena jedn od najvećih zajednica novinara u egzilu na svijetu. Unatoč tome, brojni suradnici i dalje izvještavaju iz Rusije, prate suđenja i dokumentiraju slučajeve političkog progona, svjesni da ih vlasti mogu identificirati putem sustava videonadzora i tehnologije prepoznavanja lica.
Od početka invazije donesene su desetine zakona kojima se dodatno ograničavaju sloboda govora i političko djelovanje. Kritiziranje vojske ili širenje navodno "lažnih informacija" o ruskim oružanim snagama može rezultirati kaznom do 15 godina zatvora. U međuvremenu je snižena i dobna granica za kazneni progon u slučajevima povezanima s "terorizmom" i "ekstremizmom", pa se i maloljetnici suočavaju s višegodišnjim zatvorskim kaznama.
Ostatak članka ispod videa
Mnogi aktivisti tvrde da je organizirani otpor unutar zemlje danas praktički nemoguć. "Ključna riječ ruskog otpora je usamljenost", rekao je novinar Sergej Parhomenko, jedan od istaknutih predstavnika ruske oporbe u egzilu. Umjesto masovnih prosvjeda, otpor se danas uglavnom svodi na individualne akcije, prikupljanje informacija o političkim zatvorenicima i pomoć ljudima koji žele izbjeći mobilizaciju ili napustiti zemlju. Među organizacijama koje djeluju izvan Rusije su i mreže koje pomažu dezerterima, prate sudbinu deportirane ukrajinske djece ili pružaju podršku progonjenim pripadnicima LGBT zajednice.
Posebnu pozornost privlače projekti koji dokumentiraju posljednje riječi političkih optuženika prije izricanja presuda. Te izjave često predstavljaju svojevrsne političke manifeste i svjedočanstva o stanju u zemlji. Le Monde zaključuje da se ruski otpor danas ne očituje kroz masovne demonstracije, već kroz svakodnevni rad anonimnih pojedinaca koji nastoje dokumentirati represiju, pomoći žrtvama progona i očuvati prostor za drukčije mišljenje u društvu koje Kremlj sve čvršće kontrolira