Ispod Španjolske i Portugala odvija se proces koji je ljudskom oku potpuno neprimjetan, ali znanstvenicima otkriva kako se mijenja geološka karta Europe. Iberijski poluotok polako se okreće u smjeru kazaljke na satu, a pokret je povezan s pritiskom koji nastaje zbog približavanja afričke i euroazijske tektonske ploče. Do tog su zaključka došli istraživači koji su analizirali podatke satelitskih mjerenja i seizmičke aktivnosti.
Njihovo istraživanje objavljeno je u znanstvenom časopisu Gondwana Research, a pokazuje da se tektonska deformacija ne odvija jednako na cijelom poluotoku. Rotacija je najizraženija u njegovim zapadnim i jugozapadnim dijelovima. Prema Asieru Madarieti, istraživaču sa Sveučilišta Baskije i glavnom autoru studije, afrička i euroazijska ploča približavaju se jedna drugoj brzinom od četiri do šest milimetara godišnje. Iako je njihova granica razmjerno jasno određena u Atlantskom oceanu i u blizini Alžira, južno od Španjolske i Portugala geološka je situacija znatno složenija.
Današnji položaj Iberijskog poluotoka rezultat je milijuna godina tektonskih promjena. Prije otvaranja Atlantskog oceana područje današnje Španjolske i Portugala bilo je povezano s dijelom Europe koji danas pripada zapadnoj Francuskoj. Kako se sjeverni Atlantik počeo otvarati, Iberijski blok postupno se odvajao od euroazijskog kontinenta. Istodobno se otvorio Biskajski zaljev, a novonastala mikroploča pomicala se prema jugozapadu i rotirala u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. U kasnijim geološkim fazama pomaknula se približno 200 kilometara prema istoku, do područja na kojem se nalazi danas. Sudaranje s europskim kontinentom pridonijelo je i nastanku Pireneja, planinskog lanca koji danas razdvaja Španjolsku i Francusku. Šire područje Sredozemlja također je oblikovano dugotrajnim sudaranjem afričke i euroazijske ploče. Njihovo približavanje dovelo je do zatvaranja drevnog oceana Tetide, a potom i do stvaranja Alpa.
Ti procesi nisu završeni – tektonske ploče i dalje se pomiču, a njihov pritisak mijenja Zemljinu koru. Posebno važnu ulogu u novom istraživanju ima Gibraltarski luk, zakrivljena geološka struktura koja se proteže oko Gibraltarskog tjesnaca. Riječ je o području na kojem se susreću i međusobno djeluju različiti dijelovi Zemljine kore, zbog čega je granicu između afričke i euroazijske ploče ondje teško precizno odrediti. Kako bi rekonstruirali današnje pomicanje tla, znanstvenici su kombinirali geodetska mjerenja dobivena satelitima s podacima o potresima. Analizirali su deformacije Zemljine kore i raspored naprezanja u području između Europe i sjeverozapadne Afrike.
Rezultati pokazuju da se zapadno od Gibraltarskog tjesnaca pritisak afričke ploče prenosi prema Iberijskom poluotoku. Istočnije se dio tog pritiska raspoređuje kroz koru Gibraltarskog luka i područje Alboranskog mora. Upravo takva raspodjela sila objašnjava zašto se pojedini dijelovi poluotoka ne pomiču jednako. Prema rezultatima studije, rotacija je vrlo spora i iznosi približno 0,1 do 0,2 stupnja tijekom milijun godina. To ne znači da će se promjene moći primijetiti u svakodnevnom životu, ali znanstvenicima pruža važan uvid u aktivne geološke procese. Istraživanje bi moglo pomoći u prepoznavanju aktivnih rasjeda i boljoj procjeni seizmičkog rizika u širem području, uključujući Pireneje. Znanstvenici pritom upozoravaju da još postoje područja u kojima nedostaju detaljna geološka i geofizička istraživanja, pa će za potpunije razumijevanje tektonskih procesa biti potrebni dodatni podaci.