Radi li Njemačka nešto zaista dobro ili je u pitanju tek sreća? Njemačka i svjetska javnost, kao i stručnjaci, pitaju se kako je moguće da ta zemlja ima stopu smrtnosti od COVID-19 tek 0,6 posto, dok Italija ima 10,5 posto, Španjolska 7,5%, Francuska 5,8%, a Ujedinjeno Kraljevstvo pet posto.
Njemačka je dosad zabilježila visokih 48.354 slučajeva pacijenata pozitivnih na koronavirus, što je peti najveći broj u svijetu, a dosad je umrlo 306 osoba. Iako je to 306 ljudskih života i sudbina, što je malo samo u usporedbi s drugim velikim državama, svi se pitaju što Njemačka radi bolje od ostalih.
Njemački je Spiegel nabrojio četiri moguća razloga:
1. Rano i opsežno testiranje Na početku izbijanja krize Njemačka je radila iznimno brzo i dobro u testiranju ljudi koji su potencijalno zaraženi te praćenju njihovih kontakata. To znači da ta zemlja ima bolju sliku o ukupnom broju zaraženih nego neke druge zemlje koje su testirale samo one koji su razvili ozbiljne simptome. U Italiji je pak vjerojatno tjednima kružila epidemija a da nitko za nju još nije znao. Isto tako, vjerojatno je da je u toj zemlji i danas mnogo više pozitivnih u odnosu na službene brojke, ali mnogi od njih nisu razvili simptome.
2. Društveni model Iako Njemačka i Italija imaju otprilike jednako staro stanovništvo (prosječna je dob nešto veća od 45 godina), njemački je sustav brzo shvatio da im dolazi mnogo zaraženih mlađih ljudi iz inozemstva. Zbog toga je u jednom trenutku prosječna dob onih koji su testirani i bili pozitivni u Italiji bila 63 godine, a u Njemačkoj 47. U Italiji je jedan od glavnih razloga za veću smrtnost bio i društveni model u kojem je normalnije nego u Njemačkoj da mladi ljudi žive dulje s roditeljima te bakama i djedovima, pa im lakše mogu prenijeti virus.
Tako petina Talijana, piše Bloomberg, u dobi između 30 i 49 godina živi s roditeljima, dok je to slučaj u dvostruko manje njemačkih kućanstava.
3. Zdravstveni sustav Ovakav je virus gadna štetočina jer, kad se jednom počne širiti, prelazi u gotovo nezaustavljivu spiralu širenja zaraze i hospitalizacije pacijenata. Italija je svjedočila takvom širenju zaraze da su mnogi liječnici morali na samome mjestu birati koje će pacijente priključiti, a koje ne na respirator. Njemačka se zbog same logike manjeg broja zaraženih, ali i većeg broja respiratora, još nije susrela s ovim problemom.
4. Epidemija na početku Najpesimističniji je mogući razlog eventualna mogućnost da Njemačka još nije ni ušla u vrhunac epidemije, a kako je virusu potrebno neko vrijeme da postane smrtonosan, možda će se stopa smrtnosti znatno povećati. Lothar Wieler, šef Instituta Robert Koch, vladina tijela za zdravstvene politike, kaže da ne očekuje na duge staze razlike u smrtnosti između Italije i Njemačke. Valja reći da stopa smrtnosti nije znatno povećana u posljednja dva tjedna tijekom kojih se očekivao veći rast umrlih u Njemačkoj, ali ipak jest rasla. Prije deset dana iznosila je 0,2, a danas je 0,6 posto.