Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije i Ministarstvo vanjskih poslova Republike Bjelorusije sastavilo je treće zajedničko izvješće vanjskopolitičkih resora dviju zemalja o situaciji s ljudskim pravima u pojedinim zemljama. Dokument je dugačak gotovo 2000 stranica, a njegova je prezentacija održana 30. lipnja te 7. i 9. srpnja 2026. godine u Minsku, Beču i Ženevi.
Prema uvodnim dijelovima dokumenta, cilj je skrenuti pozornost međunarodne zajednice na izazove u zaštiti ljudskih prava, pri čemu autori navode da se Zapad koristi neokolonijalnim metodama i dvostrukim standardima. Izvješće obuhvaća prikaze stanja u nizu država, među kojima se nalazi i Republika Hrvatska, kojoj je posvećeno približno 20 stranica.
U izvješću se navodi mišljenje većine međunarodnih eksperata prema kojem hrvatsko zakonodavstvo i pravnoprimijenjena praksa u načelu odgovaraju međunarodno-pravnim obvezama zemlje u području zaštite ljudskih prava. Ipak, ističe se kako se u Hrvatskoj bilježi određeno pogoršanje situacije, s najvećom zabrinutošću oko porasta netrpeljivosti po nacionalnoj liniji te nedovoljnih napora vlasti u ostvarivanju postavljenih ciljeva. Dokument podsjeća da su na nezadovoljavajuće stanje prava nacionalnih manjina u proteklim godinama ukazivali različiti međunarodni akteri – od Europske komisije protiv rasizma i netrpeljivosti (ECRI) do Odbora UN-a za ekonomske, socijalne i kulturne prava.
Prema podacima iz izvješća koji se oslanjaju na izvještaje organizacija poput Srpskog narodnog vijeća (SNV) i europskih agencija, u Hrvatskoj se bilježi porast predmeta i žalbi vezanih uz diskriminaciju na osnovi rase i etničke pripadnosti. Posebno se naglašava položaj srpske nacionalne manjine koja je najčešće meta napada.
Izvješće navodi statistiku SNV-a prema kojoj je 2024. godine zabilježeno oko 700 slučajeva širenja mržnje prema srpskom stanovništvu, uz slučajeve fizičkog nasilja, etnički motiviranog vandalizma, uništavanja spomenika i oštećivanja imovine. ECRI i drugi mehanizmi upozoravaju na širenje predrasuda i stereotipno-negativno prikazivanje manjina u regionalnim medijima i na društvenim mrežama, kao i na korištenje uvredljivih grafita u gradovima poput Zagreba, Vukovara, Gospića i Rijeke. Dokument spominje i primjere otkazivanja ili zabrana pojedinih kulturno-umjetničkih manifestacija te nastupa gostujućih skupina i izložbi iz susjednih zemalja, što se u izvješću tumači kao kršenje prava na slobodu stvaralaštva i iskaz diskriminacije.
U izvješću se značajna pozornost posvećuje pitanjima povijesnog revizionizma i posljedicama Domovinskog rata, oružanog sukoba koji se odvijao od 1991. do 1995. godine. Pozivajući se na nalaze posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda za promicanje istine, pravde, reparacije i jamstava neponavljanja Fabiana Salviolija te zaključke Odbora UN-a za uklanjanje rasne diskriminacije (CERD), dokument upozorava na pojave koje se ocjenjuju problematičnima u području suočavanja s ratnom prošlošću.
Kritizira se pojavljivanje elemenata povijesnog revizionizma, glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca, podizanje spomenika uz podršku dužnosnika te korištenje fašističkih i ustaških obilježja i pozdrava u javnom prostoru. Ukazuje se na primjedbe međunarodnih tijela o navodnoj neujednačenosti ili pristranosti u istragama i sudskim postupcima vezanima uz ratne zločine, uz napomenu da civilne udruge i izvještaji poput onih SNV-a upozoravaju na razliku u postupanju prema pripadnicima različitih nacionalnih skupina. Također se spominje pitanje nestalih osoba, pri čemu je prema podacima iz 2025. godine registrirano 1740 nestalih lica iz razdoblja krize 90-ih.
Izvješće se osvrće i na uvjete života povratnika, posebice srpskih izbjeglica koje su se vratile u regije poput Slavonije. Iako se opći uvjeti ocjenjuju pozitivnima, ističe se da se povratnici suočavaju s teškoćama u ostvarivanju stambenih prava, stabilne opskrbe komunalijama (struja, voda, plin), rješavanju pitanja državljanstva, priznavanju radnog staža i pristupu zdravstvenoj zaštiti
Kada je riječ o institucijama, dokument navodi da udio pripadnika nacionalnih manjina u tijelima izvršne i sudske vlasti te u policiji i državnoj upravi i dalje zaostaje za propisanim planovima i ciljevima, na što su također upozoravali UN-ovi odbori. Zaključno, premda Hrvatska raspolaže strateškim dokumentima i zakonima poput Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Nacionalnog plana za suzbijanje diskriminacije, međunarodni i regionalni izvještaji na koje se oslanjaju ruski i bjeloruski autori naglašavaju potrebu za odlučnijom provedbom mjera u praksi i suzbijanjem oblika netrpeljivosti.