Rat u Iranu, koji je u početku s američke strane predstavljen kao brz i uspješan vojni zahvat, sve više otvara ozbiljna pitanja unutar samog vrha američke vlasti. Dok Pentagon u javnosti nastavlja isticati vojnu nadmoć i stabilnu situaciju na terenu, iza zatvorenih vrata vodi se znatno opreznija i složenija rasprava o stvarnom stanju sukoba.
U središtu tih sumnji nalazi se potpredsjednik JD. Vance, koji je tijekom internih sastanaka više puta dovodio u pitanje točnost procjena Ministarstva obrane. Njegova zabrinutost ne odnosi se samo na tijek rata, već i na stanje američkih vojnih zaliha, osobito projektila, čija je potrošnja u ovom sukobu iznimno visoka. Prema informacijama iz administracije, o tim je pitanjima razgovarao i s predsjednikom Donald Trump, upozoravajući na moguće dugoročne posljedice. Naime, problem zaliha ne tiče se isključivo rata s Iranom. Isti resursi ključni su i za potencijalne buduće sukobe, bilo da je riječ o napetostima oko Tajvana, sigurnosnim prijetnjama na Korejskom poluotoku ili odnosima s Rusijom u Europi. Upravo zato pitanje vojne spremnosti prelazi okvire jednog konflikta i postaje šire strateško pitanje američke sigurnosti.
Unatoč tim zabrinutostima, ministar obrane Pete Hegseth i načelnik Združenog stožera Dan Caine u javnim nastupima zadržavaju izrazito optimističan ton. Ističu kako su američke zalihe i dalje snažne te da su udari na iranske snage bili vrlo učinkoviti. Takve izjave stvaraju dojam potpune kontrole situacije, no dio dužnosnika smatra da takav prikaz ne odražava u potpunosti stvarno stanje. Kako kasnije piše The Atlantic, obavještajne procjene upućuju na znatno složeniju sliku. Iran, unatoč intenzivnim napadima, i dalje raspolaže velikim dijelom svojih vojnih kapaciteta, uključujući zrakoplovstvo, sustave za lansiranje projektila i pomorske snage sposobne za ometanje ključnih pomorskih pravaca. To znači da prijetnja nije uklonjena, već samo djelomično oslabljena.
Dodatnu nesigurnost unose i konkretni događaji na terenu. Rušenje američkog borbenog zrakoplova u travnju pokazalo je da iranske obrambene sposobnosti i dalje predstavljaju ozbiljan izazov. Istodobno, Iran postupno obnavlja dio svojih vojnih sustava, što produljuje trajanje sukoba i smanjuje izglede za brzo rješenje. U takvim okolnostima posebno dolazi do izražaja problem iscrpljenih zaliha naoružanja. Intenzivna uporaba projektila i obrambenih sustava već je dovela do značajnog smanjenja rezervi, koje su dodatno opterećene prethodnim američkim angažmanima u drugim kriznim područjima. Time se otvara pitanje koliko je američka vojska dugoročno spremna za nove, potencijalno veće sukobe.