U dvorištu okruženom oštećenim višekatnicama na zapadnom rubu Slovjanska na metalnoj konstrukciji dječje ljuljačke visi prašnjavi tepih. Umirovljenica Tetjana iznijela ga je iz svog stana prekrivenog šutom i pokušava ga očistiti. Prije nekoliko dana u ovo su stambeno naselje pale tri ruske avionske bombe. Jedna od njih pogodila je peterokatnicu i uništila njezin dio, a sedam osoba je ozlijeđeno, piše Deutsche Welle. Tetjana je u trenutku napada kuhala u kuhinji stana koji se nalazi u zgradi preko puta. "Prozori su letjeli prema meni, ali me nisu pogodili, čak me nisu ni okrznuli", prisjeća se. Dodaje da je bomba pogodila drugi kat susjedne zgrade. "Na četvrtom katu živjela je žena koja je glasno dozivala pomoć. Uspjeli su je spasiti prije nego što se taj dio zgrade urušio".
"Na drugom katu živjeli su podstanari. Kroz prozor sam mogla vidjeti kada je kod njih bilo upaljeno svjetlo. Očito tada nisu bili kod kuće", priča Tetjana. Unatoč mogućnosti evakuacije nije napustila Slovjansk na istoku Ukrajine. Grad se od ljeta nalazi na popisu područja zahvaćenih borbenim djelovanjima. "Ne znam kamo bih otišla. Moja mirovina iznosi 3.400 grivnji, oko 67 eura. Čak i kada bih dobila pomoć za preseljenje od 2.000 grivnji, od ukupno stotinjak eura mjesečno ne bih mogla živjeti nigdje. Danas najam stana stoji i do 20.000 grivnji mjesečno", kaže ona. U njenom dijelu grada još uvijek ima struje i vode, ali plin je isključen„Preživjet ćemo. Sve će biti dobro, to govorim svima. Tako jako želim vjerovati u to."
Novi napadi tijekom raščišćavanja ruševina
Nekoliko dana nakon bombardiranja malobrojni stanari i dalje raščišćavaju stanove. Pokraj uništenog dijela zgrade jedan muškarac sam popravlja prozor. U međuvremenu dolazi automobil s bračnim parom koji je ranije evakuiran u Kijevsku oblast. Nakon što su na vijestima čuli za napade, vratili su se kako bi uzeli stvari iz stana i zatvorili prozore drvenim pločama. Tokom tih radova uslijedio je novi ruski napad. Ovoga puta pogođena je zgrada u kojoj su bili smješteni centar za hitnu pomoć i ured Crvenog križa. Dok vatrogasci gase požar, spasioci i volonteri pokušavaju spasiti preostalu opremu i ukloniti razbijeno staklo. U napadu je ozlijeđeno osam ljudi. "Avioni!", odjednom viče jedan od spasilaca. Svi odmah napuštaju zgradu. Stanovnici su uplašeni, ali mnogi ipak ne odlaze u podrume. Radije čekaju na klupama između stambenih blokova.
Umirovljenica Natalija kaže da je za vrijeme jednog od posljednjih napada stajala na balkonu. "Osjećaj je bio kao da me netko udario po glavi. Eksplozija je bila zaglušujuća." U taj dio grada dolazi kako bi se brinula o svojoj nepokretnoj sestri blizanki. "Danas joj nisam uspjela kupiti kruh pa sam joj donijela dvopek", kaže Natalija. Iako još postoje trgovine i nekoliko štandova na oštećenoj tržnici, kruha nema svaki dan. Pokušavala je nagovoriti sestru da ode iz grada. "Ja bih završila u domu za starije, a ona u bolnici. Ali njen pas je bolestan, a i ja imam psa." Kritizira činjenicu da kućni ljubimci često ne mogu biti uključeni u organizirane evakuacije. "Moram ostati ovdje jer ne mogu ostaviti sestru i njenog psa. Više nemam snage", kaže Natalija prije nego što pješice kreće prema središtu grada. Do kuće ima gotovo četiri kilometra. Javni prijevoz više ne vozi nakon što je u susjednom Kramatorsku u napadu na autobuse poginulo 30 ljudi.
Život pod granatiranjem postao svakodnevica
Središte Slovjanska teško je oštećeno. Rijetke trgovine još uvijek rade, no na ulicama je malo ljudi. Od nekadašnjih 100.000 stanovnika ostalo ih je oko 20.000, uglavnom starijih osoba koje nemaju kamo otići. Umirovljenik Vasilij doputovao je iz sela Majaki, sjeverno od Slovjanska. Susjed ga je dovezao u grad gdje upravo ruča u maloj kafeteriji. "Navikli smo se na život pod granatiranjem", kaže. "Ali to je loša navika koje smo se odavno trebali riješiti." Iako priželjkuje mir, odbacuje mogućnost da Ukrajina prepusti Rusiji dijelove Donbasa koji su i dalje pod ukrajinskom kontrolom. Nedaleko od njega dvije starije žene razgovaraju u ulici prekrivenoj zaštitnim mrežama protiv dronova. "Ne znam kada sam posljednji put prespavala cijelu noć", kaže umirovljenica Irina. "Pijem valerijanu, ali ni to ne pomaže mnogo". Kaže da ne može napustiti grad zbog svojih mačaka. "Govore mi da ih ostavim. Ali ja ih volim, one su sve što imam." Dok odlazi prema tržnici, Irina priznaje da se svaki put pita hoće li se vratiti živa. Tržnica je prije nekoliko tjedana bila meta ruskog napada dronovima u kojem je ozlijeđeno najmanje troje ljudi. Od tada ondje radi manje trgovaca, a kupaca je još manje.
"Sanjamo da ostanemo ovdje"
Na tržnici prodavačica ženskog rublja Valerija radi zajedno sa svojom petogodišnjom kćeri Sofijom. Budući da su dječji vrtići zatvoreni, nema drugog izbora nego dijete voditi sa sobom na posao. "Na takav smo život već navikli. Evakuirani smo 2022., poslije smo se vratili, a sada opet čekamo novu evakuaciju", kaže. Sofija se igra s godinu dana starijom Anjom između štandova. Anjina majka služi u ukrajinskoj vojsci i brani rodni grad. Pokraj djevojčice sjedi njezina baka Tetjana koja prodaje mušku odjeću. Tetjana je već počela slati stvari u Dnjipropetrovsku oblast, gdje bi obitelj mogla pronaći novo utočište. "Teško nam je gledati kako se naša Ukrajina uništava", kaže kroz suze. Pita se tko će jednog dana obnoviti razorene gradove. "Nadam se da ćemo se vratiti. Ali kada pomislim na Bahmut, ondje više nema kuća u koje bi se ljudi mogli vratiti. Vjerujem našim momcima da će zadržati gradove, iako znam koliko je to teško."
I prodavačica Marija dijeli taj osjećaj. "Sanjamo da ostanemo ovdje. Ne želimo otići, ali vjerojatno ćemo morati. Situacija je kritična", kaže. Njezin suprug nalazi se na bojištu, sestra također služi u vojsci, a brat joj je poginuo u ratu, ostavivši iza sebe petero djece. Ni Marija ni Tetjana ne vjeruju da je prekid vatre blizu. Smatraju da bi Rusija morala povući svoje snage s ukrajinskog teritorija. Dok govore, iznad tržnice čuju se dronovi i pucnjevi protuzračne obrane. "Našim je momcima teško srušiti ih, ali zaista daju sve od sebe", kaže Tetjana.