Nakon gotovo 39 dana razarajućeg rata između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana, u trenutku kada je svijet bio na rubu moguće kataklizme, američki predsjednik Donald Trump pristao je na dvotjedno primirje, manje od dva sata prije roka koji je postavio Teheranu za ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca ili suočavanje s raširenim napadima na civilnu infrastrukturu. Trumpova objava, objavljena putem društvenih mreža, označila je iznenadni preokret u odnosu na njegovo ranije upozorenje da će „cijela civilizacija biti zbrisana večeras“ ako se njegovi zahtjevi ne ispune. U pozadini se regija približavala trenutku eskalacije, uz procjene da su američki bombarderi bili na rubu iranskog zračnog prostora, dok su snage otpora bile u stanju pripravnosti, čekajući ono što je opisano kao „nulti sat“.
Pakistanski premijer Shehbaz Sharif, koji je sudjelovao u posredovanju u prekidu vatre, u objavi da iransku i američku delegaciju na sastanak u Islamabadu u petak. Trump je istaknuo da je sporazum postignut u posljednjem trenutku, uvjetovan time da Iran pristane prekinuti blokadu opskrbe naftom i plinom kroz Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko petina svjetskih pošiljki nafte. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi kazao je da će Teheran zaustaviti napade odmazde i omogućiti siguran prolaz kroz tjesnac. Trump je na Truth Socialu poručio: „Ovo će biti prekid vatre s obje strane!“ te dodao da je razlog postizanja dogovora činjenica da su „već postignuti i premašeni vojni ciljevi“ te da se ide prema konačnom sporazumu o dugoročnom miru na Bliskom istoku. Kasnije je najavio da će SAD pomoći u okončanju poremećaja u brodskom prometu u Hormuškom tjesnacu, naglasivši da će „biti poduzete mnoge pozitivne akcije“ te da će Iran moći započeti proces obnove.
Iransko Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost opisalo je sporazum kao pobjedu nad SAD-om, tvrdeći da je Trump prihvatio uvjete koje je postavio Teheran. Izraelski dužnosnici navode da je Izrael bio u koordinaciji sa Sjedinjenim Državama prije objave privremenog primirja. Prema tim tvrdnjama, Iran bi trebao ponovno otvoriti Hormuški tjesnac bez ispunjenja svih svojih ranijih zahtjeva, uključujući trajni prekid rata, odštetu i ukidanje sankcija. Također se ističe da američka administracija ostaje pri zahtjevima koji uključuju uklanjanje nuklearnih materijala, prekid obogaćivanja uranija i ograničavanje balističkih raketnih kapaciteta, ciljevima koje dijele Washington i Tel Aviv.
Analitičari su uvjereni da je ključnu ulogu u posredovanju odigrao zapovjednik pakistanske vojske Asim Munir. Posredovanje koje je vodio oslanjalo se na diskretne i povjerljive kanale komunikacije koji su trajali tjednima te postupno doprinijeli izgradnji minimalne razine povjerenja i omogućili razmjenu poruka između SAD i Iran. Takav oblik komunikacije bio je presudan u trenucima kada je izravni dijalog bio otežan ili praktički nemoguć zbog političkih tenzija i međusobnog nepovjerenja. Posebno se ističe činjenica da Asim Munir uživa određenu razinu poštovanja i u američkim političkim krugovima, uključujući i američkog predsjednika Donalda Trumpa, kao i u strukturama iranske Revolucionarne garde. Upravo ta rijetka kombinacija kredibiliteta na obje strane omogućila mu je da djeluje kao vjerodostojan posrednik koji može prenositi poruke bez dodatnog političkog opterećenja ili sumnje u namjere. Analitičari smatraju da je takva pozicija bila ključna za održavanje komunikacijskog mosta između dviju strana, osobito u osjetljivim fazama kada su pregovori bili na rubu prekida ili je prijetila nova eskalacija.
U tom smislu, Munirova uloga bila je i strateška, jer je omogućila kontinuitet dijaloga i pridonijela stvaranju uvjeta za kasnije političke odluke i postizanje privremenog primirja. Uz Pakistan, Egipat i Turska, ključnu ulogu u diplomatskim naporima i posredovanju imala je i Kina, koja se istaknula kao važan akter u pokušajima deeskalacije i stabilizacije odnosa. U tom kontekstu posebno se ističe njezina pozicija prema vlastitom strateškom partneru, Iran, gdje je, političkim signalima, Peking djelovao u smjeru pritiska kako bi se ublažile napetosti i potaknulo prihvaćanje primirja. Takav pristup potvrđuje i američki predsjednik Donald Trump, koji je u svojim izjavama naveo da je od kineske strane tražio da iskoristi svoj utjecaj i dodatno pritisne Teheran kako bi se otvorio prostor za kompromis i smirivanje situacije. Ovakva dinamika pokazuje koliko je kineska uloga u ovom procesu bila važna, ne samo kao posrednička, nego i kao politički i ekonomski utjecajna sila koja može djelovati unutar kompleksnih odnosa između saveznika i partnera, čak i kada su interesi djelomično suprotstavljeni.
SAD i Iran proglasili su pobjedu u srijedu nakon što su pristali na dvotjedno primirje u zamjenu za ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, za što je američki predsjednik Donald Trump rekao da će pomoći u okončanju poremećaja u brodarstvu i „generirati ogromne prihode“. Trump je za američke medije rekao da su SAD postigle „potpunu i potpunu pobjedu“ nakon što su pristale na primirje s Iranom. U objavi na svojoj platformi Truth Social napisao je da je ovo „veliki dan za svjetski mir“, napominjući da Iran to želi. Objasnio je da će Washington pružiti tehničku i logističku pomoć kako bi se ublažila zagušenja brodova u tjesnacu, vitalnoj arteriji za globalnu energetiku. Trump je dodao: „Bit će mnogo pozitivnih akcija i generirat će se ogromni prihodi. Iran može započeti proces obnove.“ Također je naveo da će SAD održavati zalihe svih vrsta i ostati u stanju visoke pripravnosti u regiji kako bi osigurale da se stvari odvijaju prema planu, ističući da bi ovo moglo biti „zlatno doba za Bliski istok, baš kao što svjedočimo u SAD“.Sporazum od deset točaka,Iranski prijedlozi trenutačno nisu u potpunosti dostupni u službenom, cjelovitom obliku, no sažetak koji je objavilo iransko Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost uključuje niz zahtjeva koji odražavaju širi politički i sigurnosni okvir Teherana. U tom sažetku navodi se povlačenje američkih snaga iz regije, pri čemu bi se one trebale povući iz svih baza i mjesta razmještaja u regiji. Također se predviđa da Hormuški tjesnac bude ponovno otvoren pod koordinacijom Oružanih snaga Irana, uz uvođenje naknade po brodu koji prolazi kroz tjesnac, koja bi se dijelila s Omanom.
Među ključnim zahtjevima nalazi se i naknada štete Iranu, kao i ukidanje svih primarnih i sekundarnih sankcija, uključujući relevantne rezolucije i odluke međunarodnih tijela. Posebno se ističe zahtjev za oslobađanjem zamrznute iranske imovine i imovine koja se nalazi u inozemstvu, što Teheran smatra važnim dijelom ekonomskog oporavka.U sigurnosno-političkom segmentu Iran traži priznanje da neće razvijati nuklearno oružje, uz istodobno prihvaćanje njegovog prava na obogaćivanje uranija u miroljubive svrhe. Također se spominje pristanak na mirovne sporazume s regionalnim zemljama, što bi predstavljalo širi pokušaj stabilizacije odnosa na Bliskom istoku.
Dodatno, Iran zahtijeva prekid neprijateljstava protiv svih skupina otpora u regiji, a posebno protiv libanonskog Hezbollaha, što odražava njegovu stratešku povezanost s nizom nedržavnih aktera. Cjelokupan okvir prijedloga nadopunjen je odredbama koje bi bile podržane rezolucijom Ujedinjenih naroda, čime se nastoji osigurati međunarodni legitimitet eventualnog sporazuma i njegova provedba u praksi. Međutim, riječ je tek o početnim točkama o kojima će se razgovarati i koje nije nužno prihvatiti u cijelosti, zbog čega su obje strane i dalje udaljene od konačnog dogovora koji bi okončao neprijateljstva. Upravo zato se u Islamabadu očekuju intenzivni pregovori, uz sudjelovanje delegacija koje će predvoditi iskusni i politički utjecajni pregovarači.Sastav iranskog pregovaračkog tima mogao bi doživjeti značajne promjene, a izvješća ukazuju na to da bi predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf mogao voditi iransku delegaciju u pregovorima sa Sjedinjenim Državama u Islamabadu ovog petka. Iranska novinska agencija ISNA izvijestila je da će Ghalibaf predvoditi iranski pregovarački tim u nadolazećim razgovorima zakazanim u Pakistanu. ISNA je također citirala upućeni izvor koji je naveo da Iran još nije donio konačnu odluku o voditelju delegacije. Prema prethodnim izvješćima, američki potpredsjednik J. D. Vance trebao bi predvoditi američki pregovarački tim. Pakistanski premijer Shehbaz Sharif, koji je posredovao u naporima za postizanje primirja, objavio je u srijedu ujutro da su obje strane pozvane u Islamabad ovog petka „kako bi nastavile pregovore s ciljem postizanja konačnog sporazuma o rješavanju svih otvorenih pitanja“.
Svakako se kao jedan od najvećih gubitnika u kontekstu zaustavljanja rata izdvaja Benjamin Netanyahu, koji je, prema brojnim kritikama, i sam pokrenuo ili barem značajno pogurao eskalaciju sukoba. Unatoč činjenici da se u nekim točkama navodnih sporazuma spominju mehanizmi za zaustavljanje rata između Izraela i Hezbollaha, Netanyahu se optužuje da je nastavkom vojnih operacija i političkih odluka propustio priliku za deeskalaciju te time produžio sukob i njegove posljedice.
Izrael je službeno odgovorio na prijedlog o prekidu vatre putem izjave ureda premijera Benjamina Netanyahua, u kojoj se navodi podrška odluci američkog predsjednika Donalda Trumpa o privremenoj obustavi napada na Iran, uz određene uvjete. Među ključnim zahtjevima ističu se ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca te prekid svih napada na Sjedinjene Države, Izrael i zemlje regije. U izjavi se također naglašava da Iran više ne smije predstavljati nuklearnu, raketnu ili terorističku prijetnju.
Unatoč formalnoj podršci, u izraelskoj javnosti i političkom spektru pojavile su se snažne kritike. Oporbeni lider Yair Lapid ocijenio je situaciju kao diplomatski neuspjeh bez presedana, ističući da Izrael nije bio uključen u ključne pregovore o vlastitoj sigurnosti. Lapid tvrdi da je Netanyahu podbacio i strateški i diplomatski, te da ratni ciljevi koje je sam postavio nisu ostvareni. Kritike dodatno pojačava tvrdnja da su odluke donesene bez dovoljno transparentnosti i koordinacije s relevantnim institucijama.Bivši ministar obrane Avigdor Lieberman upozorio je da bi prekid vatre mogao omogućiti Iranu da se reorganizira i ojača svoje kapacitete, što bi dugoročno moglo dovesti do nove i potencijalno opasnije faze sukoba. Slična zabrinutost prisutna je i među lokalnim čelnicima na sjeveru Izraela, koji upozoravaju na nesigurnost i dugotrajne posljedice rata za civilno stanovništvo.U širem kontekstu, Kritičari smatraju da će se posljedice takvog pristupa osjećati godinama, kako na sigurnosnoj, tako i na diplomatskoj razini, dok će politička odgovornost ostati jedno od ključnih pitanja unutar Izraela u razdoblju koje slijedi.