No, njihova financijska situacija ne može se procijeniti samo na temelju toga koliko im svakog mjeseca ostane na računu.
Razlog je jednostavan: državni službenici i obični zaposlenici u Njemačkoj dio primanja i socijalne sigurnosti ostvaruju kroz potpuno različite sustave, piše Fenix.
Manji doprinosi, ali često i manja bruto plaća
Za razliku od klasičnih zaposlenika, državni službenici ne uplaćuju doprinose za mirovinsko i određena druga socijalna osiguranja na isti način kao zaposlenici.
To, međutim, ne znači automatski da imaju puno veću plaću.
Njihova bruto primanja u usporedivim poslovima često su niža nego kod zaposlenika. Budući da im se iz bruto plaće ne odbijaju isti socijalni doprinosi, razlika se djelomično nadoknađuje kroz veći udio plaće koji im ostaje na računu.
Zbog toga mjesečni neto iznos državnog službenika i zaposlenika na sličnom radnom mjestu može biti puno sličniji nego što bi se zaključilo usporedbom samo bruto plaća.
Zdravstveno osiguranje plaćaju na drugačiji način
Državni služnici imaju i poseban sustav zdravstvene zaštite. Država im, ovisno o okolnostima, pokriva dio troškova zdravstvene skrbi, dok ostatak mogu pokrivati privatnim zdravstvenim osiguranjem.
Dodatne oblike osiguranja koje žele ugovoriti moraju, međutim, financirati sami.
Kao i drugi porezni obveznici, mogu koristiti određene porezne olakšice, primjerice za troškove povezane s radom, kućanske usluge ili izvanredne troškove.
Prava razlika vidi se tek kada se uračuna mirovina
Najveća razlika između sustava postaje vidljiva nakon odlaska u mirovinu.
Državni službenici primaju mirovinu, odnosno mirovinski dodatak iz posebnog sustava, dok zaposlenici tijekom radnog vijeka uplaćuju u zakonsko mirovinsko osiguranje.
Prema podacima koje navodi Znanstvena služba Bundestaga, prosječna mjesečna mirovina državnog službenika iznosila je 3.416 eura, dok je prosječna mirovina iz zakonskog sustava iznosila 1.154 eura.
Te brojke, međutim, same po sebi ne predstavljaju izravnu usporedbu jer se radi o različitim sustavima financiranja i različitim karijerama.
Upravo zato stručnjaci upozoravaju da se trošak zaposlenja državnog službenika ne može procjenjivati samo prema njegovoj današnjoj plaći.
Trošak za državu dolazi kasnije
Logika sustava je da država tijekom aktivnog radnog vijeka službenika ne uplaćuje klasične doprinose za mirovinsko osiguranje kao privatni poslodavac.
Umjesto toga, država preuzima obvezu financiranja mirovine nakon završetka službe.
Zbog toga se dio troškova koji nije vidljiv na današnjoj platnoj listi pojavljuje desetljećima poslije u državnom proračunu.
Kada se promatra cijeli radni vijek, razlika između troška zaposlenika i državnog službenika zato je znatno složenija nego što sugerira jednostavna usporedba njihovih plaća.
I porezni tretman mirovina se mijenja
Posebna tema je oporezivanje mirovina i mirovinskih primanja.
Do 2005. godine mirovine državnih službenika i zakonske mirovine u Njemačkoj bile su oporezivane prema različitim pravilima. Prema podacima Njemačkog saveza državnih službenika, najmanje 60 posto mirovine državnih službenika tada je ulazilo u oporezivanje, dok je kod zakonskih mirovina porezni tretman bio drugačiji.
Njemački Ustavni sud je 2002. utvrdio da tadašnja nejednakost u oporezivanju nije u skladu s Ustavom. Nakon toga počelo je postupno približavanje poreznih pravila za mirovine i mirovinska primanja.
Proces će trajati desetljećima, a od 2058. godine predviđena su ista porezna pravila za obje skupine.
Ne može se sve svesti na „privilegiju“
Rasprava o tome jesu li državni službenici u Njemačkoj financijski povlašteni često se vodi na temelju jedne brojke – primjerice njihova neto plaće ili buduće mirovine, piše Fenix.
No stvarna slika je složenija.
Državni službenici tijekom radnog vijeka imaju drugačiji sustav doprinosa, drugačiji način zdravstvenog osiguranja i drugačiji mirovinski sustav. Zbog toga država neke troškove nema tijekom aktivne službe, ali preuzima dugoročne obveze povezane s mirovinama.
Za usporedbu s privatnim sektorom stoga nije dovoljno gledati samo plaću koja svakog mjeseca sjedne na račun. Potrebno je uzeti u obzir cijeli radni vijek, poreze, zdravstveno osiguranje i buduća mirovinska prava.