Oktoberfest nije samo jedna od najvećih pivskih fešti na svijetu, već i događaj čija se tradicija strogo čuva. No upravo je pivo posljednjih mjeseci postalo predmet ozbiljnog spora u Münchenu. Na festivalu desetljećima pivo toči samo šest odabranih pivovara, a sada jedna manja pivovara pokušava ući u taj zatvoreni krug. Njezin vlasnik pokrenuo je kampanju za raspisivanje gradskog referenduma, dok kritičari tvrde da postojeća pravila više nalikuju kartelu nego zaštiti tradicije, piše Wall Street Journal. "To je najteža bitka koju možete voditi u Münchenu", rekao je Steffen Marx, koji sanja o tome da svoje pivo Giesinger Bräu prodaje na Oktoberfestu još otkad je 2006. osnovao pivovaru u garaži. Dosad je prikupio 21.000 od potrebnih 35.000 potpisa za raspisivanje gradskog referenduma koji bi njegovom pivu već sljedeće godine mogao otvoriti vrata Oktoberfesta. Svakog rujna München preuzima Oktoberfest. Ove se godine očekuje da će od 19. rujna grad posjetiti 6,7 milijuna ljudi, koji će piti pivo i gospodarstvu donijeti procijenjenih 1,8 milijardi dolara. Kako bi sačuvao karakter festivala, grad dopušta samo pivo odobrenih "uglednih i etabliranih" münchenskih pivovara koje proizvode prema zakonu o čistoći iz 1487. godine: od ječma, hmelja i vode dobivene iz bunara unutar granica grada. Kao rezultat toga, šest pivovara već desetljećima opskrbljuje festival svim pivom. Čak je i bavarski princ, čija je obitelj izmislila Oktoberfest, bio odbijen.
Marx je učinio sve kako bi zadovoljio standarde o čistoći piva. Dvije godine pokušavao je dobiti dozvolu za bušenje bunara, a prikupio je 12,4 milijuna eura kako bi ga izgradio na zemljištu Giesingera, pokraj istraživačkog centra za BMW-ove baterije. Sada mu treba odobrenje gradskog vijeća ili odobrenje putem građanskog referenduma kako bi se pridružio popisu odobrenih dobavljača. Pravila štite kvalitetu i karakter festivala, rekao je Christian Scharpf, münchenski pročelnik za rad i gospodarstvo koji nadzire festival. Ono što je za jednog pivopiju tradicija, za drugoga je kartel. Njemački odvjetnik za pravo tržišnog natjecanja Fabian Vetter rekao je da kontrola tržišta koju imaju velike pivovare djeluje poput sumnjivog sindikata – u kojem sudjeluje i sama Bavarska, budući da je vlasnica jedne od njih. Lukas Kestler, još jedan njemački odvjetnik specijaliziran za pravo tržišnog natjecanja, rekao je da München ima pravo postaviti pravila festivala i odabrati pivovare koje ih ispunjavaju. Dodao je da Oktoberfest nije kartel jer pravila nisu postavili sami sudionici. Pritom WSJ naglašava da ni Vetter ni Kestler ne zastupaju sudionike Oktoberfesta niti one koji se nadaju da će to postati.
Scharpf je rekao da su aktualna pravila o pivu potvrđena na sudu. Bavarski princ Luitpold pokušao je 1980-ih uvesti svoje pivo na Oktoberfest. Njegova se pivovara u početku nalazila izvan gradskih granica. Kada je ponudio da dovede pokretnu pivovaru i proizvodi pivo na prostoru festivala, grad je to odbio, uz obrazloženje da bi isto željeli učiniti i mnogi drugi proizvođači. Potom je otvorio stalnu pivovaru u jednom münchenskom parku, ali mu je grad zabranio prodaju piva za konzumaciju izvan prostora pivovare te rekao da nema dovoljne proizvodne kapacitete. "Što god učinite, grad München pokušat će pronaći nove izgovore kako bi blokirao nove dobavljače", rekao je princ. Tužio je grad, tvrdeći da postoji kartel i monopol na prodaju. Suci nisu bili impresionirani činjenicom da su Luitpoldovi preci proizvodili pivo u regiji još od 1260. godine, da su napisali zakon o čistoći piva i da su osmislili Oktoberfest za vjenčanje njegova prapradjeda, kralja Ludwiga I., 1810. godine. Münchenski je sud 1990. presudio protiv Luitpolda.
Ove se godine rasprava proširila i na šatore u kojima se održava proslava. Te konstrukcije mogu biti veće od nogometnog igrališta, protezati se na nekoliko katova i primiti 8000 ljudi. Lokalni restoran Münchner Stubn tužio je grad u svibnju nakon što nije dobio natječaje za vođenje većih šatora. Tvrdili su da postupak favorizira obitelji koje generacijama vode šatore jer im se dodjeljuju bodovi za tradiciju. Scharpf je rekao da su sudovi i ranije potvrdili takav postupak odabira. Bavarski Vrhovni sud o tom će slučaju odlučivati 11. rujna. Alexander Egger, izvršni direktor Münchner Stubna, želi da se natječaji otvore ponuđačima iz cijele Europske unije. Kaže da bi se time povećala konkurencija i smanjile cijene. Prošle su godine neki šatori, uključujući njegov, naplaćivali 15,80 eura za litru piva – oko 30 posto više nego što je uobičajena cijena u münchenskim gradskim lokalima. Tužba je potaknula strahove da bi, ako strani poduzetnici počnu voditi šatore, mogli uvesti strano pivo i hranu. "Zar ne bi bila užasna vizija da moramo piti male čaše kölscha ili da na svakom uglu festivalskog prostora budu döner kebab i pizza?", upitao je Christian Schottenhamel, čija obitelj vodi najstariji šator na Oktoberfestu još od 1867. godine, u videu objavljenom na Instagramu u svibnju. (Kölsch potječe iz Kölna)
Egger, rođeni stanovnik Münchena koji Oktoberfest posjećuje svake godine od svoje treće godine, inzistira na tome da njegov prijedlog ne bi utjecao na jelovnike. Sukobi oko tradicije praktički su i sami postali tradicija Oktoberfesta. Prije dvadeset godina glavne su teme bile zabrana pušenja i osiguravanje prostora za tradicionalnu bavarsku glazbu. U novije vrijeme napetosti su izbile oko organske piletine. A stalno se vode rasprave i o provokativnim, "neautentičnim" dirndlicama. Ipak, neke su tradicije mlađe nego što se čini. Pivo izvan Münchena bilo je dobrodošlo tijekom većeg dijela 19. stoljeća, a pivovare su mogle posluživati širu paletu piva, rekao je Andreas Krennmair, austrijski povjesničar piva. Dirndlice i lederhosen postali su službeni kodeks odijevanja tek 1990-ih. Giesingerov Marx zna da bi ulazak na Oktoberfest mogao značiti odricanje od identiteta autsajdera koji njegov brend ima. "Ako ostvarimo cilj i odemo na Oktoberfest, to više neće biti buntovni brend", rekao je Marx. "Možda nas ljudi više neće voljeti".