Bilo je to uoči sezone monsuna i vladala je nesnosna sparina kada je profesor Dan Schrag s Harvarda stigao u Delhi u Indiji kako bi održao uvodni govor na klimatskoj konferenciji u ožujku 2025. godine. Temperatura se već penjala iznad 30 °C – dovoljno vruće za prvi nalet ljetnih vrućina, posebno u zemlji u kojoj, kako primjećuje Schrag, velika većina stanovništva živi bez klima-uređaja. Prethodnog ljeta temperatura u gradu dosegnula je čak 52 °C, što Schrag naziva „ludošću”.
No ono što je možda još nevjerojatnije jest činjenica da te temperature nisu ni približno visoke koliko bi, prema nekim predviđanjima, trebale biti. Kako je Schrag istaknuo u svom govoru, klimatski trend u Indiji ne prati isti smjer kao u ostatku svijeta. Bizarno, novija istraživanja pokazuju da se Indija zapravo zagrijava sporije od globalnog prosjeka.
Iako redovito bilježi temperature oko sredine 40-ih stupnjeva Celzija, njezin se vlastiti prosjek od početka 20. stoljeća promijenio za manje od 0,9 °C. U međuvremenu, cijeli se planet od 1980. godine – u manje od 50 godina – zagrijao za 1,4 °C. Neobično, zar ne? Taj kontrast prikazuje i zrnata karta svijeta u duginim bojama koju je izradila NASA kako bi pokazala promjene temperatura između 1980. i 2025. godine. Na toj karti tople boje (crvene i narančaste) označavaju porast temperature, dok plave i zelene prikazuju pad.
Očekivano, plave boje gotovo i nema. No dok je većina Europe, Bliskog istoka i Azije obojena tamnijim nijansama crvene i narančaste (što označava velike temperaturne skokove), dio koji pripada Indiji djeluje blijedo – limunasto žut ili bijel.
„Može se vidjeti znatno smanjeno zagrijavanje, ili čak izostanak zagrijavanja, na području Indije u tom razdoblju”, navodi dr. Benjamin Cook, istraživač klimatskih promjena na NASA-inom Institutu za svemirske studije Goddard i Sveučilištu Columbia u SAD-u.
„Rupa u zagrijavanju”
Pojedini stručnjaci ovu klimatsku neobičnost nazivaju „rupom u zagrijavanju” (warming hole), a taj su izraz prihvatili i Schragovi harvardski kolege u nedavno objavljenom stručnom radu. U radu se navodi kako je taj efekt prvenstveno potaknut slabim zagrijavanjem – pa čak i hlađenjem – u sjevernim regijama zemlje tijekom suhe indijske zime.
Iako nitko sa sigurnošću ne zna što ga točno uzrokuje, postoji nekoliko utemeljenih teorija. Razlog zašto je ovo pitanje iznimno važno jest sljedeći: trenutačno nešto štiti 1,5 milijardi stanovnika Indije od punog udara klimatskih promjena, a ako taj štit iznenada nestane, današnje već ionako nesnosne temperature mogle bi postati neizdržive za život.
Što se, dakle, krije iza ove rupe u zagrijavanju? Postoji li dobar razlog zašto se Indija zagrijava tako sporo ili je riječ o beznačajnom odstupanju – pukoj slučajnosti u klimatskim podacima?
Neki su stručnjaci već odbacili mogućnost slučajnog odstupanja, uključujući Cooka, koji smatra da je to „moguće”, ali malo vjerojatno. On ne prihvaća takvo objašnjenje jer, da je fenomen povezan s položajem Indije u tropima ili s monsunskom sezonom – kako su neki sugerirali – isti bismo obrazac vidjeli i drugdje.
„Primjerice u jugoistočnoj Aziji ili južnoj Kini”, kaže Cook. „To su također monsunske regije u tropima, u istom pojasu kao i Indija, a ondje ne bilježimo ovakvu rupu u zagrijavanju.”
To upućuje na postojanje uvjerljivijih objašnjenja. Doista postoji nekoliko drugih mogućih čimbenika, no za Schraga su samo dva ključna kandidata. Prvi od njih je poljoprivreda, točnije golemi volumeni vode koje ona troši, piše BBC.
Diljem Indije navodnjavanje je ključno za proizvodnju hrane – posebice na poljima riže i pšenice koja dominiraju poljoprivrednim krajevima na sjeveru, prostoru koji se ponekad naziva „žitnicom” Indije.
Od 1960-ih podzemna se voda masovno crpi kako bi se natopilo suho tlo koje izvan sezone monsuna jedva vidi ijednu kap kiše. No crpljenje podzemnih voda dovodi do toga da voda koja isparava izvlači toplinu s tla.
„Ideja je u tome da što više vode rasporedite po tlu, to je isparavanje veće, vlažnost zraka raste, a to suzbija porast temperature”, objašnjava Schrag, dodajući da se sličan efekt događa i u „Kukuruznom pojasu” američkog Srednjeg zapada, gdje temperaturni podaci pokazuju još jednu veliku „rupu u zagrijavanju”.
Drugi glavni kandidat jest zagađenje zraka. Čestice aerosola iz prometa, industrije i drugih izvora zagušuju atmosferu – što je očito loše, ali te čestice također odbijaju sunčevu svjetlost, čime zapravo djeluju suprotno globalnom zatopljenju (koje nastaje kada se više Sunčeve energije, odnosno topline, zadržava nego što se odbija).
Ishod je takav da pročišćavanje našeg neba, ironično, ubrzava zagrijavanje. Znanstvenici sugeriraju da upravo to uzrokuje ubrzano zatopljenje u Kini, koja je posljednjih godina drastično smanjila emisije aerosola.
Ublažavajući učinci navodnjavanja i zagađenja zraka zajedno bi mogli biti veći od pukog zbroja njihovih pojedinačnih utjecaja. Barem tako sugerira stručni rad s Harvarda, na temelju još neobjavljenih podataka.
Isto smatra i Schrag: „Prema mom mišljenju, barem na temelju onoga što sada znamo, oba čimbenika vjerojatno pridonose smanjenom zagrijavanju u odnosu na ostatak svijeta.”
Cook je, međutim, nešto skloniji hipotezi o navodnjavanju. „Jednim dijelom zato što se ta rupa u zagrijavanju događa tijekom sušeg dijela godine”, navodi on. „A kada je osnovno stanje suho, upravo se tada učinci dodavanja vode u sustav najviše pojačavaju.”
Ugljikov dioksid
Intenzivno navodnjavanje i zagađenje zraka zvuče logično, no postoje i druge teorije kojima se pridaje manje izgleda. Jedna koju su nedavno objavili kineski znanstvenici, primjerice, kao posebno neočekivanog krivca za slabije zagrijavanje Indije predlaže ugljikov dioksid (CO2).
Mogli biste se zapitati – zar CO2 obično nije glavni krivac za globalno zatopljenje? Da, doista jest. Čak su i autori studije bili zbunjeni.
„Da, kada smo prvi put došli do tog rezultata, bili smo iznenađeni”, kaže dr. Xia Qu s Kineske akademije znanosti u Pekingu.
Ipak, njihova studija sugerira da, zbog specifičnosti geografskog položaja Indije, CO2 neizravno pokreće niz lančanih reakcija koje rezultiraju „stvaranjem gustih oblaka”. A oblaci, baš poput zagađenja, odbijaju sunčevu svjetlost.
Stvar je složena, no u suštini više CO2 povećava temperaturnu razliku između kopna i mora, što privlači monsunske vjetrove koji sa zapada, s Arapskog mora, donose vlagu. Ta se vlaga zatim podiže preko Himalaja, stvarajući goleme količine oblaka. Nije stvar u tome da se zagrijavanje uopće ne događa, već je konačni ishod – navodno – hlađenje.
Prema Cooku, mehanizam zvuči izvedivo. „No ne znam bi li to doista bilo dovoljno da u potpunosti poništi učinak zagrijavanja CO2”, kaže on, posebno zato što je monsunska sezona „već ionako prilično oblačna”. Prema dr. Qu, taj bi učinak bio manji od onoga koji uzrokuje zagađenje, ali „ne može se reći je li manji od utjecaja navodnjavanja”.
Što kada štit nestane?
Koji god bio uzrok, zabrinutost oko rupe u zagrijavanju leži u tome što ona upućuje na činjenicu da je „stvarna” temperatura Indije zamaskirana načinima upravljanja zemljištem i lokalnom atmosferom – a to su čimbenici koji su podložni promjenama.
Ostaje za vidjeti može li CO2, kroz ove obrnute fizikalne procese, ublažiti snažnije zagrijavanje. No glavni aduti ipak se čine zagađenje zraka i navodnjavanje, a očekuje se da će oba faktora u bliskoj budućnosti opasti.
Zagađenje zraka mora se smanjiti ako Indija želi smanjiti stopu smrtnosti od milijun ljudi godišnje (samo od posljedica aerosola). U međuvremenu, zalihe podzemne vode jednostavno presušuju.
„Ti će učinci oslabjeti u idućih 50 godina”, upozorava Schrag. „A to znači da će se, iz perspektive Indije, ona vjerojatno zagrijavati brže od ostatka svijeta – upravo zato što je taj proces dosad bio potiskivan.”
U 2024. godini – kada se živa u termometru popela na 52 °C – od toplinskog udara u Indiji umrle su najmanje 84 osobe, a vjerojatno i mnogo više. Znanstvenici naglašavaju da temperature iznad 40 °C, ili već iznad 35 °C uz visoku vlažnost zraka, mogu biti smrtonosne.
No zbog siromaštva, nedostatka klimatizacije i potrebe za radom na otvorenom, većina ljudi u Indiji, i općenito u Južnoj Aziji, nema drugog izbora nego trpjeti nesnosne vrućine.
Tako se Indija našla u borbi za opstanak – sa svojom „rupom u zagrijavanju” ili bez nje.