Ali Larijani, jedan od najviših iranskih sigurnosnih dužnosnika, u petak se samouvjereno pojavio među pristašama režima u središtu Teherana, piše Wall Street Journal.
U tamnom kaputu i sunčanim naočalama djelovao je kao čovjek koji kontrolira situaciju, iako je već tada bio označen kao jedna od glavnih meta, piše Jutarnji.
"Hrabar narod, hrabri dužnosnici i hrabri vođe - takvu kombinaciju nije moguće poraziti", poručio je na društvenim mrežama.
Samo četiri dana kasnije bio je mrtav. U ranim jutarnjim satima u utorak izraelske obavještajne službe locirale su ga u skrovištu na periferiji Teherana i likvidirale preciznim raketnim udarom.
Isti dan uslijedio je još jedan udarac. Zahvaljujući dojavi običnih građana, Izraelci su otkrili gdje se skriva Gholamreza Soleimani, zapovjednik zloglasne milicije Basij. S nekoliko najbližih suradnika nalazio se u šatoru u šumovitom području Teherana, mjestu na koje su bili prisiljeni otići nakon višednevnog razaranja njihovih baza. Ubrzo je i on ubijen.
Strategija iscrpljivanja: tisuće ciljeva, tisuće žrtava
Od samog početka rata izraelski i američki čelnici jasno su dali do znanja da cilj nije samo vojna pobjeda, nego i stvaranje uvjeta za kolaps iranskog režima. Ubojstva ključnih ljudi u utorak predstavljaju važnu prekretnicu u toj strategiji.
Prema dokumentima do kojih je došao Wall Street Journal, Izrael provodi izuzetno opsežnu i sustavnu kampanju. Cilj nije samo uništiti infrastrukturu, nego i razgraditi cijeli sigurnosni aparat - od vrha do najnižih razina.
Do sada je bačeno oko 10.000 projektila na tisuće ciljeva, uključujući više od 2200 povezanih s Revolucionarnom gardom, Basijem i drugim sigurnosnim strukturama. Procjene govore o tisućama ubijenih i ranjenih.
Izraelska taktika temelji se na konstantnom pritisku: sigurnosne snage prvo se izbacuju iz svojih sjedišta, zatim se prate na mjesta okupljanja, a potom i u improvizirana skrovišta gdje ponovno postaju mete. Cilj je iscrpiti ih, destabilizirati i pokazati stanovništvu da više nisu nedodirljivi.
Podjela uloga: SAD i Izrael udaraju različite mete
Rat je započeo snažnim udarcem u samo srce režima ubojstvom vrhovnog vođe Alija Hameneija, a u suradnji sa SAD-om brzo su uništeni ključni raketni sustavi i protuzračna obrana Irana.
Nakon toga uslijedila je jasna podjela zadataka. Dok su se Sjedinjene Države fokusirale na vojnu i industrijsku infrastrukturu, Izrael je preuzeo operacije usmjerene na unutarnju kontrolu režima - policiju, specijalne snage i paravojne formacije.
Već drugog dana izraelski zrakoplovi počeli su sustavno uništavati zapovjedna središta Revolucionarne garde, Basija i specijalne policije. Na meti su bili svi - od elitnih jedinica zaduženih za zaštitu glavnog grada do lokalnih policijskih postaja u četvrtima Teherana. Kako su im baze uništavane, iranske vlasti aktivirale su rezervni plan: okupljanje snaga u sportskim objektima. No izraelska obavještajna služba brzo je otkrila tu taktiku.
Izrael je pratio kretanja i čekao da se objekti napune, a zatim ih napadao. Među najtežim udarcima bio je napad na stadion Azadi, gdje su ubijene stotine pripadnika sigurnosnih snaga i vojske.
Slične scene zabilježene su i na drugim lokacijama, gdje su nakon udara tijela sigurnosnih službenika ležala ispred objekata. Istodobno su bolnice bile preplavljene ranjenima. Prema svjedočenjima, sigurnosne snage čak su istiskivale civile kako bi oslobodile mjesta za svoje ljude.
Iranske vlasti napade su javno prikazivale kao udare na civilne ciljeve, pritom prešućujući prisutnost sigurnosnih snaga na tim lokacijama.
Psihološki rat: prijetnje zapovjednicima i raspad morala
Osim fizičkih napada, Izrael vodi i intenzivan psihološki rat. Obavještajci su izravno kontaktirali iranske zapovjednike, upozoravajući ih da će, ako ne stanu uz narod u slučaju pobune, dijeliti sudbinu svojih nadređenih.
U jednoj snimci razgovora agent izravno poručuje: ‘Znamo sve o tebi. Na crnoj si listi‘. Zapovjednik odgovara gotovo očajno, tvrdeći da nije neprijatelj i moleći za pomoć.
Takve operacije dodatno su narušile moral. Mnogi pripadnici sigurnosnih snaga više se ne osjećaju sigurno ni u vlastitim bazama, pa spavaju u vozilima, džamijama ili improviziranim skloništima.
Pod stalnim napadima sigurnosne strukture prisiljene su na improvizaciju. Premještaju se u škole, sportske dvorane i čak stambene zgrade. Neki se skrivaju ispod mostova ili u autobusima, dok stanovnici često napuštaju zgrade iz straha da bi mogle postati meta.
Istodobno, svakodnevni život počinje pucati po šavovima. Policija je djelomično paralizirana, istrage su zaustavljene, građani ne mogu riješiti ni osnovne slučajeve, a trgovcima se savjetuje zatvaranje prije mraka jer sigurnost više nije zajamčena.
Unatoč tome, režim i dalje drži kontrolu nad ulicama. Sigurnosne snage prijete upotrebom smrtonosne sile kako bi spriječile prosvjede, a mnogi građani smatraju da bi pokušaj ustanka u ovom trenutku bio samoubojstvo.
Dronovi i dojava građana: nova faza rata
Kako se kampanja razvijala, Izrael je dodatno proširio operacije. Uvedene su flote dronova koji kruže iznad Teherana i drugih gradova, ciljajući kontrolne točke i blokade.
Ovi precizni napadi često su vođeni dojavama običnih Iranaca. Dronovi bi pogađali manje ciljeve, po nekoliko pripadnika sigurnosnih snaga odjednom, ali kontinuirano, stvarajući stalni pritisak i osjećaj nesigurnosti. Deseci kontrolnih točaka uništeni su diljem glavnog grada, uključujući ključne prometnice i trgove.
Unatoč svemu, konačni ishod ostaje neizvjestan. Iran je ograničio pristup internetu i strogo kontrolira informacije, što otežava neovisnu procjenu stvarnog stanja.
Vojni stručnjaci upozoravaju da je iznimno teško srušiti režim isključivo zračnim napadima. Ako preživi, iranska vlast mogla bi izaći iz sukoba još radikalnija i opasnija.
S druge strane, izraelske procjene sugeriraju da kombinacija ekonomskog sloma i rastućeg nezadovoljstva gura režim prema neizbježnom kolapsu, bilo tijekom rata ili u razdoblju koje slijedi. No ključ ostaje u rukama samih Iranaca.
- Oni pred očima gledaju kako se sustav raspada, kaže analitičar Farzin Nadimi, piše Jutarnji.
- Ali za potpuni preokret bit će potrebno još mnogo udaraca - zaključuje, a prenosi WSJ.