Povijesni njemački parlamentarni izbori, na kojima je više od 60 milijuna birača odlučivalo o nasljedniku dugogodišnje kancelarke Angele Merkel, ako je suditi prema rezultatima izlaznih anketa, okončani su blagom prednošću Socijaldemokratske partije (SPD). Prema izlaznoj anketi javnog servisa ZDF-a, SPD je osvojio 26 posto, a konzervativna koalicija Kršćansko-demokratske unije (CDU) i bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) 24 posto, dok je prema izlaznoj anketi ARD-a SPD na 25,5, a CDU/CSU na 24,5 posto.
Prema ARD-u, Zeleni su osvojili oko 14 posto, a u njemački parlament, Bundestag, ulaze još liberali (FDP) i radikalno desna Alternativa za Njemačku (AfD) s oko 11 posto, a vjerojatno i radikalno lijeva stranka Ljevica (Die Linke), koja osvaja točno pet posto glasova, što je na granici izbornog praga.
Rezultati izlaznih anketa sugeriraju da će za proglašenje pobjednika trebati pričekati konačne rezultate s birališta, a sigurno je da će, s obzirom na tijesne rezultate i malu razliku između socijaldemokrata i demokršćana, pregovori koji će uslijediti nakon izbora biti dugi i komplicirani, s posve neizvjesnim ishodom. Ubrzo nakon objavljivanja rezultata izlaznih anketa postalo je jasno da će i jedna i druga strana, i socijaldemokrati i demokršćani, pokušati okupiti većinu potrebnu za potvrđivanje buduće njemačke vlade.
Prvi se oglasio kancelarski kandidat CDU/CSU-a Armin Laschet, koji je unatoč najlošijem rezultatu demokršćana u povijesti najavio da će pokušati oblikovati vladajuću koaliciju, priznavši pritom da je nezadovoljan s rezultatima izbora. Koalicija CDU/CSU-a uspjela je smanjiti prednost SPD-a i njihovog kancelarskog kandidata Olafa Scholza, ministra financija u dosadašnjoj vladi, u svim predizbornim anketama, ali teško da će prestići SPD.
Laschet je najavio da će Njemačka po prvi put u svojoj povijesti dobiti koaliciju koju će činiti tri stranke, tvrdeći da je Unija takav nalog dobila od njemačkih birača.
– Glas za Uniju glas je protiv lijeve vlade i zbog toga ćemo napraviti sve da oblikujemo vladu pod vodstvom Unije – najavio je kancelarski kandidat CDU/CSU-a, koji će se, ako ne uspije formirati vladu, brzo naći na udaru brojnih nezadovoljnika unutar CDU-a, koji u njemu vide jedan od glavnih razloga za izborni neuspjeh.
Ubrzo zatim oglasio se i Scholz, koji se također vidi u ulozi budućeg njemačkog kancelara. Za razliku od Lascheta, on u rezultatima izbora iščitava želju njemačkih birača da dođe do promjene u vladi, zbog čega su, kako je rekao, mnogi zaokružili SPD na glasačkim listićima.
– Bit će to duga noć, to je sigurno. No sigurno je i da birači žele da budući kancelar postane Olaf Scholz – poručio je Scholz, kazavši i da će krenuti “na posao” tek nakon što budu poznati konačni rezultati.
Iako su socijaldemokrati u izlaznim anketama u blagoj prednosti u odnosu na demokršćane, jasno je da će o tome tko će postati sljedeći njemački kancelar, Scholz ili Laschet, odlučivati manje stranke, ponajprije Zeleni i liberali. U sljedećem sazivu Bundestaga naći će se šest političkih opcija, kao i u prošlom, a Zeleni će biti nezaobilazan koalicijski partner pri sastavljanju buduće vlade, posebno u svjetlu činjenice da će buduću vladajuću koaliciju morati sastaviti najmanje tri stranke. Zeleni, iako su otvoreni za koalicijske pregovore, što je jučer potvrdio i supredsjednik Zelenih Robert Habeck, priželjkuju koaliciju sa SPD-om, ali SPD i Zeleni trebaju još jednu stranku, liberale ili Ljevicu, ako Ljevica uopće prijeđe izborni prag. Liberali pak priželjkuju koaliciju s CDU-om, kojima bi se u tom slučaju morali pridružiti i Zeleni, u tzv. Jamajka koaliciji, koja je naziv dobila po bojama stranaka koje bi je činile. Laschet i demokršćani istodobno upozoravaju na opasnost od stvaranja crveno-crveno-zelene vlade, odnosno koalicije SPD-a, Zelenih i ljevičarske stranke Die Linke, za koju Laschet tvrdi da bi značila povratak u komunizam, iako je riječ o pretjerivanju.
Die Linke je nastao 2007. fuzijom nekoliko stranaka, čime je ta stranka postala i nasljednica nekadašnje istočnonjemačke komunističke partije, zbog čega se godinama suočavala s optužbama da nije raskrstila sa svojom komunističkom prošlošću i bila nepoželjna kao koalicijska partnerica. Međutim, posljednjih se godina i to promijenilo, a SPD je u nekoliko njemačkih pokrajina proteklih godina uspješno testirao koaliciju s Ljevicom (primjerice u Tiringiji), čime je srušen tabu koji je dugo opterećivao njemačku politiku, iako to ne znači da je koalicija SPD-a s Ljevicom izglednija od koalicije s liberalima, unatoč drukčijim preferencijama liberala. Pred Njemačkom su dugi i komplicirani pregovori o sastavljanju nove vlade, a očito je da se Njemačka, nakon duge ere Angele Merkel i razdoblja političke stabilnosti, suočava s prvim naznakama političke nestabilnosti.