Europska unija i službeno mijenja pristup migracijama: u novoj petogodišnjoj strategiji Komisija je jučer migracije prvi put jasno postavila u sigurnosni okvir, uz raniju kontrolu dolazaka, brže povratke i mogućnost izmještanja dijela postupaka izvan EU, dok je hrvatska Vlada usvojila izmjene Zakona o nadzoru državne granice koje omogućuju ciljano i privremeno ponovno uvođenje nadzora na pojedinim dijelovima unutarnje granice Schengena.
Nova strategija EK polazi od toga da Unija želi preuzeti kontrolu nad migracijama. Umjesto reagiranja tek nakon dolaska migranata, fokus se pomiče ranije – na zaustavljanje nezakonitih dolazaka, brže vraćanje onih koji nemaju pravo boravka i jači pritisak na zemlje iz kojih migranti dolaze ili kroz koje prolaze. Pravo na azil pritom se ne dovodi u pitanje, ali jasno se odvaja od migracijske politike. Legalni dolasci, s druge strane, usmjeravaju se isključivo na radnike koje europska gospodarstva trebaju.
Aktivno vraćanje
Bruxelles više ne računa na to da će migracije same splasnuti, nego želi sustav koji aktivno zaustavlja, filtrira i vraća. Jedan od glavnih razloga za takav zaokret je podatak da se danas u EU provodi tek oko 25 posto naloga za povratak, što Komisija navodi kao ključni problem sustava. Zato se naglasak stavlja na brže povratke i rješavanje slučajeva prije nego što migranti uopće dođu na teritorij Unije. Najkonkretnije što je prethodilo tom pristupu bio je talijanski pokušaj izmještanja dijela postupaka u Albaniju, koji je izazvao političke kontroverze i nailazio na sudske zapreke. Upravo taj model, ranije pravno nestabilan na nacionalnoj razini, sada se u opreznijem obliku pojavljuje u europskoj strategiji idejom o povratnim centrima u trećim zemljama.
Za Hrvatsku to znači da se njezina politika čuvanja granice sada potvrđuje kao dio službenog sigurnosnog pristupa EU. Nova strategija pritom ne mijenja svakodnevni rad na terenu, nego postavlja politički okvir u kojem se odgovornost koja je godinama bila koncentrirana na države prve linije nastoji rasporediti šire na europskoj razini – kao smjer politike i skup dostupnih alata, a ne kao jamstvo da će se pritisak na granici sam od sebe smanjiti.
U tom okviru usvojene izmjene Zakona o nadzoru državne granice odnose se na ono što država mora imati spremno ako se europska strategija u praksi pokaže sporijom ili nedostatnom. Zakon ne uvodi nove ovlasti, ali preciznije uređuje postupke i odgovornosti, pri čemu se MUP jasno definira kao tijelo nadležno za procjene, što dodatno ubrzava proceduru u kriznim situacijama.
Hitna prilagodba
Ako se migracijski ili sigurnosni pritisci preliju iz susjedstva – primjerice ako neka država privremeno zatvori dio svoje unutarnje granice i uvede pojačane kontrole ili se pojavi zdravstvena ugroza – Hrvatska prema tom zakonu može reagirati ciljano i vremenski ograničeno: pojačanim nadzorom na točno određenim prijelazima ili dionicama, prilagodbom režima prometa ili privremenim ograničenjem rada pojedinih graničnih točaka. Time se izbjegava opće zatvaranje granice i zadržava okvir schengenskih pravila.