Vlada Giorgie Meloni u petak će postati najdugovječnija vlada u poslijeratnoj povijesti Italije – značajan rekord koji istodobno pokazuje i izazove koji premijerku čekaju uoči izbora sljedeće godine. U zemlji koja je nekoć bila sinonim za političku nestabilnost, prva žena na čelu Italije bit će na čelu iste vlade 1413 dana, jedan dan više nego što je pokojni Silvio Berlusconi uspio provesti na vlasti tijekom jednog od svoja četiri mandata.
„To je svakako stvar ponosa“, rekao je za AFP Marco Osnato, istaknuti zastupnik premijerkine krajnje desne stranke Braća Italije (FdI).
Ovaj bi rekord mogao dodatno poboljšati imidž premijerke dok se Italija, koja je u posljednjih 80 godina imala gotovo 70 vlada, priprema za parlamentarne izbore 2027. godine, smatraju analitičari. Budući da FdI i dalje uvjerljivo vodi u anketama javnog mnijenja, moglo bi se činiti da je Meloni na putu ponoviti pobjedu iz 2022. godine. No, nedavni događaji zakomplicirali su put prema novom mandatu, rekao je Lorenzo Pregliasco iz instituta za istraživanje javnog mnijenja YouTrend. Meloni je ove godine oslabljena nakon poraza na referendumu o reformi pravosuđa, koji je, prema Pregliascu, biračima pokazao da „možda postoji alternativna većina“ sadašnjoj vladajućoj koaliciji.
Poraz je otvorio i pitanja o rezultatima vlade. Planovi za jačanje ovlasti premijera i povećanje regionalne autonomije bili su među trima ključnim obećanjima vladajuće koalicije koja do sada nisu ispunjena. Kritičari tvrde da su rezultati vlade znatno ispod očekivanja i na drugim područjima. Unatoč velikoj parlamentarnoj većini, vlada nije uspjela riješiti strukturne probleme za koje mnogi smatraju da koče Italiju.
„Ova stabilnost nije iskorištena“, rekla je Chiara Braga, čelnica parlamentarne skupine lijevog centra Demokratske stranke.
„To nije dovelo do značajnog poboljšanja životnog standarda ljudi ili konkurentnosti poslovanja“, kazala je.
Predviđa se da će talijansko gospodarstvo u 2026. godini rasti svega 0,6 posto, dok realne plaće praktički stagniraju od početka 1990-ih. Nezaposlenost je u posljednje četiri godine pala s više od sedam na oko pet posto, ali broj ekonomski neaktivnih osoba – onih koji bi mogli raditi, ali ne traže posao – i dalje je visok.
„Ova vlada prvenstveno je nastojala preživjeti“, odnosno „raditi što je manje moguće“, rekao je Tito Boeri, ekonomist sa Sveučilišta Bocconi u Milanu.
Pristaše vlade, međutim, ističu da je administracija smanjila poreze i povećala porezne prihode, uvela fiskalnu disciplinu u visoko zaduženu zemlju te osigurala Italiji istaknutiju ulogu na globalnoj sceni u složenom geopolitičkom razdoblju.