Elisa Granato, mikrobiologinja s Oxforda, zatvorila je sve profile na društvenim mrežama na kojima je do prije nekoliko dana bila prilično aktivna. Zadnje što je objavila prije tog čina, bila je kratka obavijest: “Živa sam.”
Lažno objavili da je umrla
Elisa je, uz još jednog volontera, onkologa s iste institucije, Edwarda O’Neilla, prva primila potencijalno cjepivo ChAdOx1 nCoV-19 Instituta Jenner protiv novog koronavirusa u sklopu prvog kliničkog ispitivanja na ljudima na sveučilištu u Oxfordu. Točnije, ni Elisa ni Edward, s kojim smo razgovarali, ne znaju tko je od njih primio cjepivo za COVID-19, a tko ono protiv meningokoka, koje se u ovoj kliničkoj studiji koju vodi Oxfordski centar za cijepljenje daje kontrolnoj skupini.
Kako je njezino ime izašlo u javnost, jutro nakon dočekali su je napisi po brojnim dubioznim medijima, kao i po društvenim mrežama, o tome da je – preminula. – Krasno je probuditi se i pročitati da si mrtav – kaže. Ne da nije mrtva, ne osjeća ni simptome koje volonteri mogu očekivati: manje bolove po tijelu i temperaturu, poput blage gripe. Nikakve simptome nema ni dr. Edward O’Neill, Australac koji živi u Engleskoj. Govori nam o tome kako je biti prvi “pokusni kunić” u razvoju cjepiva koje je jedino jamstvo za povratak starom načinu života i spašavanju života.
– Ne mislim da sam posebno hrabar i sigurno nisam heroj. Cijepljenje bi trebala biti obična, dosadna stvar, no okolnosti su ovoga puta drukčije i jasno mi je da je pozornost na meni. Prijavio sam se kako bismo što prije završili s ovom bolesti i nije mi važno jesam li dobio pravo cjepivo ili sam kontrolni uzorak, važno je da nešto krene, a ovo vidim kao tračak nade da ćemo naći pravi instrument da zaustavimo bolest koja, kako sad vidimo, ne razara ne samo pluća već i srce i druge organe i ostavlja trajne posljedice – kazao je prvi volonter za Večernji.
Nije zabrinut zbog rizika koje testiranje povlači. – Znanstvenici s Oxforda koji rade na cjepivu za COVID-19 prije su razvili sigurna cjepiva za druge koronaviruse, poput SARS-a i MERS-a, i na temelju njega rade ovo novo. Po tome su u prednosti pred drugima, nadograđuju na ono što imaju i što dobro funkcionira, stoga sam prilično siguran da je rizik mali. Točno je da je vrijeme ključna komponenta, da se radi brže, ali ne nauštrb sigurnosti – ističe O’Neill.
Pitamo ga kako je baš on odabran za prvo cijepljenje. – Pretpostavljam da su za prve ispitanike htjeli znanstvenike kako bismo i mi mogli koristiti spoznaje u našem radu – objašnjava.
Prošao je kroz iste rigorozne kriterije kao i oni s kojima će se nastaviti testiranje: preduvjet je da je osoba stara između 18 i 55 godina, da ne živi s osobama starijima od 70 godina ili onima iz ranjivih skupina, da ne koristi javni prijevoz, da prije nije sudjelovala u ispitivanjima lijekova, da nema nikakve kronične bolesti pluća, jetra, bubrega, da nije bila zaražena koronavirusom te da ne doji. Upravo ta zadnja stavka eliminirala je O’Neillovu suprugu koja se isto željela prijaviti. Otkako je prošlog tjedna primio cjepivo, jedine upute su da dolazi redovno na testiranje krvi kako bi se moglo, u slučaju da nije kontrolna skupina, pratiti razvoj antitijela. – Nemam posebne upute kako se ponašati, osim da pratim epidemiološke mjere koje su na snazi. I ako se razbolim od COVID-19, nemam prioritetnu skrb – ističe liječnik.
U sklopu ispitivanja postojat će i skupina koja će primiti dvije ture cjepiva te će se njihovo stanje također pratiti sljedećih šest mjeseci. Ukupno će testirati 1112 volontera na više lokacija diljem Velike Britanije, a ispitanicima će isplatiti između 190 i 625 funti, ovisno o tome gdje žive, za troškove putovanja. Oxfordskim stručnjacima priključili su se i znanstvenici s National Institutes of Health, najsnažnije zdravstvene institucije u Americi, koji su potencijalnim oxfordskim cjepivom cijepili šest makakija nakon čega su ih izložili jakoj količini SARS-CoV-2, onolikoj kolika je bila dovoljna da bi se zarazili drugi majmuni u laboratoriju.
No i 28 dana nakon cijepljenja makakiji su i dalje bili zdravi, dakle nakon vrlo dugog razdoblja inkubacije. Iako pozitivan ishod kod makakija budi optimizam, ističe se da to još nije jamstvo da će cjepivo biti djelotvorno i na čovjeku. Prof. dr. sc. Kristijan Ramadan, koji radi na Oxfordu, pojasnio nam je u našem prethodnom tekstu što rade njegovi kolege.
Kako je nastalo cjepivo
– Osnova za cjepivo je inaktivni adenovirus iz čimpanze u koji će ubaciti genetski materijal SARSCoV-2, odnosno samo jedan dio sekvencije genoma koji je odgovoran za sintezu šiljastih proteina (spikes) na površini virusa. Tim šiljcima, koji su sastavljeni od glikoproteina, SARS-CoV-2 napada naše stanice i veže se za receptore na našim stanicama koji se zovu “human angiotensin converting enzyme 2 (hACE2)”.
Šiljci su jako imunogeni pa se očekuje da će dati dobar imunosni odgovor u našem organizmu – rekao nam je prof. Ramadan. Nastavlja da je stvaranje cjepiva za COVID-19 vrlo slično tehnologiji koja se koristila za vakcinu protiv SARS-a i MERS-a. Važno je spomenuti da je adenovirus čimpanze, koji se koristi kao vektor za ekspresiju glikoproteina SARS-CoV-2, modificiran i zbog toga se ne može umnažati kada se ubrizga u organizam čovjeka ili životinje, tako da je potpuno bezopasan za ljude. Ravnatelj instituta Jenner jest prof. dr. sc. Adrian Hill koji je s još četiri znanstvenika najzaslužniji za razvoj mogućeg spasonosnog cjepiva.
– Mi smo vjerojatno jedini ljudi na svijetu koji žele da se broj novih infekcija ne smanjuje sljedećih nekoliko tjedana kako bismo mogli istražiti naše cjepivo – rekao je za The New York Times.