Nakon gotovo šezdeset godina, točnije od revolucije 1959. Kuba će dobiti novog predsjednika čije prezime neće biti Castro. Fidel koji je zemljom upravljao od završetka revolucije pa sve do 2006. kada mu se pogoršalo zdravlje, vlast je prepustio bratu Raulu koji je pak službeno Kubu preuzeo 2008. i nakon dva mandata odlučio se povući.
Dolazak nove generacije
Raul je pak kao svog nasljednika odredio potpredsjednika, pedesetsedmogodišnjaka punog imena Miguel Mario Díaz-Canel Bermúdez, koji je i bivši ministar obrazovanja. Miguel Díaz-Canel inženjer je elektrotehnike koji tek treba biti potvrđen na izborima, no poznavajući kubansku političku praksu, ne postoji razlog da umjesto njega bude izabran netko drugi. Poznavatelji prilika na Kubi tvrde kako je Miguelov izbor zapravo put u polaganu transformaciju kubanskog društva, jer je riječ o političaru mlađem od 80 godina, koji nije izravno sudjelovao u revoluciji i mogao bi biti začetnik nekih novih vjetrova u toj zemlji. Naravno, nitko ne očekuje da će se to dogoditi preko noći s obzirom na to da dobar dio kubanskog Politbiroa još uvijek čine kadrovi koji su dovoljno stari da im revolucija bude na prvom mjestu. Iako je često u svojim istupima isticao važnost politike kontinuiteta, Díaz-Canel sve i da želi uvoditi ozbiljnije promjene bit će u tome nadziran i od samog Castra koji će ostati na čelu Komunističke partije do njezina idućeg kongresa 2021. godine.
Koliko god službeno slovio za političara koji je doktrinom na liniji Marxa i Lenjina, Miguel je nekim svojim potezima ipak dao naslutiti da će na mala vrata pokušati otvoriti Kubu prema svijetu. Prije svega poznato je kako je veliki fan Beatlesa, a uz to je i vrlo aktivan na društvenim mrežama. Čak je pokušao omogućiti slobodnu uporabu interneta za vrijeme svog upravljanja ministarstvom obrazovanja. Kubanski analitičari ističu kako je Diaz-Canel omiljen posebno mlađoj i srednjoj generaciji Kubanaca zbog svog casual načina odijevanja, u traperice i neformalne košulje, kao i zbog činjenice da će postati prvi predsjednik koji na tu poziciju dolazi iz civilnog sektora. Dodaju ipak kako svoje djelovanje mora ipak držati koliko-toliko na liniji Komunističke partije jer bi ga u suprotnom članovi Politbiroa vrlo lako mogli maknuti s političke scene.
Neuobičajeni izbori
Parlamentarni izbori na Kubi održavaju se u nedjelju i ne nalikuju ni na bilo koje druge u regiji. Nema oglašavanja ni predizbornih skupova, a svi kandidati članovi su vladajuće Komunističke partije ili su “neovisni”, ali slijede partijsku liniju. Jedini vanjski znak da se održavaju izbori fotografije su i biografije kandidata izložene na javnim mjestima. Unatoč tome, odziv birača, koji neki pripisuju vladinom pritisku, obično se kreće oko 95 posto. Više od osam milijuna Kubanaca ima pravo izbora 605 članova Nacionalne skupštine i 1265 delegata u 15 provincijskih skupština. Novi parlament 19. travnja izabrat će nasljednika Raula Castra.