Potraga za legendarnom Noinom arkom dobila je neočekivan i intrigantan obrat. U središtu pozornosti sada se našla gotovo 440 godina stara karta svijeta koja, kako tvrde pojedini istraživači, prikazuje upravo područje na kojem se danas traga za ostacima biblijskog plovila. Kartu je 1587. godine izradio talijanski plemić i kartograf Urbano Monte.
Kada se svih 60 zasebno nacrtanih listova složi u cjelinu, dobiva se golema kružna karta promjera gotovo tri metra. Prepuna je detaljnih prikaza kontinenata, brodova, morskih čudovišta, mitskih bića i tada još gotovo potpuno nepoznatih krajeva svijeta. No jedan je detalj posebno privukao pozornost. Na karti se nalazi malen, ali upečatljiv prikaz Noinine arke kako počiva na planinama Ararata – upravo u području današnje Turske u kojemu suvremeni istraživači posljednjih godina intenzivno traže tragove biblijskog broda. Još je intrigantnije što se taj prikaz povezuje s takozvanom formacijom Durupinar, neobičnim objektom u obliku broda koji se nalazi u blizini planine Ararat, prenosi Daily Mail.
Neovisni istraživač Jimmy Corsetti objavio je snimku karte i upozorio na podudarnost položaja. – Isto mjesto kao nalazište Durupinar, gotovo potpuno iste duljine. Slučajnost? – zapitao se. Takva tvrdnja sama po sebi nije dokaz da je na Durupinaru doista pronađena Noinina arka. No zbog novih istraživanja neobična karta ponovno je dospjela u središte pozornosti. Međunarodni tim koji proučava formaciju Durupinar tvrdi da je tijekom istraživanja došao do rezultata koji, prema njihovu tumačenju, dovode u pitanje tvrdnju da je riječ tek o prirodnoj geološkoj tvorevini. Istraživači su čak objavili da je "sto posto potvrđeno" kako formacija nije prirodna, nego "objekt koji je napravio čovjek".
Andrew Jones, osnivač organizacije Noah's Ark Scans, rekao je da preliminarna radarska snimanja ispod površine nisu pokazala jednostavnu, homogenu strukturu čvrste stijene. Tim je uzorke uzimao s dubine od gotovo 18 metara. – Dosad smo pronašli slojeve bogatog organskog materijala za koje vjerujemo da bi mogli predstavljati raspadnute ostatke gornjih slojeva Arke – rekao je Jones.
I upravo je tu granica između intrigantnog otkrića i senzacionalne tvrdnje. Za sada nema neovisno potvrđenog dokaza da je Durupinar doista Noinina arka, a prikupljeni uzorci još se analiziraju u laboratorijima. Monteova karta nastala je u vrijeme velikih geografskih otkrića, kada su europski kartografi pokušavali ponovno iscrtati sliku svijeta nakon putovanja prema Amerikama i Aziji. Za razliku od većine karata 16. stoljeća, Monte je svoj prikaz zamislio iz perspektive Sjevernog pola, sa Sjevernim ledenim oceanom u središtu. Prikaz Arke na planinama Ararata posebno je zanimljiv. Biblijska Knjiga Postanka govori da se Noinina arka, nakon potopa koji je trajao 150 dana, zaustavila na "planinama Ararata". Upravo je pitanje gdje se te planine nalaze i je li ondje moguće pronaći tragove Arke stoljećima predmet rasprava.
Što se krije ispod površine?
Formacija Durupinar dodatno je raspirila tu raspravu. Dok brojni znanstvenici smatraju da je riječ o prirodnom geološkom fenomenu, dio istraživača uvjeren je da njezin neobičan oblik i struktura upućuju na nešto drugo. Tim Noah's Ark Scans pokušava tu hipotezu provjeriti modernim metodama.
– Desetljećima su skeptici imali jednostavan odgovor na pitanje o brodoliko oblikovanoj formaciji Durupinar: riječ je samo o čvrstoj masi prirodne stijene – objavili su istraživači. Cilj im je, kako navode, bio provjeriti upravo tu pretpostavku – je li formacija doista jedna homogena masa prirodnog kamena ili se ispod površine nalaze unutarnje strukture. Radarska istraživanja, prema njihovu tumačenju, pokazala su tri sloja ispod površine. Istraživači tvrde da se u njima naziru komore, hodnici, pravilni obrasci i tuneli. Dodatnu pozornost privuklo je to što su u unutrašnjosti formacije pronađene veće koncentracije ugljika nego u usporednom uzorku tla uzetom samo nekoliko metara dalje na istom obronku. No, ni to još nije dokaz postojanja Arke. U ovom trenutku istraživači čekaju rezultate laboratorijskih analiza uzoraka. Tek nakon njih bit će moguće pouzdanije procijeniti što se zapravo nalazi ispod površine formacije Durupinar.