Najdulje što ruski vojnik može preživjeti nakon izlaska iz podzemnog cjevovoda, prema riječima onih koji ih love, jest samo jedan sat. Najčešće ne dožive ni to.
„Obično je to deset minuta i gotovo”, kaže Tovsty, glavni narednik satnije u ukrajinskoj brigadi Khartija, gledajući snimku drona u zapovjednom centru u Harkivskoj oblasti, piše Kyiv Independent, prenosi Jutarnji.
Na modernom bojištu, koje dronovi čine smrtonosnim za svakoga tko hoda po otvorenom, ruska je vojska pronašla neočekivano rješenje u podzemlju. Sustav napuštenih sovjetskih plinovoda koji se proteže ispod Harkivske oblasti pretvoren je u zaštićenu rutu kojom se vojnici infiltriraju duboko iza ukrajinskih linija, mimo svega što ih može pogoditi odozgo.
„U ratu dronova više ne možete normalno hodati po zemlji, pa se sve odvija pod zemljom”, objašnjava Tovsty.
No, sigurnost cjevovoda vodi ih samo do određene točke. Brigada Khartija već mjesecima „igra” beskrajnu igru „whack-a-mole” (lupanje krtica). Dakle, nadziru izlaze iz cijevi, eliminiraju Ruse koji se pojave, zatrpavaju rupe, a zatim traže sljedeću, najnoviju izlaznu točku. Unatoč golemim gubicima i užasnim uvjetima u samim cijevima, Rusija i dalje gura ljude kroz njih.
Cilj je Kupjansk, strateški važan grad svega 40 kilometara od ruske granice, s ključnim cestovnim i željezničkim čvorištem. Rusija ga je zauzela u prvim danima invazije u veljači 2022., a Ukrajina ga je oslobodila u rujnu iste godine. Od tada ga Rusija neprestano pokušava vratiti.
Što se događa unutra?
Posljednjih godinu dana ruski vojnici koriste četiri napuštena plinovoda koji se spajaju u dva preko rijeke Oskil. Plinovod Šebelinka–Ostrogožsk, prvotno izgrađen u sovjetsko vrijeme za pumpanje plina iz Harkivske oblasti u Rusiju, povezuje okupirani teritorij na istočnoj obali s ukrajinskom pozadinom u području Kupjanska.
Cijevi su promjera svega 1 do 1,2 metra. Vojnici moraju puzati 15 kilometara da bi dostigli ukrajinske linije. Prema zapovjednicima brigade Khartija, neki vojnici provode mjesece unutra čekajući da se nakupi dovoljno ljudstva i opreme. Ruske trupe rasporedile su ovu taktiku infiltracije duž cijele bojišnice gdje god je to moguće. Abat dodaje da Rusija za ove operacije koristi specijalizirane postrojbe pod nazivom „Veterani”, vjerojatno ljude s rudarskim iskustvom.
Uvjeti u cijevima su, prema svemu što se zna, pakao. Vojnici ulaze s oružjem prilijepljenim selotejpom za leđa kako ga ne bi izgubili u puzanju. Ruski nezavisni medij Astra objavio je video u kojem vojnik opisuje kaos u jednoj od cijevi u Kurskoj oblasti. „Deseci vojnika ugušili su se, počinili samoubojstvo ili umrli u panici i deliriju”, rekao je. „Ljudi su gubili razum. Jedan se upucao. Drugi je uperio mitraljez u sebe. Trećemu su razbili glavu.”
Unatoč tome, taktika je u jednom trenutku donijela rezultate. Ruske su se trupe u rujnu 2025. uspjele kroz plinovode infiltrirati u sjeverna predgrađa Kupjanska i ugroziti grad. Uslijedio je ukrajinski protunapad koji je odbacio ruske snage i oslobodio okolna sela.
„Prijetnja od infiltracije bila je zapravo nekontrolirana, ali Ukrajina je u međuvremenu zatvorila određene dijelove i sada puno bolje razumije rute”, kaže „Druid”, zapovjednik satnije za bespilotne sustave.
Beskrajni „whack-a-mole”
Brigada Khartija opisuje svoju borbu protiv Rusa kao beskrajnu igru mačke i miša. Dronovi neprekidno nadziru plinovode i moguće izlaze, a čim se na izlazu pojavi vojnik, dron ga ubije i rupa se zatrpa. Onda se stotinu metara dalje pojavi deset novih rupa. Proljetne kiše djelomično su poplavile cijevi, što je Rusima dodatno otežalo ovu taktiku, piše Kyiv Independent, prenosi Jutarnji.
„Neprijatelj to zna, ali iz nekog razloga nastavlja puzati naprijed iznova i iznova”, kaže Tovsty. Nakon više od pola godine borbe s ovom taktikom kaže da on i njegovi vojnici sada znaju gdje čekati izlazak ruskih vojnika.
Glavni je problem što je plinovod gotovo nemoguće uništiti. Čak i ako ukrajinski zračni napad ošteti izlaz, ruski vojnici jednostavno prokopaju prolaz oko njega kako bi izbjegli oštećeno područje.