Je li američki predsjednik Donald Trump napokon shvatio da ruski predsjednik Vladimir Putin nema ozbiljnu namjeru pregovarati o miru i da nipošto ne žuri zaustaviti rat protiv Ukrajine? Je li gotova njegova „bromansa“ s ruskim liderom, kojeg je još prošlog mjeseca opisao kao „vrlo ljubaznog“? Sredinom tjedna, Trump je iznio niz komentara koji su izazvali val špekulacija. „Putin nam prodaje puno problema, ako baš želite znati istinu“, rekao je, implicirajući da je napokon shvatio kako ga je „dobri momak iz Rusije“ zapravo nadigrao — i sada mu planira uzvratiti oštrije.
„Trump je sada shvatio da je Putin problem“, izjavio je bivši američki izaslanik za Ukrajinu Bill Taylor za Politico. „Sad predsjednik Trump mora izvršiti pritisak na Putina — i to može učiniti.“ I čini se da je u pravu. Trump je ovaj tjedan ne samo izrazio nezadovoljstvo zbog Putinovog ponašanja, već je i najavio nastavak isporuka obrambenog naoružanja Ukrajini, svega nekoliko dana nakon što je Pentagon najavio „inventuru“ svojih zaliha. „Poslat ćemo im još oružja, moraju se moći braniti“, rekao je Trump dok su uz njega stajali američki i izraelski dužnosnici. „Trenutno ih jako tuku.“
No, hoće li Trump zaista izvršiti vrstu pritiska koji bi mogao natjerati Putina na razmišljanje? To ostaje nejasno — jer s Trumpom nikada nije sigurno. A upravo je u tome i problem. Njegova diplomacija naglih zaokreta, poništenih odluka, produženih rokova i prijetnji „rušenjem sustava“ možda je djelovala u njujorškom tržištu nekretnina, ali ovo je geopolitika, piše Politico. A Putin bi lako mogao zaključiti — kao i ranije — da Trump „više laje nego što grize“ te da je dovoljno samo pričekati.
Ovaj tjedan, čini se, Trumpovi istupi nisu impresionirali Kremlj. Naprotiv, ruski odgovor bio je još agresivniji — u noći s utorka na srijedu zabilježeno je rekordnih 728 dronova lansiranih na Ukrajinu. Stanovnici Kijeva i još desetak regija morali su noć provesti u skloništima, uključujući podzemne stanice. Posebno se istaknuo napad na regiju Volin, blizu poljske granice. Gradonačelnik Lutsk, Ihor Polishchuk, opisao je to kao „najmasovniji napad dronovima i projektilima na naš grad od početka rata“. Sljedeće noći uslijedio je novi val napada, s 18 projektila i oko 400 dronova, većinom usmjerenih prema Kijevu. Neki su dronovi čak letjeli mimo glavnog grada pa se vraćali unatrag kako bi zbunili ukrajinsku protuzračnu obranu.
Kremlj se na Trumpove prijetnje oglasio hladno. Glasnogovornik Dmitrij Peskov rekao je novinarima: „Vrlo smo mirni u vezi s time. Trump u načelu koristi prilično oštar stil i izraze.“ Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij istaknuo je, komentirajući nove napade, da je eskalacija pokazatelj nužnosti „oštrih“ sankcija protiv svih izvora financiranja ruskog rata, uključujući zemlje koje kupuju rusku naftu. Najavu da Trump razmatra zakon kojim bi se uvele carine i do 500% na uvoz iz Rusije — uključujući naftu, plin, uran i druge ključne proizvode — dočekao je s odobravanjem.
Zakon već ima više od 80 su-sponzora u američkom Senatu, a prema anonimnom republikanskom stručnjaku za vanjsku politiku kojeg je citirao Politico, čak 95 od 100 senatora vjerojatno bi glasalo za njega. Ipak, kako tvrdi isti izvor, zakon ne bi puno promijenio u praksi. „Zakon je simbolički važan, ali suštinski ne dodaje puno novog. On samo daje predsjedniku pravo da procijeni pregovara li Rusija u dobroj vjeri, što već i sada ima pod američkim zakonodavstvom“, rekao je.
U Kijevu nikada nisu previše vjerovali da će Trump ili bilo tko drugi iznuditi povoljan mirovni sporazum. Umjesto toga, ukrajinski dužnosnici su se nadali da će se američki predsjednik s vremenom umoriti od Putinove tvrdoglavosti i odlučiti podržati Ukrajinu snažnije i konkretnije. Trump, pak, i dalje vjeruje da Putina može natjerati na pošten dogovor prijetnjama o ekonomskom ratu. Još u siječnju napisao je na Truth Socialu: „Možemo to riješiti na lakši način ili na teži način — lakši je uvijek bolji.“ Tada je izravno pozvao Putina na pregovore, prijeteći novim carinama i sankcijama ako rat ne završi.
No, kako navodi Politico, nema dokaza da takve prijetnje imaju učinka. Pretpostavka Trumpova tima da se Putina može natjerati na pregovore ekonomskim pritiskom djeluje naivno. Analitičari Andrea Kendall-Taylor i Michael Kofman ranije ove godine su ocijenili da Putin nema više razloga zaustaviti rat jer je prešao točku bez povratka: „Rat je učvrstio Putinovu odlučnost i suzio mu manevarski prostor. Rusija je već preoblikovala društvo, ekonomiju i vanjsku politiku kako bi se lakše suprotstavila Zapadu.“
Dodaju i da je rat postao sredstvo preusmjeravanja novca u siromašne regije Rusije te da su ekonomske elite prešle u obrambenu industriju kako bi profitirale. Sustav im sada omogućava ne samo preživljavanje, već i zaradu. Iako ruska ekonomija pokazuje znakove inflacije, manjka radne snage i ovisnosti o državnim subvencijama, zahvaljujući tržištima u Aziji, Kini i zaobilaženju sankcija, Rusija se ipak drži bolje od očekivanog.
Od početka rata, zapadni lideri vjerovali su da će sankcije pokleknuti Rusiju. No, to se nije dogodilo. Povijest međunarodnih sankcija ne ulijeva previše optimizma. Povjesničar s Cornell Sveučilišta, Nicholas Mulder, u knjizi „The Economic Weapon“ navodi da su sankcije sve češći alat, ali s lošim rezultatima. „Najuspješnije sankcije između dva svjetska rata, protiv Jugoslavije 1921. i Grčke 1925., zapravo nisu ni uvedene — bile su dovoljne prijetnje“, piše Mulder. A kasnije? Učinkovitost im je uglavnom padala. U konačnici, kako piše Politico, dok Trump možda želi mirovni dogovor kako bi se mogao posvetiti „resetiranju“ odnosa s Rusijom, prijetnje sankcijama vjerojatno neće biti dovoljne. Hoće li nestrpljenje natjerati Trumpa na konkretnije korake? Za sada, znakova za to — nema previše.