Poprilično ratoborni predsjednik iranskog parlamenta, Mohammad Bagher Ghalibaf, pojavljuje se posljednjih dana kao neočekivani akter u potrazi Washingtona za dogovorom koji bi zaustavio širenje rata na Bliskom istoku. Ghalibaf, bivši zapovjednik zračnih snaga Iranskog revolucionarnog gardijskog korpusa (IRGC) i bivši gradonačelnik Teherana, negirao je da su u tijeku bilo kakvi pregovori sa SAD-om, nakon što su izraelski mediji prije nekoliko dana izvijestili da je upravo on sudionik navodnih razgovora sa SAD-om, za koje Donald Trump već nekoliko dana tvrdi da su u tijeku.
Štoviše, rugao se američkom predsjedniku i ministru obrane Peteu Hegsethu te je američko-izraelski zračni rat protiv Irana nazvao slijepom ulicom.
Ghalibaf je služio u Revolucionarnoj gardi tijekom brutalnog rata Irana i Iraka 80-ih te je poznat kao istaknuti tvrdolinijaš među tvrdolinijašima. Istodobno mu se pripisuje zasluga za modernizaciju Teherana dok je bio gradonačelnik - postao je poznat po vožnji motocikla gradom te širenju glavnih autocesta, avenija i metro sustava u gradu opterećenom gustim prometom. Godine 2008. sudjelovao je na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu u Švicarskoj, predstavljajući se kao vođa s poslovno otvorenijim stavom od drugih dijelova režima, kako piše The Wall Street Journal, prenosi Jutarnji.
No, analitičari kažu da je Ghalibaf jedan od pripadnika malobrojne skupine ljudi iz režima koji odgovaraju profilu osobe s kojom SAD može surađivati. Unatoč njegovoj bombastičnoj retorici, promatrači Irana ističu da je u prošlosti pokazivao određeni pragmatizam, što bi ga, u kombinaciji s njegovim režimskim referencama, moglo pozicionirati kao održivog sugovornika.
Pragmatični tvrdolinijaš
"Ghalibaf je iranski ‘wannabe‘ snažni vođa", kaže Sina Azodi, direktor studija Bliskog istoka na Sveučilištu George Washington. "Tvrdolinijaš s dozom pragmatizma. On je netko tko ima potrebne kvalifikacije za postizanje potencijalnog sporazuma s Trumpovom administracijom", dodaje Azodi.
Te kvalifikacije uključuju i česte objave na X-u koje projiciraju tvrdolinijaški imidž s vrlo malo prostora za pregovore. "Naš narod traži potpunu i ponižavajuću kaznu za agresore", objavio je u ponedjeljak na toj platformi. "Nisu se vodili nikakvi pregovori s Amerikom. Lažne vijesti služe manipulaciji financijskim i naftnim tržištima te bijegu iz slijepe ulice u kojoj su Amerika i Izrael zaglavili", dodao je tada.
Također je pozvao susjedne zemlje da protjeraju američke snage i upozorio da bi države koje kupuju američki dug mogle biti tretirane kao protivnici. Otvoreno se izrugivao Washingtonu. "Pa što vi mislite, ‘TV-generale’ Hegseth?", napisao je 14. ožujka na X-u. "Šalju jadne mladiće da poprave ono što su generali uništili. Idite umrijeti za Izrael", dodao je.
Ipak, unatoč prijetnjama, neki analitičari smatraju da bi mogao biti vrsta vođe s kojom bi Trump mogao surađivati ako režim ostane na vlasti. Tijekom posljednjih 30 godina obnašao je brojne visoke političke i vojne dužnosti te održava bliske veze s Revolucionarnom gardom, moćnom vojnom i gospodarskom institucijom zemlje.
Rođen je 1961. u Torghabehu, blizu Mašhada, grada od vjerske važnosti na sjeveroistoku Irana i rodnog mjesta pokojnog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hameneija. Ghalibaf se pridružio revolucionarnom pokretu tijekom rata Irana i Iraka te se brzo uzdigao do zapovjednih pozicija kroz neke od najtežih bitaka. Njegove veze s pokojnim vrhovnim vođom pomogle su mu da nakon njegova dolaska na mjesto vrhovnog vođe napreduje na niz visokih funkcija.
Ghalibaf se smatra nemilosrdnim i ambicioznim akterom, ali i sposobnim upraviteljem. Nakon razdoblja na čelu policije, 2005. postao je gradonačelnik Teherana i na toj se funkciji zadržao 12 godina. Kao političar ima i populističke elemente. Optuživan je za korupciju - što je negirao - te je kritiziran zbog navodnog gomilanja osobnog bogatstva, piše WSJ.
Usporedbe s Putinom
Objavljivao je snimke na kojima upravlja zrakoplovima, a kao gradonačelnik postao je poznat po vožnji motocikla, gradeći imidž snažnog vođe koji neki promatrači Irana uspoređuju s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom. Tijekom lipanjskog rata 2025. s Izraelom kretao se Teheranom na motociklu kako bi izbjegao da bude otkriven, što ga je, prema njegovim riječima u rujanskom intervjuu za konzervativni medij Majaraa Media, činilo "najmobilnijim" dužnosnikom u iranskom vodstvu.
Sudjelovao je i u gušenju prosvjeda i drugih iskaza političkog neslaganja. Godine 1999. potpisao je pismo zajedno s drugim čelnicima upozoravajući reformista Mohammada Hatamija, tadašnjeg predsjednika, da će oni intervenirati ako on ne suzbije studentske prosvjede.
Godine 2013. Centar za ljudska prava u Iranu sa sjedištem u New Yorku objavio je da je pribavio snimku na kojoj se Ghalibaf hvali svojom ulogom u takvim obračunima, uključujući korištenje drvenih palica za premlaćivanje prosvjednika 1999. Govoreći o novom valu studentskih prosvjeda 2003., snimka bilježi kako je prijetio da će "uništiti svakoga tko se večeras pojavi" na prosvjedu.
Ipak, povijest njegove represije vjerojatno neće previše zabrinjavati Washington, smatra Michael Singh, bivši dužnosnik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je radio na pitanjima Irana. "Trump je uvijek davao do znanja da zamišlja završetak ovog rata diplomatskim dogovorom sličnim onome koji je postigao s Venezuelom", kaže Singh.
SAD je u munjevitoj vojnoj akciji zarobio venezuelanskog vođu Nicolása Madura te je potom uspostavio suradnju s njegovom nasljednicom Delcy Rodríguez. "Ishod ovdje bit će vrlo drukčiji… ali Trump možda neće mariti ako će moći tvrditi da je riješio američke zabrinutosti", rekao je Singh.
Iranska Delcy Rodríguez?
Praktično gledano, pak, Ghalibaf je jedan od rijetkih iranskih vođa u samom središtu strukture moći koji je još uvijek živ. Tijekom izraelskih i američkih napada na Iran u lipnju prošle godine imao je ulogu u koordinaciji odgovora. Bio je među rijetkim dužnosnicima koji su se osobno sastali s Hameneijem tijekom 12-dnevnog rata s Izraelom, navode iranski i arapski dužnosnici upoznati s ratnim naporima. Saudijski i omanski dužnosnici rekli su da su uoči aktualnog rata Ghalibafa vidjeli kao najmoćnijeg političara koji bi mogao ‘izroniti‘ u slučaju dugotrajne krize u Iranu.
Ali Vaez, direktor iranskog projekta u organizaciji Crisis Group, koja se bavi rješavanjem sukoba, rekao je da je, unatoč Ghalibafovu samouvjerenom nastupu snažnog vođe, izbjegavao političke rizike i moguće je da neće biti spreman suprotstaviti se tvrdolinijaškim frakcijama koje se protive novim, potencijalno neuspješnim pregovorima s Amerikancima.
Ghalibaf se "u prošlosti pokazao opreznim čovjekom", kaže Vaez. "Ako želi postati iranska Delcy Rodríguez… morat će se otuđiti od nekih drugih članova Revolucionarne garde koji bi ga mogli pokušati ograničiti", zaključio je Vaez, kako piše WSJ, prenosi Jutarnji.