Omid, čije pravo ime ne može biti objavljeno, prijavio se u iranske sigurnosne snage kada je imao 18 godina jer je, kako kaže, osjećao „duboku predanost svojoj zemlji”. Na akademiji su kadeti bili pod kontrolom režima „danju i noću”, od vojne obuke do svakodnevnih molitvi i govora.
„Oni oblikuju umove mladih kadeta”, rekao je Omid.
Prema njegovim riječima, dio tih novaka kasnije napreduje kroz redove iranskog sigurnosnog aparata i pridružuje se elitnoj skupini časnika koja planira operacije, otmice i atentate unutar i izvan Irana te raspolaže neograničenim resursima i ljudstvom. Tvrdi da je i sam prisustvovao njihovim sastancima, piše DW.
Svjedočenje prebjega
Kada se Omid, snažno građeni muškarac s ožiljcima iz nekoliko desetljeća službe kao zapovjednik u elitnim iranskim specijalnim snagama, početkom 2026. javio DW-u, uslijedile su rasprave o njegovim motivima. Je li možda poslan kako bi širio dezinformacije i laži s ciljem diskreditiranja DW-a, čiji je perzijski servis službeno sankcioniran u Iranu? Pokušava li nauditi DW-u ili njegovim iranskim zaposlenicima?
Tijekom nekoliko mjeseci novinari istraživačkog tima DW-a i perzijske redakcije dopisivali su se s njim. Omid je podijelio dokumentaciju i fotografije svoje obuke, koja je uključivala snajpersku obuku, nadzor, ulične borbe, kontrolu nereda i padobranske tečajeve. Dostavio je i fotografije, videosnimke, dokumente te lokacije tajnog nadzornog centra i stambenih kompleksa namijenjenih visokim pripadnicima iranskih sigurnosnih snaga.
Povezani apsolutnom odanošću iranskom vrhovnom vođi, tvrdi Omid, pripadnici tajnog kruga visokih časnika planiraju i izvršavaju ubojstva i otmice protivnika režima.
Njegovo svjedočanstvo pružilo je rijedak uvid u moćan i netransparentan iranski sigurnosni aparat te u živote ljudi koji čine jezgru Islamske Republike. To je DW-u omogućilo da sastavi sliku o tome kako je režim uspio zadržati izrazito odane snage unatoč masovnim prosvjedima, međunarodnim sankcijama, rastu inflacije te nedavnim napadima dvaju glavnih neprijatelja, Izraela i Sjedinjenih Država, u kojima je eliminiran velik dio vojnog i političkog vodstva zemlje.
DW je dokumentima, fotografijama, videosnimkama i razgovorima sa stručnjacima potvrdio značajan dio Omidovih tvrdnji. Posrednik je istraživački tim povezao s drugim visokorangiranim prebjegom, čije je svjedočanstvo potvrdilo ključne pojedinosti koje je iznio Omid. Iako je DW potvrdio identitet obojice muškaraca, određeni detalji nisu objavljeni kako bi se zaštitilo i njih i njihove obitelji.
Iran je i ranije progonio disidente i oporbene aktiviste u inozemstvu, uključujući novinare.
DW je zatražio očitovanje od iranskog veleposlanstva u Berlinu i Ureda vrhovnog vođe. Ured vrhovnog vođe nije odgovorio.
Iransko veleposlanstvo u Berlinu odbilo je komentirati pojedinačne navode te poručilo: „Islamska Republika Iran odlučno odbacuje ove optužbe i zaključke koji su iz njih izvedeni.”
Molitve i privilegije
Kao visoki pripadnik specijalnih snaga, Omid je imao pristup privilegijama koje režim često daje svojim ljudima. One uključuju financijske poticaje, unosne gospodarske ugovore za vlastite tvrtke te posebne stambene komplekse s vlastitim džamijama, školama i bolnicama, u kojima su privatne satelitske antene zabranjene, a vjerska praksa obvezna.
No te pogodnosti imaju cijenu. „Kontrola, samo kontrola”, kaže Omid. Časnici su pod strogim nadzorom.
„Ne smijete jednostavno otići na vjenčanje ili putovati. Oduzmu vam putovnicu, čak odlučuju i u koje škole vaša djeca smiju ići.”
Kontrola se, tvrdi, proteže i na potencijalne bračne partnere vojnika, koje režim prethodno provjerava. Čak ni tada nije smio supruzi otkriti pravu prirodu svog posla.
„To vas doista izjeda iznutra”, rekao je.
Politolog Saeid Golkar sa Sveučilišta Tennessee, koji je opsežno istraživao zapovjednu strukturu iranskog sigurnosnog aparata, smatra da odvajanjem takvih agenata od ostatka stanovništva režim može učinkovitije nadzirati svoje snage.
„Na taj način mogu stvoriti pritisak unutar pripadnika iste grupe i mnogo učinkovitije provoditi indoktrinaciju”, rekao je Golkar za DW.
Takve sigurnosne snage, uglavnom odvojene od ostatka društva, manje će se vjerojatno protiviti i uporabi sile protiv civila, dodao je.
Prebjeg iz obavještajne službe
Mjesec dana nakon početka kontakta s Omidom, posrednik je DW povezao s još jednim visokorangiranim prebjegom. Muškarac kojeg DW naziva Reza radio je u Ministarstvu informiranja, iranskoj obavještajnoj službi.
Poput mnogih ljudi regrutiranih u sigurnosni aparat, Reza dolazi iz religiozne obitelji. Pokazujući fotografiju iz mladosti, nasmijao se vidjevši sebe s dugom bradom i turbanom kakve često nose pobožni vjernici u Iranu.
Prema njegovim riječima, brojni članovi njegove obitelji i danas obnašaju važne dužnosti u režimu. U mladosti je, kaže, bio gorljivi pobornik vlasti.
Ponekad bi zaplakao tijekom molitve, rekao nam je, a bio je uvjeren da služi svom narodu i Islamskoj Republici te da bi „možda čak mogao umrijeti kao mučenik za islam”.
S vremenom se okrenuo protiv režima nakon što je svjedočio obračunima s prosvjednicima. Tijekom godina sigurnosne snage pucale su na Irance, uhićivale ih i tukle zbog prosvjeda protiv pogoršanja životnih uvjeta i strogih zakona o „moralnosti”.
Danas nosi kratko ošišanu kosu.
„Godine služenja okrutnom sustavu“
Tijekom gotovo potpunog gašenja interneta 8. siječnja sigurnosne snage otvorile su vatru na prosvjednike koji su izlazili na ulice zbog nestašica i galopirajuće inflacije. Razmjeri masakra postupno su postajali jasni kako su iz zemlje stizale snimke koje su dokumentirale postupke režima.
Prema navodima organizacija za zaštitu ljudskih prava, diljem Irana ubijene su tisuće prosvjednika.
I Omid i Reza tvrde da su ih upravo ta masovna ubojstva, koja su uključivala i pucanje na nenaoružane prosvjednike u bolničkim krevetima, zgrozila.
Upravo ih je to, kažu, na kraju potaknulo na razgovor s DW-om.
Omid odlučno tvrdi da nikada nije pucao na prosvjednike niti naredio podređenima da to čine, iako DW nije mogao potvrditi tu tvrdnju.
Na naša dodatna pitanja priznao je da je svjedočio ubijanju demonstranata.
Reza kaže da ga je osjećaj krivnje zbog „10 ili 11 izgubljenih godina služenja okrutnom sustavu” natjerao da progovori unatoč riziku za sebe i svoju obitelj.
„Istina je da, kada vam je protivnik režim koji se ne drži nikakvih moralnih vrijednosti, morate biti spremni na sve”, rekao je.
Nadzor i gušenje prosvjeda
Omid i Reza govorili su o tajnim zapovjednim centrima koji imaju ključnu ulogu u gušenju prosvjeda. U prostoriji za nadzor okupljaju se visoki pripadnici svih jedinica i službi, a na velikim ekranima prikazuju se snimke bezbrojnih nadzornih kamera iz Teherana u stvarnom vremenu. Takve prostorije, tvrde, postoje i u drugim dijelovima zemlje.
Prosvjedi se iz zraka nadziru i bespilotnim letjelicama. Reza kaže da se ondje prikupljaju podaci s terena, kao i informacije s platformi poput Twittera i Telegrama te podaci dobiveni nadzorom i uređajima za prisluškivanje.
U prosvjedne skupine često se ubacuju agenti u civilu. Prema Omidu, oni ponekad usmjeravaju prosvjedne povorke prema lokacijama na kojima ih čekaju sigurnosne snage.
Predstavnik vrhovnog vođe, kaže Omid, imao je „odriješene ruke” pri izdavanju naredbi unutar zapovjednog centra i odlučivanju „koliko grubo treba postupati s prosvjednicima”.
Kada redovna policija više ne može obuzdati demonstracije, tvrde Omid i Reza, u akciju se uključuju elitne postrojbe Revolucionarne garde i policije. Njihovi pripadnici često su potpuno odjeveni u crno, a lica skrivaju ispod fantomki.
Organizacije za ljudska prava dokumentirale su uporabu automatskog i poluautomatskog oružja te čak teških strojnica postavljenih na kamionete tijekom gušenja prosvjeda.
„Činjenica da sigurnosne snage koriste vojno oružje namijenjeno borbenim situacijama kao odgovor na prosvjede pokazuje da su ubojstva prosvjednika namjerna”, smatra istraživačica Amnesty Internationala za Iran Raha Bahreini, autorica nedavnog izvješća o zapovjednom lancu tijekom prosvjeda 2022. nakon smrti Jine Mahse Amini u pritvoru.
Dakhme – „stroj za ubijanje“
Nakon mjeseci dopisivanja Omid je DW uputio na naizgled neupadljivu lokaciju u Šahr-e Reju, na rubu Teherana. Riječ je o molitvenoj dvorani smještenoj između ordinacije radne terapije i ljekarne.
Iako se zove Beit al Shohada, odnosno Kuća mučenika, mnogi je časnici, prema Omidu, nazivaju Dakhme, što znači kripta ili grobnica.
Omid tvrdi da su se pod valovitim limenim krovom Dakhmea sastajali visoki časnici kako bi planirali tajne operacije izvan službenih državnih struktura.
„Prisustvovao sam sastancima u Dakhmeu na kojima se donose odluke o ubojstvima. To je stroj za ubijanje”, rekao je.
Istodobno je više puta naglasio da je na sastanke dolazio isključivo po zapovijedi nadređenih te da nikada nije sudjelovao u operacijama koje su ondje planirane.
Nabrojao je niz ubojstava i otmica unutar i izvan Irana za koje tvrdi da su planirani upravo u Dakhmeu. DW te slučajeve nije mogao potvrditi, ali je ustanovio da su neke od navedenih osoba doista preminule pod nerazjašnjenim okolnostima.
Nekoliko stručnjaka koje je kontaktirao DW povezalo je Dakhme s pokušajem ubojstva savjetnika reformističkog predsjednika prije više od dva desetljeća. Drugi za njega nikada nisu čuli. Nitko od sugovornika nije mogao potvrditi da centar i dalje djeluje.
Stručnjaci ipak smatraju da je postojanje takvog objekta uvjerljivo.
„Islamska Republika vjerojatno danas još više osjeća potrebu za takvim skupinama”, rekao je Miad Maleki, bivši dužnosnik američkog Ministarstva financija koji se donedavno bavio izradom programa sankcija usmjerenih protiv Irana.
Prema njegovim riječima, tajno planirane vojne operacije omogućile bi režimu vjerodostojno poricanje odgovornosti za pojedina ubojstva.
Vjerski obredi i tajne operacije
Zbog tajnovitosti koja okružuje Dakhme velik dio sljedećih navoda temelji se isključivo na Omidovu svjedočenju i rijetkim fotografijama vjerskih ceremonija koje je DW pribavio iz unutrašnjosti objekta.
Tajni sastanci, tvrdi Omid, obično počinju pod krinkom vjerskih obreda i rituala u velikoj dvorani ukrašenoj zelenim zastorima i vjerskim zastavama.Nakon zajedničke večere ostaju samo članovi unutarnjeg kruga, piše DW.
Sudionici tada predaju mobilne telefone, koji se zaključavaju na posebno mjesto.
„Iskusni stručnjaci iz iranskih specijalnih snaga i obavještajnih operacija” potom do kasno u noć raspravljaju o ubojstvima i otmicama, kaže Omid.
„Za te ljude položaj osobe nije naročito važan. Ako nekoga smatraju prijetnjom vrhovnom vođi Islamske Republike, to doživljavaju iznimno ozbiljno i djeluju”, rekao je.
Nakon svake operacije, tvrdi Omid, sudionici se vraćaju svojim redovitim dužnostima unutar iranskog sigurnosnog aparata, sve dok ih ponovno ne okupi cilj obrane Islamske Republike – i to pod svaku cijenu.