Dok se nastavlja rat na Bliskom istoku u zapadnim prijestolnicama sve se glasnije postavljaju dva ključna pitanja: je li u Iranu nastao vakuum moći i tko zapravo vuče konce u Teheranu? Odgovor na ta pitanja određuje zapadnu politiku i vojnu strategiju. A on otkriva zašto bi prerano zaustavljanje sukoba gotovo sigurno dovelo do još ekstremnijeg iranskog režima. Posljednjih mjesec dana Sjedinjene Države i Izrael eliminirali su najviše dužnosnike Islamske Republike, uključujući i samog vrhovnog vođu Ali Khameneija. Njegov sin Mojtaba Khamenei, koji je formalno naslijedio oca na čelu režima, također je bio meta napada, ali je navodno uspio preživjeti – iako se od tada potpuno povukao iz javnosti. Mnogi analitičari zaključuju da je novi vrhovni vođa teško ranjen i trenutačno izvan kruga odlučivanja.
Unatoč tim teškim gubicima, iranski sustav i dalje funkcionira s iznenađujućom koordinacijom između vladine birokracije, vojske i obavještajnog aparata. U tom kontekstu, dok Washington navodno pregovara s “pravim moćnikom” u Teheranu, zapadni krugovi zaključili su da se pojavio novi 'jak čovjek'. Sva se pažnja usmjerila na očitog kandidata: Mohammada Baghera Ghalibafa, predsjednika iranskog parlamenta i veterana Islamske revolucionarne garde (IRGC) – ideološke vojske režima. No u Iranu očigledan odgovor rijetko je točan. Dok se Ghalibaf razmeće u javnosti, daleko moćnija figura vjerojatno tiho vuče sve konce - Ahmad Vahidi, novi zapovjednik IRGC-a i apsolutni Khameneijev lojalist, piše Telegraph.
Za razliku od Ghalibafa, Vahidi je od početka rata ostao u sjeni. I to s razlogom. Analiza Telegrapha pokazuje da je upravo on ključna osoba u lancu zapovijedanja i da o njegovu opstanku ovisi opstanak cijelog sustava. Još prije izbijanja sukoba Khamenei mu je povjerio izradu planova za daljnju militarizaciju režima. Ako Vahidi preživi ovaj rat i režim ostane na nogama, napokon će moći provesti tu viziju.
Vahidi posjeduje neusporedivo iskustvo i utjecaj u iranskoj vojsci, obavještajnoj službi i birokraciji. Karijeru je započeo još 1980-ih u Obavještajnom uredu IRGC-a, sastavljenom od najideološki odanijih operativaca. Kao zamjenik IRGC-a za obavještajne poslove, osobno ga je izabrao Khamenei za tajni posjet Sjevernoj Koreji – putovanje čiji je cilj bio nabava raketne i nuklearne tehnologije.
Tijekom Iransko-iračkog rata (1980.–1988.) Vahidi je bio jedan od osnivača stožera “Ramadan” – tajne jedinice unutar IRGC-a zadužene za osnivanje islamističkih terorističkih skupina diljem svijeta, pod izravnim nadzorom Khameneija. Kad je Khamenei preuzeo vrhovnu vlast, osnovao je zloglasnu Quds Force – inozemnu terorističku granu IRGC-a – i postavio Vahidija za njezina prvog zapovjednika. To je bio dokaz apsolutne lojalnosti. U tom je razdoblju Vahidi pokazao da je njegova vizija izvoza terorizma bila daleko globalnija od one njegova poznatog nasljednika Qasema Soleimanija.
Pod Vahidijevim zapovjedništvom IRGC je organizirao bombardiranje židovskog kulturnog centra u Argentini 1994., napad na Khobar Towers u Saudijskoj Arabiji 1996. te tajno slao operativce u Europu da obučavaju islamističke mudžahedine – uključujući pripadnike al-Qaede – tijekom rata u Bosni. Taj je dosje 2007. godine Vahidija stavio na Interpolovu tjeralicu. Vrata vlade otvorila su mu se 2005. kada je na čelo zemlje došao IRGC-ov čovjek Mahmoud Ahmadinejad. Kao zamjenik ministra obrane, a potom i ministar obrane, Vahidi je bio ključan u širenju iranskog programa balističkih projektila i nuklearnog naoružanja, vjerojatno uz pomoć sjevernokorejskih saveznika.
Istodobno je proširio iranski utjecaj u Latinskoj Americi, posebice u Venezueli. Njegove duboke veze s Quds Forceom i Hezbolahom učinile su ga idealnim kandidatom za vođenje IRGC-ova uključivanja u trgovinu narkoticima. U vladi je Vahidi bio jedan od glavnih arhitekata militarizacije državne birokracije. Iskoristio je položaj da civilne službenike zamijeni pripadnicima IRGC-a. Taj je proces nastavio kao ministar unutarnjih poslova pod predsjednikom Ebrahimom Raisijem, kada je gotovo sve političke dužnosnike i guvernere zamijenio zapovjednicima Garde. Te su promjene omogućile bolju koordinaciju između vlade i represivnog aparata IRGC-a te su mu omogućile da osobno vodi brutalno gušenje prosvjeda “Žena, život, sloboda” 2022. No najvažnija uloga koju je Vahidi dosad imao ostala je gotovo nepoznata široj javnosti sve do sada. Godine 2018. imenovan je ravnateljem iranskog “Vrhovnog nacionalnog obrambenog sveučilišta” i dobio je zadatak od pokojnog vrhovnog vođe da izradi cjeloviti plan potpune militarizacije.
U tu je svrhu osnovao Šahid Beheštijevu školu upravljanja, prvu i jedinu takvu instituciju u Iranu koja je bila otvorena isključivo za vojno osoblje. Vahidi bi sada napokon mogao provesti taj plan. To ne znači da IRGC preuzima vlast od klerika. Naprotiv, kko piše Telegraph riječ je o tome da klerikalna vlast postaje još više ovisna o uniformiranim snagama. Umjesto da potkopava Mojtabu Khameneija, Vahidi se čini jednom od osoba najbolje pozicioniranih da održi njegovu vlast u ratnim uvjetima. Za razliku od Ghalibafa, koji nosi politički teret i ima brojne rivale unutar sustava, Vahidi uživa veći kredibilitet među pripadnicima IRGC-a i širu prihvaćenost u sigurnosnim strukturama.