Francuska je napokon dobila proračun za 2026. godinu, nakon što dva glasanja o nepovjerenju vladi nisu prošla, što je omogućilo usvajanje zakona i najavilo razdoblje relativne stabilnosti za slabu manjinsku vladu premijera Sébastiena Lecornua.
Pregovori o proračunu okupiraju francusku političku klasu gotovo dvije godine, nakon što su izvanredni izbori 2024. rezultirali podijeljenim parlamentom, upravo u trenutku kada je zbog golemog manjka u javnim financijama stezanje remena postalo hitnije nego ikad.
Pregovori su stajali posla dvojicu premijera, uznemirili tržišta i alarmirali francuske europske partnere.
Ipak, Lecornu, bliski saveznik predsjednika Emmanuela Macrona, uspio je osigurati potporu socijalističkih zastupnika kroz skupo plaćene, ali ciljane ustupke, ojačavši pritom svoj ugled.
"Francuska napokon ima proračun. Proračun koji donosi jasne odabire i ključne prioritete. Proračun koji obuzdava javnu potrošnju, a ne povećava poreze za kućanstva i poduzeća", istaknuo je Lecornu u objavi na mreži X nakon glasanja, dodajući kako proračun šalje Ustavnom sudu na provjeru usklađenosti s Ustavom.
Dio desnice i krajnje desnice opisuje usvojeni proračun kao "socijalistički", a radikalna ljevica kao proračun "štednje", no on prije svega odražava težak kompromis s parlamentom.
Proračun socijalnog osiguranja usvojen je u prosincu zahvaljujući glasovima socijalista u zamjenu za obustavu sporne reforme mirovinskog sustava.
Prvotni nacrt proračuna predviđao je smanjenje deficita na 4,7 posto BDP-a u 2026. godini, u usporedbi s 5,4 posto BDP-a u 2025. godini. Naposljetku će iznositi pet posto, zbog ustupaka danih prije svega Socijalističkoj stranci (PS). Javna potrošnja past će s 56,8 na 56,7 posto BDP-a, prema ažuriranim vladinim prognozama, prenio je AFP.
Predah za Macrona
S obzirom na to da do sljedećih predsjedničkih izbora u proljeće 2027. ima nešto više od godinu dana, predah na proračunskom planu daje francuskom predsjedniku Macronu malo manevarskog prostora dok se bliži kraju svojeg drugog mandata s povijesno niskom popularnošću.
Macronovi pristaše tvrde da je Lecornu pokazao fleksibilnost i sposobnost za kompromis, spriječio vraćanje poreza na bogatstvo i očuvao Macronovo nasljeđe Francuske kao privlačne zemlje za strane investitore.
Predsjednik se sada gotovo u potpunosti fokusira na vanjsku politiku, potičući Europu na manju ovisnost o stranim silama i zagovarajući čvršći stav prema američkom predsjedniku Donaldu Trumpu po pitanju carina ili grenlandske krize.
Kod kuće, međutim, ostavlja svoj centristički blok bez jasnog nasljednika i značajno oslabljen naspram osnažene krajnje desnice.
Dvojica Macronovih bivših premijera, Édouard Philippe i Gabriel Attal, pripremaju se za predsjedničku utrku, a i Lecornu je zadnjih mjeseci dobio na popularnosti.
No, ostane li centar rascjepkan i bez planiranih predizbora, ostaje neizvjesno hoće li ijedan kandidat srednje struje stići do drugog kruga izbora i suprotstaviti se krajnjoj desnici, bilo da je predvodi Jordan Bardella ili Marine Le Pen.