Kada je rat u Afganistanu bio najkrvaviji, obično je u najgorim danima ginulo do nekoliko Danaca. Sada se svećenici u zemlji moraju pripremiti za do deset puta veći broj poginulih vojnika u slučaju rata u baltičkim zemljama.
To navodi glavni vojni kapelan Thomas H. Beck u izjavi za dansku televiziju TV2 o mogućim gubicima Oružanih snaga.
– U slučaju velikog rata mogu lako zamisliti da dođemo do 10 do 20 poginulih u najgorim danima. Važno je da budemo spremni nositi se s tom situacijom – kaže vojni kapelan Thomas H. Beck i nastavlja:
– Taj zadatak vojni kapelani neće moći preuzeti sami.
Glavni vojni kapelan Thomas H. Beck predvodi projekt čiji je cilj pripremiti Dansku narodnu crkvu na to da će popis poginulih vojnika rasti u slučaju vojnog sukoba u baltičkim zemljama.
Nakon porasta razine prijetnje uslijed rata u Ukrajini i rizika od vojnog sukoba na Baltiku, gdje su raspoređeni danski vojnici, pokrenuo je projekt „Narodna crkva i obrana“.
U slučaju velikog rata, 95 vojnih kapelana Oružanih snaga ne može samostalno iznijeti teret vojničkih pokopa.
Zato svi župnici moraju proći obuku o vojnim sprovodima.
Dobit će smjernice o prenošenju vijesti o smrti obiteljima te prihvatu većeg broja poginulih vojnika.
Župnici također trebaju dobiti uvid u „vojnu kulturu i ulogu uniformiranog osoblja čiji je zadatak ići u rat“.
Projekt „Narodna crkva i obrana“ podržalo je Ministarstvo obrane s 1,8 milijuna kruna.
To, među ostalim, podrazumijeva da će vojni kapelani od siječnja na dekanatskim susretima obilaziti zemlju i obučavati sve župnike za postupanje s većim brojem poginulih vojnika.
– Poučeni iskustvom iz rata u Ukrajini, u budućnosti bismo se mogli suočiti s daleko većim gubicima. Tada će biti potrebno da i ostali svećenici u zemlji mogu prihvatiti poginule vojnike i voditi vojne sprovode.
U Švedskoj je vojska ranije ove godine uvježbavala postupanje s 500 poginulih vojnika, među kojima su bili i saveznici, uključujući Dansku.
Procjena o broju stradalih odnosi se isključivo na vojni sukob u inozemstvu, a ne na danskom tlu, jer prema Obavještajnoj službi Oružanih snaga „trenutačno ne postoji prijetnja od regularnog vojnog napada na Kraljevinu Dansku“.
Nisu svi oduševljeni
Na tečaju vojnih tradicija župnici u zemlji dobit će i upute o prenošenju tužnih vijesti rodbini poginulih te o tradicijama vojničkih pokopa.
Ako obitelj to želi, postoje posebni rituali za postavljanje zastave Dannebrog na lijes, korištenje stjegova, vojnih kapa, sablji i baršunastih jastuka za medalje.
Osim toga, cilj je prema opisu projekta „pružiti župnicima uvid u Oružane snage, vojnu kulturu i život uniformiranog osoblja čija je zadaća odlazak u rat“.
Međutim, nisu svi od oko 2000 župnika jednako oduševljeni tom idejom.
Iako su svećenici s kojima je TV 2 stupio u kontakt spremni udovoljiti posebnim željama pri pokopu vojnika, Peter Friis iz crkve Flintholm skeptičan je prema tome da postane dio opće mobilizacije i pripreme vojske.
– Imam određene zadrške prema korištenju crkve za veličanje vojske i nikada neću izgovoriti da je netko 'poginuo za domovinu' – kaže Peter Friis, član mreže „Crkveni ljudi za mir“.
– Smatram da crkva ne bi trebala poticati mlade na odlazak u rat i držim da se kršćanstvo ne smije uprezati u ratni stroj – poručuje Friis. On će pričekati smjernice vojnih kapelana kako bi vidio podudaraju li se s njegovim shvaćanjem obreda sprovoda.
Danske oružane snage trenutačno imaju borbenu bojnu u Latviji, koja bi se u slučaju sukoba s Rusijom našla na prvoj crti bojišta.
Rijetka otvorenost o mogućim gubicima
U Danskoj se inače rijetko javno govori o procjenama mogućih gubitaka u ratu. Iako vojska razrađuje takve scenarije, oni se, prema informacijama TV 2, drže u tajnosti – kako zbog vojnog planiranja, tako i radi izbjegavanja panike među stanovništvom.
Zato je neuobičajeno kada glavni vojni kapelan Thomas H. Beck otvoreno navodi procjenu od 10 do 20 poginulih dnevno, iako naglašava da je riječ o gruboj procjeni, a ne službenoj prognozi.
– Postoji li rizik od nepotrebnog zastrašivanja javnosti govorom o tolikim gubicima?
– Postoji. No, moramo biti realni i otvoreno razgovarati o stvarima. Živimo u dobro informiranom društvu – kaže Beck i dodaje:
– Vjerujem da se većina ljudi može nositi s tim i razumjeti stvarnost: kada gradimo obrambene snage i šaljemo vojnike na istočno krilo NATO-a, onda je i ovo dio toga.
Nekoliko svećenika i vojnih izvora s kojima je TV 2 razgovarao opisuju brojku od 10 do 20 poginulih dnevno kao konzervativnu procjenu u slučaju rata na Baltiku, gdje se očekuje da bi Danska poslala dodatne postrojbe.
Vježbe s poginulim vojnicima u vrećama za tijela
U Švedskoj postoji praksa znatno otvorenijeg razgovora o gubicima u slučaju rata. Ondje su ranije ove godine dva danska vojna kapelana sudjelovala na vojnoj vježbi sa scenarijem od 500 poginulih, gdje se, među ostalim, uvježbavalo stavljanje većeg broja tijela u vreće za posmrtne ostatke.
Švedske vlasti uvježbavale su identifikaciju stradalih, dok su svećenici vodili sam obred pokopa.
– Imamo puno toga naučiti od Šveđana i Finaca kada je riječ o velikim vježbama – ističe Thomas H. Beck. Dodaje da je cilj švedske vježbe bio osigurati etički i dostojanstven tretman poginulih, „kako ne bi završili na gomilama trupala“.
– Na psihu vojnika izuzetno loše utječe ako vidi poginulog suborca kako ga utovaruju u kamion s ostalim otpadom. To moramo raditi na najdostojanstveniji način i postaviti zajedničke smjernice unutar NATO-a – objašnjava Beck.
Na Gotlandu se pripremaju za 3000 poginulih
TV 2 je posjetio i švedski otok Gotland, gdje crkva ima razrađene protokole za pokop do 3000 poginulih u slučaju rata, što odgovara udjelu od 5 posto cjelokupnog stanovništva.
– Samo na ovom groblju spremni smo pokopati 1500 ljudi u privremene grobnice, što može biti nužno u ratnim uvjetima. Plan je da se posmrtni ostaci kasnije prevezu u njihove matične župe – objašnjava dekan i krizni kapelan u Visbyju Bimbi Ollberg.
– Ovdje na Gotlandu graničimo s Rusijom i ljudi prihvaćaju rizik od rata. Zato se pripremamo da uz pomoć crkve cjelokupno društvo funkcionira i u ratnim okolnostima – navodi on.
U Danskoj je glavni vojni kapelan Thomas H. Beck zasad usredotočen na posljedice mogućeg rata na Baltiku. I sam je više puta bio raspoređen u misijama u Afganistanu, gdje je njegova najteže pogođena skupina imala petoricu poginulih Danaca.
Kako je vama osobno suočiti se s još gorim scenarijima?
– Naravno da nije ugodno. Ali kada vojnik položi svoj život, čini to za svoju zemlju. Naša je obveza odati počast njegovoj žrtvi i osigurati mu dostojanstven sprovod – zaključuje Beck.