Naizgled običan, sunčan vikend na bazenu u Bogatiću zamalo se pretvorio u nezapamćenu tragediju kada je sedmogodišnja djevojčica iz Novog Sada uskočila u vodu i nestala pod površinom.
Kako se kasnije ispostavilo, snažan vakuum na dnu bazena doslovno je povukao dijete i nije joj dopuštao da izroni. Prolazile su minute prije nego što su kupači uspjeli osloboditi je i izvući na obalu. Djevojčica nije disala, nije imala puls, a zjenice su joj bile potpuno sužene.
U općem metežu, vrisci i panici koja je zavladala među prisutnima, sekunde su dijelile dijete od kobnog ishoda. Srećom, na istom bazenu sa svojom se obitelji zatekla dr. Milica Matić, pedijatrica iz KBC-a "Dr. Dragiša Mišović" u Beogradu. Bez trenutka oklijevanja, na travi pored bazena i bez ikakve medicinske opreme, počela je grčevita borba za život sedmogodišnjeg djeteta.
Dr. Milica Matić u razgovoru za Telegraf.rs ispričala je kako su tekle sekunde od tih 15 minuta kada je dijete izvučeno iz kandži smrti.
„Suprug, dijete i ja bili smo na bazenu, bio je onako lijep dan, sunčan, ništa nije slutilo na to što će se dogoditi. Samo smo u jednom trenutku primijetili neko komešanje na drugoj strani bazena, a onda mi je pritrčala poznanica, ja liječim njezinu djecu. Rekla je: 'Doktorice, znate li napraviti reanimaciju na djetetu?', osjetila sam se kao da je netko prolio kantu ledene vode po meni. Odmah sam pritrčala. Djevojčica je, ne mogu to ni reći... Nije bila vitalna, nije bilo srčane radnje ni dišnih funkcija, zjenice su joj bile potpuno sužene“, počinje priču dr. Milica Matić.
Dok je masaža srca trajala naočigled prestrašenih ljudi, stvorio se lanac solidarnosti među onima koji su se zatekli na licu mjesta.
„Svi su taj dan bili jako prisutni i prisebni, i ti muškarci koji su je izvukli iz vode i medicinska sestra, svi su pomagali koliko su mogli. Djevojčica je prema nekim procjenama bila u vodi 4-5 minuta. Iznenadila sam se koliko se brzo oporavila. Nakon svega 10-15 minuta. To je vrlo neočekivano. Ta reanimacija zna trajati i po tri sata. Nikada nisam vidjela da se netko tako brzo oporavi, posebno ne u terenskim uvjetima, gdje nemaš ništa od opreme koju imaš u bolnici. Je li dobila pravu pomoć u pravo vrijeme, ili nas je netko gledao i pomogao, nije bitno. Oporavila se. Bila je svjesna i mogla je odgovoriti da je boli, nije odmah znala gdje je mama, ali to je očekivano, ipak je to šok“, objasnila je doktorica.
Svaka sekunda pod vodom nosila je rizik od trajnih oštećenja mozga. Doktorica objašnjava koliko je taj vremenski okvir zapravo bio kritičan:
„Bitno je da se čovjek oporavi što prije, mozak može izdržati do 5 minuta bez zraka, nakon pet minuta postoje šanse za neurološke posljedice. Prema mojem posljednjem saznanju djevojčica je sada dobro. I jako mi je drago zbog toga, ne znam kako bismo svi koji smo bili tamo podnijeli šok da se nije vratila.“
Dok se odvijala reanimacija, pored doktorice je stajala i njezina vlastita obitelj. Suprug, koji je po struci ginekolog, morao je zadržati i smiriti njihovog dvogodišnjeg sina.
„Moje dijete je malo. Moj suprug je ginekolog i on je ostao s njim. Logično je da je netko morao biti s djetetom, a s obzirom na to da sam ja pedijatrica, bilo je logično da ja pokušam prva. Da je trajalo dulje, mi bismo se mijenjali. Moj sin je plakao, morao je biti blizu nas. Potresao se. Nije prirodno vidjeti dijete u stanju bez svijesti, nije prirodno vidjeti ni odraslu osobu, a kamoli dijete. Sve sam mu objasnila. Došao je jučer i rekao: 'Mojoj prijateljici je ušla voda u nos, zvali smo hitnu pomoć.' Mali je još, iskreno se nadam da će zaboraviti sve ovo“, iskreno je rekla doktorica, u čijem se glasu ne čuje ni trunka ponosa jer je heroj, već samo iskrena sreća što je djevojčica sada zdrava.
Adrenalin i fokus tijekom same reanimacije potpuno su potisnuli strah. Tek satima kasnije, kada se situacija smirila, stigla je svijest o tome što se zapravo dogodilo.
„Čudno je, ali ja se nisam uplašila. Navečer kad sam sjela i pila kavu, razmišljala sam o svemu. Ne sjećam se ničega što se događalo oko nas, sve je bilo kao u magli. Bila sam fokusirana na nas, sjećam se čak i djevojčičine boje očiju. To mi je drago jer to znači da su se godine rada isplatile, mogu se fokusirati na najbitnije, u tom trenutku to je bilo spašavanje života“, zaključuje dr. Matić.
Djevojčica iz Novog Sada se nakon pružene prve pomoći i dolaska Hitne pomoći uspješno oporavlja u bolnici, bez ikakvih neuroloških posljedica, a brza reakcija dr. Milice Matić ostaje kao podsjetnik na to koliko pravodobna reanimacija u terenskim uvjetima spašava ljudske živote.