Razrušene i demolirane kuće, spaljene trgovine i olupine automobila na ulicama kulisa su tragedije kroz koju prolaze Uzbeci u kirgistanskom gradu Oshu.
Brane se do kraja
Još prije nekoliko mjeseci, u trenucima svrgavanja diktatora Bakijeva s vlasti, Kirgizi su počeli napadati Uzbeke diljem zemlje, a ovaj sukob između dvije etničke skupine eskalirao je prije nekoliko dana u ovom gradiću pokraj granice s Uzbekistanom. Bande mladih Kirgiza koje su se domogle vatrenog oružja iz opljačkanih vojnih skladišta spaljuju trgovine i kuće Uzbeka, a žrtve se u napadima broje u stotinama. Danas u Oshu nema niti jednoga uzbečkog djeteta, žene ili starca, a na ruševinama uzbečkih naselja u Oshu ostali su samo muškarci spremni braniti svoj dom do posljednje kapi krvi.
– Nemamo oružja, ali branit ćemo se kamenjem i ciglama. Ipak, ako se uskoro u Oshu ne pojave međunarodne mirovne snage, ovaj grad će plivati u moru krvi - kaže za Independent Khamdijon jedan od uzbečkih muškaraca koji su ostali u gradu kako bi organizirali obranu svojih naselja od kirgistanskih bandi. Nasilje je poprimilo tolike razmjere da je u izbjeglištvo otišlo više od 100.000 Uzbeka bježeći pred kirgistanskim bandama od sigurne smrti. Kirgistanska vojska pokušala je uvesti red na ulicama grada, no bez ikakva uspjeha. Njihovi transporteri nemoćni su pred bandama mladih kirgistanskih delinkvenata koji pljačkaju i pale sve što nosi uzbečki predznak.
Poginut ću, ali ne bježim
– Bili smo navečer kod kuće kad se ispred zgrade začula buka. Mislili smo da netko vani igra nogomet, ali tada nam je u stan upala skupina Kirgiza s vatrenim oružjem, noževima i sjekirama. Počeli su uništavati namještaj po kući, a udarali su nas gdje god su stigli. Savio sam se, zaklonio svoju djecu od udaraca koliko sam mogao, a prvom prilikom istrčao s njima iz stana koji su počeli paliti - kaže tridesetogodišnji Uzbek Aziz napominjući da više nikada u životu neće povjerovati niti jednom Kirgizu. Roza Otunbajeva nedavno je pozvala i Rusiju da intervenira u Kirgistanu kako bi spriječila krvoproliće, no Kremlj je za sada odbio uplesti se u ratni sukob na području ove bivše sovjetske republike. Ipak, koliko god situacija postajala očajna i nalik na događaje u Ruandi od prije petnaestak godina, Uzbeci ne odustaju od obrane svojih domova.
– Ovdje sam rođen i ovdje ću poginuti ako treba, nitko me neće otjerati iz Osha - kaže Khamdijon.
Preuzeto sa www.vecernji.hr