Ana-Marija Begić, nakon punih deset uspješnih inozemnih godina, vratila se u hrvatsku žensku košarku u kojoj je sa zagrebačkim Medveščakom u sezoni 2014./2015. bila i prvakinja Hrvatske i pobjednica Kupa. Potom je u najboljim nacionalnim ligama dvije godine igrala u Španjolskoj (Campus Deportivo Promete), zatim u Švedskoj (Umea Dominate), Poljskoj (Energa Torun i Arka Gdynia), pet godina u Italiji - dvije u Bologni, dvije u Geas San Giovaniju Milano i godinu na Sardiniji u dresu Dinama Sassari. Igrala je najelitnije europske košarkaške lige - Euroligu i EuroCup. Standardna je reprezentativka Hrvatske i kapetanica.
Nakon deset sezona u inozemstvu, opet si u najboljoj ženskoj ligi Hrvatske. Kako to?
Kako kažu, čudni su puti Gospodnji (smijeh). Bila sam potpisala za izraelskog prvoligaša, ali tamo nisam otišla iz poznatih razloga. Tijekom ljeta odlučila sam uzeti malo više odmora kako bi mi se tijelo odmorilo od prošlosezonskih napora i ozljeda. Međutim, konstantno se pojavljivalo nešto novo, neka nova ozljedica. Zato sam odlučila da je možda bolje ostati sezonu u Hrvatskoj, zatim vidjeti što će to donijeti. Dugo godina sam igrala vani, zaželjela sam se malo i igranja pred domaćom publikom, pred svojim bližima, a i novog izazova kao što i je ova sezona.
Znači li to definitivan povratak u hrvatsku žensku košarku ili?
Trenutačno ne razmišljam o budućnosti, fokusirana sam na ono što nam dolazi, a to su ključne utakmice finalne serije za prvakinje Hrvatske. Nakon toga ću donijeti odluku o daljnjem karijernom koraku.
Zašto si zaigrala baš za Brod na Savi? Jer igračica tvog ugleda i kvalitete sigurno je imala i drugih poziva?
Imala sam dosta drugih poziva, da, ali sam odlučila igrati za Brod na Savi jer sam u tom trenutku smatrala da je to najbolja opcija za mene. Upravo zbog ozljeda koje su me pratile te sam smatrala da ne bih mogla pružiti dovoljno dobre partije koje se očekuju od igrača u inozemstvu, a to nisam htjela. Stoga sam odlučila napraviti korak natrag kako bih se ‘’resetirala’’. Moja obitelj je tu imala dosta ključnu ulogu i bila mi je iznimna podrška, kao i u svemu do sada, potom moj menadžer i moji prijatelji, i na tome ću im biti neizmjerno zahvalna uvijek.
Jesi li zadovoljna odlukom što si zaigrala za Brod na Savi?
Moram priznati da je bilo dosta izazovno na početku što se tiče prilagodbe, međutim, sada vidim da je to bio ispravan korak.
Brod na Savi ima doista jaku ekipu za hrvatske prilike?
Brod na Savi, na papiru gledano, ima najjaču ekipu za hrvatske prilike. Bez ikakvog disrespketa prema ikome. Prvenstveno Iva Slonjšak, koja nas je i spasila u drugoj polufinalnoj utakmici protiv Trešnjevke u Zagrebu, njezina kvaliteta i inteligencija i kako doprinosi ekipi daleko su iznad hrvatske kvalitete i toga smo svi svjesni. Zatim imamo kvalitetne Amerikanke i domaće igračice koje su spremne za rad, učenje, borbu i pokazale su da se ne predaju nikada. Međutim, bez obzira na to što imamo najjaču ekipu na papiru, to se iz utakmice u utakmicu treba dokazivati. Pogotovo u play-offu, što smo se i uvjerili nakon prvog poraza od Trešnjevke u polufinalnom doigravanju.
Sada slijedi finalna serija protiv Šibenika. Što očekujete?
Očekujemo tvrde i neizvjesne utakmice. Šibenik je kvalitetna trkačka ekipa s dobrom vanjskom linijom koja je uvijek raspoložena za šut i ima samopouzdanja. Tko god je u finalu, nije tu bez razloga. Vjerujem da će sve utakmice finala biti zanimljive za publiku i drago mi je što je finalna serija upravo takva - neizvjesna, zanimljiva i borbena.
Kapetanica si reprezentacije Hrvatske pred kojom je drugi krug kvalifikacija. Kako gledaš na to?
U drugom krugu kvalifikacija u skupini smo sa Španjolskom, Češkom i Bugarskom. Neće biti lako, to su sve kvalitetne reprezentacije. Češka se plasirala na Svjetsko prvenstvo, Španjolska je od pamtivijeka u vrhu reprezentacija, i Bugarska je zanimljiva ekipa. Moramo pružiti svoj maksimum, kako napadački tako i obrambeno, te vjerujem da željeni rezultat neće izostati.
I za kraj, kako ti je u Brodu? Brođani vole žensku košarku i vas košarkašice?
U Slavonskom Brodu mi je super. U čitavom gradu je prava domaćinska atmosfera, ljudi su preljubazni i uvijek spremni pomoći. Svi su jako upućeni u rezultate Broda na Savi i na dosadašnji uspjeh, a i utakmice koje su napete privlače sve više i više navijača. Ne sjećam se stvarno kada sam posljednji put igrala pred više od 1000 ljudi na domaćim utakmicama. Atmosfera je fantastična, a toliko puta se dogodi da ljudi na ulici priđu i s osmijehom pričaju o našim igrama i na licu im se vidi vjera u nas i ponos kada pričaju o tome, što nam je još jedan dodatan motiv za svaku utakmicu. Publika je doslovno naš šesti igrač koji osjeti kada nas treba dignuti i rade to fenomenalno.