Odlasci, odlasci, odlasci…, to je priča iz ŽRK Ljubuški ovoga ljeta. Mislilo se da će nakon medijski dobro popraćenog prelaska sestara Martine i Mateje Šumelj u tuzlansko Jedinstvo, uprava reagirati. Međutim, izgleda da su u Izviđaču zaneseni muškim naslovom prvaka, spavali snom pravednika, unatoč europskom ‘šamaru’ u vidu nemogućnosti sudjelovanja prvaka BiH u razigravanju za Ligu prvaka.
Rijeka odlazaka
Iza sestara Šumelj, prema Tuzli se uputila podjednako nadarena Dea Vuković, ali time se rijeka odlazaka ne zaustavlja. Anja Tambić odlazi u Neretvu iz Jablanice, Martina Kraljević i Anđela Boras su se uputile u redove prvaka Gruda. Da u Ljubuškom za rukometašice “kruha više nema” shvatila je i Banjolučanka Branka Majstorović. Prije svih, sidro je digla trenerica Kornelija Klinac… Dogodilo se točno ono što smo predvidjeli u prilogu ‘Večernjaka’, prije tri godine kada se fuzionirala uprava HRK Izviđač i ŽRK Ljubuški. Čim su muškarci dohvatili veliku pozornicu na žene se zaboravilo. Podsjećamo, Izviđač, ženski i muški, je dugi niz godina od osnivanja imao zajedničku upravu, da bi koncem devedesetih došlo do razdvajanja. Razlog, manje-više poznat, ženski klub je smetao muškom. Razdvajanje se pokazalo spasonosnim rješenjem, uslijedili su zvjezdana i teško ponovljiva vremena rukometa u Ljubuškom, muškarci su igrali Ligu prvaka, dva puta u gradu hercega Stjepana gostovala je slavna Barcelona, a djevojke su osvojile naslov državnih prvakinja, 5 puta bile druge, uzele i 3 kupa, ali se onda vjerojatno zbog racionalizacije odlučilo na fuziju. Epilog poznat, 5 nadarenih Ljubušanki plus dvije prinove uputilo se u bijeli svijet. Znakovito, rasap ženskog kluba uslijedio je u godini kada je Izviđač proslavio 60 godina kluba. S obzirom da su djevojke prvu polovinu slavljeničkog razdoblja bile uspješnije, već 1959. u razigravanju za republičku ligu bile su 6., godinu poslije su se kao druge u nju i plasirale, u Izviđaču su zaboravili na stariju sestru.
Prepušteni vremenu
Ostao je dojam se ženski klub prepustio vremenu, odnosno gašenju, što bi možda kratkoročno pomoglo muškom, uštedjelo bi se 50 ili nešto više tisuća maraka, ali dugoročno ne bi pomoglo ljubuškom sportu. Jer, s obzirom na rukometna gibanja, EHF-a pogoduje moćnima i bogatima, perspektiva održanja muškog pogona na dostignutoj razini je neizvjesna, puno jeftiniji ženski pogon lako bi se zadržao na sadašnjim dometima - gornji dio ljestvice i završnica kupa, što za muški nije sigurno. Ne bismo željeli da se ovakva predviđanja obistine, ali trenutačno stvari tako “mirišu”. Hoće li uprava Izviđača spasiti ženski pogon, u trenucima kada prolaze prijelazni rokovi? U klubu su ostale tri igračice – Marija Borac, prvi strijelac lige, Matea Nosić i Mirjana Mišetić, eventualno Mostarka Marta Gudelj.