Simon Sluga, vratar nogometne reprezentacije Hrvatske, trenutačno je jedini Istranin koji će putovati na skorašnje prvenstvo. Na pripremama u Rovinju mu je kao da je doma. Naime, rodio se i proveo djetinjstvo u obližnjem Poreču, gdje mu nogomet nije bio prvi izbor.
– Kao mali trenirao je te-kvon-do, a onda i nogomet. Nakon nekoliko mjeseci izabrao je nogomet, a zanimljivo je da je prvo igrao na mjestu stopera. No na jednoj utakmici njegova momčad nije imala vratara pa ga je trener poslao među vratnice. Bio sam na toj utakmici i znam da mi je Simon rekao: “Tata, tata, daj, molim te, stani iza vrata i govori mi što da radim” – kaže Edi Sluga, njegov otac, koji je velik dio karijere bio uz sina.
– Da, pogotovo kada je s 13 godina otišao u Zagreb, u Dinamo. Nismo ga htjeli smjestiti u učenički dom, već je živio u kući naših prijatelja. Zimi sam cijelo vrijeme bio u Zagrebu jer, kako sam ugostitelj, zimi ne bi bilo tako puno posla – istaknuo je Edi, koji se u Poreču brine o pizzeriji, a supruga Mirjana, inače bivša odbojkašica, vodi restoran Hrast.
Nego, Simon nekako zvuči više kao slovensko ime?
– Za imena djece bila je zadužena supruga. Ja se nisam htio miješati. Imamo i kćer, četiri godine stariju do Simona. Supruga joj je dala ime Edi. Kako se i ja tako zovem, malo je zbunjujuće je li to muško ili žensko ime – kaže otac Edi.
Što se događa kada vam netko iza leđa vikne: “Edi?” Tko se okrene?
– Ovisi kakvim nas glasom netko zove. Ako je nježniji glas, onda se okreće kći – kaže tata, koji, dok razgovaramo, premeće silne fotoalbume u kojima čuva Simonove fotografije, ali i sve članke koji su izašli o njemu.
– Malo sam staromodan pa imam sve u albumu. Današnje generacije imaju sve to na mobitelu. Vjerujem da će jednog dana Simonova djeca s ponosom gledati i čitati sve što im je tata napravio u karijeri.
Nedavno je Simon postao otac?
– Da, rodio mu se sin u siječnju ove godine. Samo, unuka sam od rođenja vidio samo jednom. Oni trenutačno žive u Lutonu, odnosno u jednom malom gradiću između Lutona i Londona, a zbog pandemije supruga i ja nismo mogli ove godine putovati do njih – istaknuo je Edi.
Nije da je mama Mirjana bila neraspoložena za razgovor, nego je imala gužvu u restoranu. Naime, došli smo baš u vrijeme ručka.
– Istra i naši običaji u mom su srcu, a kuham iz ljubavi prema hrani i želje da ugodim dragim gostima. Kuhanje mi je više od poziva, to je prilika da na tanjur prenesem tradiciju gastronomije, svježinu hrane, mirise mora, opojnost začinskog bilja... Jedna sam od rijetkih sretnica koja ima priliku dobiti namirnice koje uzgaja moja obitelj pa se kod mene jede samo sezonsko i domaće. U jesen su to domaći krumpiri, pravi domaći češnjak i luk, dunje, bundeve, domaći limuni i naranče, a u proljeće sve što rodi na istarskoj zemlji – rekla je Mirjana, koja doista uživa u kuhanju, ali uživaju i njezini gosti koji se stalno vraćaju u Hrast.
Pitali smo Simonova oca u kojem je trenutku spoznao da će mu sin biti dobar nogometni vratar.
– Odmah na početku. Dolazili su mnogi skauti, gledali ga i tako je jako brzo, po završetku osnovne škole, dobio poziv i otišao u Zagreb, u Dinamo. Tamo ga je trenirao Fahrudin Dautbegović. Za Dinamo je igrao u svim mlađim dobnim selekcijama, sve do juniora. Usporedo je igrao i za sve mlade selekcije hrvatske reprezentacije. Kako je u generaciji imao Zeleniku, uvijek bi mu bio rezerva, i u Dinamu i u reprezentaciji – istaknuo je Edi.
Njegov nogometni put nije bio lagan.
– Puno je tu bilo odricanja. I nama je kao roditeljima bila teška odluka treba li 13-godišnjaka pustiti od kuće. Bilo je trenutaka kada se iz Zagreba htio vratiti doma, kada je razmišljao da prestane trenirati. Nije imao djetinjstvo kakvo su imali njegovi vršnjaci koji se nisu bavili sportom. Za njega su u mladosti postojali samo škola i trening. Ali ne žali za tim vremenima i drago mi je da je uspio u životu – iskreno će tata Edi.
Iz Dinama odlazi u Rijeku.
– Odlučili smo otići iz Dinama jer je tamo stalno bio u sjeni Zelenike. U Rijeci je odmah postao prvi vratar, odmah su mu ponudili ugovor. Bio sam na svim njegovim utakmicama. Netko će reći da sam navijač Rijeke, no ja sam navijač kluba u kojem sin brani. Dok je bio mlađi, znali smo satima poslije utakmice komentirati kako je branio, no kako je postajao stariji, sve više je izbjegavao takve priče. Što je i razumljivo jer sad, kad je iskusniji, zna sam što nije valjalo i što je bilo dobro. Kao mladi vratar dobio je ponudu Juventusa. S 18 godina došao je na desetodnevnu probu i u Juventusu su ga odlučili zadržati. No kako je u to vrijeme na snazi bilo pravilo da mogu igrati samo tri stranca izvan Europske unije, čekali smo do zadnjeg trenutka prijelaznog roka da dobije i talijansko državljanstvo. I dobio ga je pet do dvanaest pa se priključio momčadi. Igrao je za juniore Juventusa, a znao bi trenirati s prvom momčadi, rame uz rame s Buffonom. Trener Conte izabrao ga je kao jedinog juniora kluba da ide na seniorske pripreme u Dubai. U klubu je tradicija da jedan junior uvijek bude nagrađen odlaskom na pripreme s prvom momčadi. I kada smo svi očekivali da će potpisati seniorski ugovor s Juventusom, javila se Rijeka i vratila ga s posudbe. Ne moram vam reći koliko je bio razočaran – rekao je Edi Sluga.