O brojnim sportašima snimljeni su filmovi, no jedan bi mogao postati hit. Ako se ikada snimi. A da se snimi, samo bi netko trebao porazgovarati o životu Luva Manyonge (27), južnoafričkog atletičara, svjetskog prvaka u dalju iz Londona 2017. te srebrnog s Olimpijskih igara u Riju 2016. Luvo će skakati 4. rujna u Zagrebu, na 68. memorijalu Borisa Hanžekovića.
Počeo je skakati iz zabave
Odrastao je u siromaštvu, u bijedi gradića Mbekwenija u kojem su ubojstva i razbojstva bila kao dobar dan. Oca gotovo nije ni poznavao jer ga nikad nije bilo kod kuće. Otac mu je bio vozač kamiona i stalno je bio na putu pa ga je odgajala majka koja je radila kao čistačica. U kući je bilo troje djece, dva brata i sestra.
– Prvo iz zabave, a poslije kao bijeg zbog problema, počeo sam se natjecati u skoku u dalj na lokalnim natjecanjima. Bio sam prilično dobar i moj talent uočio je trener Mario Smith koji me usmjerio na profesionalno bavljenje atletikom – rekao je Luvo.
Prvi put skočio je više od osam metara 2012., a na tom natjecanju za nagradu je dobio 80.000 randa ili 40.000 funta, što je za njega bio golem novac. Odjednom su mu se na vrata pojavili znani i neznani rođaci tražeći novčanu pomoć. A Luvo je svima pomagao i ubrzo sam upao u novčane dugove. Trener Smith pomagao je koliko je mogao, a u međuvremenu je Luvo upao u svijet droge. Počeo je uzimati tik, lokalnu inačicu metamfetamina, i nije trebalo čekati dugo da padne na dopinškom testu. Jasno, kada je pao, odmah je sve priznao i uopće nije tražio analizu B uzorka. Odlučio se odvikavati od ovisnosti o drogama i proveo je dane i dane u rehabilitacijskim centrima. Bio je suspendiran na dvije godine, a kazna mu je kasnije ublažena na 18 mjeseci.
– Nisam se drogirao da bih bolji bio u sportu, drogirao sam se da pobjegnem od životnih problema – rekao je Luvo.
Spreman je za devet metara
Uoči početka Igara Commonwealtha 2014. u prometnoj nesreći poginuo je njegov trener Smith.
– Za mene je to bio šok. Trebali su mi mjeseci da se oporavim od tuge. Nisam čak uspio doći ni na posljednji ispraćaj voljenog trenera jer sam se drogirao s prijateljima i zakasnio na vlak. Odlučio sam napustiti Mbekweni jer je za mene to bio vražji grad. Dobio sam stipendiju na sveučilištu u Pretoriji i tamo sam ponovno počeo trenirati punom snagom. Od pakla droge spasio me i ponovno vratio u atletiku Irac John McGrath koji je, prije nego što je postao kondicijski trener, čistio ulice i radio u cirkusu. U Pretoriji sam bio smješten u istoj kući u kojoj je živio Sizwe Ndlovu, član veslačkog četverca koji je u Londonu 2012. osvojio zlato – prisjeća se tih dana Luvo.
Od 2016. počinje njegov uzlet s osvajanjem srebrnih medalja na igrama u Riju, ali i na afričkom prvenstvu. Lani je osvojio svjetsko zlato u Londonu, potom i na Igrama Commonwealtha.
– Vjerujem da ću biti prvi čovjek koji će skočiti preko devet metara u dalj. Rođen sam 1991. godine, iste godine kada je Mike Powell skočio važeći svjetski rekord – 8,95 m. To je za mene dovoljan znak. Mogu li skočiti devet metara? Naravno da mogu. Meni je znak bilo i to što mi je godinama cimer bio Khotso Mokoena. On je na OI u Pekingu 2008. u skoku u dalj osvojio srebrnu medalju. Jednom mi je rekao da ću i ja osvojiti medalju na Igrama. I to se dogodilo – rekao je Luvo, čiji je najdulji skok 8.65 iz 2017. godine.