Teniski Grand Slam turnir u New Yorku US Open jedan je od najvećih spektakala u ovom sportu, a i šire. Ovdje je najveći teniski stadion na svijetu Arthur Ashe koji može primiti čak 24.000 gledatelja, a gledatelji se vole uključiti i glasno navijati. Prije dva dana je, tako velika skupina glasnih i raspjevanih francuskih navijača umalo iznijela Gaela Monfilsa do pobjede u teškom meču protiv Rusa Romana Safiullina u pet setova.
No, nije sve idealno u New Yorku. Posljednjih godina čak i diljem velikog nacionalnog američkog teniskog centra Billie Jean King koji je dom US Opena osjeti se snažan miris - marihuane. Naime, u američkoj saveznoj državi New York, kao i u još nekim drugim saveznim državama postalo je legalno rekreacijski konzumirati marihuanu. Počeli su to sve više primjećivati i profesionalni tenisači, kojima to sve više smeta. Tako se ovih dana u New Yorku na to posebno osvrnuo norveški tenisač Casper Ruud, koji se sada pridružio široj listi tenisača koji izražavaju frustracije zbog ovakve situacije.
On ističe da gledatelji koji puše marihuanu na tribinama stvaraju neželjene smetnje igračima koji pokušavaju igrati na najvišoj razini. Više igrača je posljednjih nekoliko godina izrazilo svoje nezadovoljstvo zbog sveprisutnog mirisa marihuane, a Ruud nije bio iznimka. Uoči svog meča prvog kola, Norvežanin je izjavio kako miris kanabisa predstavlja najgori dio igranja u New Yorku.
Objasnio je da situacija postaje posebno izazovna za igrače koji, nakon iscrpljujućih mečeva, moraju i dalje udisati taj dim. „Za mene je ovo najgora stvar u New Yorku. Miris je posvuda, čak i na terenima. Moramo to prihvatiti, ali to definitivno nije miris koji volim. Prilično je frustrirajuće igrati, biti umoran, a samo nekoliko metara dalje netko puši marihuanu. Ne možemo ništa učiniti, osim ako se zakon ne promijeni, ali vrlo sumnjam da će do toga doći“, rekao je za norveške medije.
A jučer se nakon svoje pobjede nad Amerikancem češkog podrijetla Zacharyjem Svajdom, o toj temi oglasio i najbolji tenisač svih vremena Novak Đoković. "Pa osjeća se taj miris ovdje, nije da se ne osjeća. Osjeća se više nego igdje drugdje, a to nekome više, a nekome manje smeta. Ni ja nisam fan tog mirisa, zapravo smrada. Ali, ovdje je to dopušteno i nekako to moraš prihvatiti kako jest. A osjeća se posvuda, od trening terena do meč terena."
Đokovića su novinari nakon meča pitali i osjeti li i dalje da ima nešto za dokazivati čak i nakon što je postigao toliko rekorda i Grand Slam titula. "Da. Uvijek postoji nešto za dokazati kada izađete na teren, a to je - jeste li još uvijek sposobni pobijediti u teniskom meču. Mislim da je to samo pitanje perspektive. Očito, u širem kontekstu razumijevanja svega što sam prošao i što sam postigao u godinama provedenim na touru, netko bi uvijek mogao pomisliti da nema ništa više za postići ili dokazati jer ste već sve učinili, ali to je zapravo vrlo relativno. To je vrlo individualno kako to vidite. No, u kratkoročnom smislu, perspektiva je stvarno u tome da pokušate izvući najviše iz tog dana i pobijediti u teniskom meču, pronaći način da pobijedite.
- To je ono što sam učinio danas. Mislim, nisam zadovoljan svojim nivoom tenisa, ali, znate, imate takve dane kad ne igrate najbolje, ali jednostavno pronađete način. Neću previše filozofirati o tome, ali još uvijek volim osjećaj konkurencije, onu strast koju osjećam na terenu. Često sam vrlo strog prema sebi jer očekujem od sebe da igram uvijek na najvišoj razini, što očito nije uvijek moguće. No, još uvijek imam želju natjecati se s mladim igračima. Inače ne bih bio ovdje i igrao", analizirao je Đoković, koji se prisjećao i što je priželjkivao kao mladi igrač. Je li se vidio u budućnosti kao netko tko će osvojiti sva četiri Grand Slam turnira, pa čak i "zlatni Grand Slam".
"Nisam sanjao o tome kad sam bio dijete. Kao dijete, sanjao sam o tome da igram i osvojim Wimbledon. Sve ostalo, znate, povijesna postignuća koja sam ostvario, počela su mi padati na pamet kao mogućnost tek kada sam već bio na touru nekoliko godina. Kada sam 2011. godine ostvario svoj dječji san i osvojio Wimbledon te postao broj 1, bio sam naravno duboko zadovoljan, ali tada sam imao samo 23-24 godine, i pomislio sam, okej, još uvijek moram igrati, nadam se, još 10-15 godina. Još želim postavljati nove ciljeve, nove ambicije. Ja sam ambiciozan tip, pa sam pomislio, ako sam te godine, 2011., osvojio tri od četiri Grand Slama i igrao polufinale Roland Garrosa, zašto ne bih pokušao? Kada sam ostvario karijerni Grand Slam 2016., to je bilo ogromno – prije svega, to je bilo olakšanje za mene, jer sam sebi stvorio ogroman pritisak, a onda naravno, uvijek postoje očekivanja ljudi oko mene, je li ovo ta godina... Kada je to bilo gotovo, osnovni osjećaj ili emocija bila je jednostavno - olakšanje. Okej, napravio sam to, sada mogu krenuti dalje i razmišljati o nečemu drugom.
- Tako da ne znam. Znate, postoji mnogo rasprava o tome što je ultimativni izazov u našem sportu. Iz mog iskustva i moje karijere, rekao bih da su vjerojatno dva najveća izazova, da, osvajanje karijernog Slama ili Zlatnog Slama, uključujući zlatnu medalju na Olimpijadi, i ostati broj 1 mnogo godina. Grand Slamovi su veliki cilj svakog igrača, i potrebno je mnogo energije da ih osvojite. Dakle, da biste stalno igrali dobro iznova i iznova, da biste bili konkurent za broj 1 na svijetu, to je vjerojatno jedan od, ako ne i najvažniji izazov. Jer to zahtijeva 24/7 pažnju na svaki detalj kada je u pitanju fizička oporavak, priprema, mentalna obuka, bilo što u vezi s individualnim sportašem, jer na kraju dana, morate obaviti posao sami na terenu", ocijenio je Novak Đoković, koji će u sljedećem meču u New Yorku igrati protiv pobjednika susreta Norrie - Comesana.