Filmska priča o karijeri Zagrepčanina s belgijskom putovnicom Branka Strupara (55), danas stručnog komentatora Arenasporta, počela je u ljeto 1994. godine. U to vrijeme bio je najbolji nogometaš drugoligaša Španskog.
– Tog ljeta moj prijatelj Jere Grubišić pozvao me da pomognem austrijskom trećeligašu Deutchlsandsbergu. Ponuđeno mi je bilo da tamo dolazim samo vikendom; jedan-dva treninga, utakmica, natrag u Zagreb – počeo je svoju nevjerojatnu priču Strupar i nastavio:
– Istodobno, Besnik Hasi, do tada nogometaš Samobora, postao je igrač belgijskog drugoligaša Genka. Hasija sam poznavao s travnjaka, puno puta međusobno smo igrali. Kada je došao u Genk, oni su ga pitali ima li u Hrvatskoj neka visoka špica, igrač koji može igrati leđima okrenut golu. I on je predložio mene. Tako sam odgodio karijeru vikendaša u Austriji i otišao na probu u Belgiju.
Besnik Hasi, albanski trener s hrvatskom putovnicom, nasmijao se kada smo ga podsjetili na Brankovu probnu utakmicu u Genku.
– Ja u njoj nisam nastupio, nego sam je gledao s tribina. Branko je u njoj zaigrao bez ijednoga treninga s momčadi, nikoga od igrača nije poznavao. I izgledao je kao – truba! Nije loptu taknuo, nije pokazao ništa. Igrao je tako da ga čak ni ja, koji sam ga doveo, ne bih uzeo! Ali, tadašnji trener Genka, Bosanac Enver Ališić, preuzeo je rizik, stao iza Branka, dali su mu ugovor i čovjek je u prvoj sezoni u Genku postigao 33 pogotka! S vremenom je rastao i rastao i izrastao u jednoga od najvećih igrača u povijesti Genka, u kojemu je danas legenda! – ispričao nam je Hasi, koji je kao igrač Samobora sa Struparom bio na ratnoj nozi, a u Belgiji su postali nerazdvojni prijatelji.
Branko Strupar u Genku je proveo šest sezona, ima 201 nastup, postigao 131 pogodak, s Genkom je 1995. godine ušao u prvu ligu, u dvije sezone osvojio je kup i prvenstvo Belgije, a te povijesne 1999. godine primio je Zlatnu kopačku za najboljega igrača Belgije u kalendarskoj 1998. godini. U sezoni 1997./1998. bio je prvi strijelac belgijske lige s 22 pogotka. Branko Strupar i danas je najbolji strijelac Genka u povijesti, jedini je hrvatski nogometaš po kojemu je njegov klub nazvao tribinu na svome stadionu Cegeka Arena. Nije loše za nesuđenog igrača Deutcshlandsberga...
– Ondje bih, uvjeren sam, bio propao kao igrač, a bio sam spreman ići u Austriju, jer u Hrvatskoj nisam imao prvoligašku ponudu – ističe skromni, samozatajni dečko iz Prečkog.
Spomenute 1999. godine Branko je debitirao za belgijsku reprezentaciju. Iz HNS-a nije bilo zanimanja za njega.– Igrao sam u životnoj formi i nadao sam se da će me se netko sjetiti. Nisu, i ne zamjeram nikome ništa. Kako sam tada već bio pet godina u Belgiji, oni su mi došli s tom idejom i ja sam je prihvatio. Debitirao sam protiv Finske, ušavši s klupe u drugom poluvremenu. Izgubili smo 3:4, a izbornik Leekens izjavio je kako je jedini dobitak te utakmice bio Strupar – nastavlja Strupar.
Pravu, svjetsku promociju doživio je u prijateljskoj utakmici s Nizozemskom 4. rujna 1999. godine u Rotterdamu.
– Belgijci i Nizozemci baš se ne vole, kazali su mi tada da je to prijateljska utakmica samo na papiru. I sad se naježim kad se sjetim toga dana. Pazite sastav Nizozemaca; Van der Sar, Reiziger, Stam, F. De Boer, Van Bronckhorst, Davids, Zenden, Cocu, Overmars, Kluivert, Bergkamp. Ušli su Van Nistelrooy i Van Hooijdonk. Na čas sam se zapitao, “majko mila, što ja radim ovdje!?” A onda sam im zabio dva gola, jedan je proglašen za gol godine u Belgiji. Završilo je 5:5! – prepričava Branko.
Za Belgiju je skupio 17 nastupa, postigao pet pogodaka. Nastupao je na Euru 2000. i SP-u 2002. godine, kada se i oprostio od nacionalne momčadi. Od 1999. do /2003. bio je u Derby Countyju, a onda mu se ostvarilo ono o čemu je sanjao kao dječak – prvoligaška ponuda iz Hrvatske.
Jednu polusezonu odradio je u Dinamu, s kojim je 2004. godine osvojio Hrvatski kup pod vodstvom trenera Jurčevića.