Bila je to generacija koja je puno obećavala, a kratko trajala, samo dvije tri sezone pod kraj prošlog stoljeća, nakon čega je uslijedio razlaz. Darijo Jerkić, koji je dio košarkaške “obuke” već pohađao u Njemačkoj, vratio se u tu zemlju te ostao trajno vezan uz košarku.
Kako se razvijala vaša karijera u košarci nakon završetka igračke?
- Bez lažne skromnosti mogu reći kako sam igračkom karijerom jako zadovoljan. Nakon odlaska iz Čapljine, karijeru sam nastavio u Njemačkoj. Igrao sam Prvu ligu, najprije Bamberg, pa Bayer Leverkusen i na kraju Ulm, gdje sam se i skrasio. Posljednjih nekoliko godina radio sam kao trener u drugoligašu Scan Plus Elchingen, koji sam sada preuzeo kao direktor kluba, moj bivši pomoćnik Pero Vučica preuzeo je trenersku palicu, a pomoćnik će mu biti Boris Kurtović. Kurtović se pridružio nedavno, radit će u omladinskom pogonu. To je jedan prosječan klub, stabilan drugoligaš iz predgrađa Ulma. U idućoj sezoni pokušat ćemo izboriti plasman u play off. U sklopu priprema za sljedeću sezonu boravili smo u Splitu i odigrali nekoliko pripremnih utakmica…
U programu uigravanja, nije protiv Čapljine?
- Od 2000. sam se potpuno isključio, nisam u čapljinskoj košarci, kontaktirao sam povremeno bivše trenere i igrače. Mislim kako se Čapljina, kao što je svojedobno i radila, treba okrenuti svom podmlatku. U Njemačkoj je to uvijek isplativo, a nakon rada dođe uspjeh. Iz kuta mog iskustva u Njemačkoj, trebalo bi krenuti od omladinskog pogona, pa preko Lige Herceg Bosne, napasti Premijer ligu BiH i tu se održavati. Međutim, ne bih volio komentirati stvari u kojima nisam jer sam davno otišao odavde.
Kako izgleda voditi klub u Njemačkoj, ima li rezultatske presije kao kod nas?
- Vodio sam Scan Plus Baskets četiri godine, u te četiri godine smo tri puta bili prvaci. Išli smo iz regionalne lige 2, pa 1, zatim iz lige B, u jedinstvenu drugu ligu, uvijek je pritisak. U Njemačkoj je obvezna trenerska škola, kako bi bio trener, moraš poznavati jezik, treninzi se vode na engleskom. Nije to neka nepoznanica, ali puno više se ulaže u strukture kluba, u projekte kluba, u omladinski pogon, imaju se subvencije od države, drugačije se radi i pristupa poslu. Bez rada nema ništa, tako je to u Njemačkoj.
Kako igrači s ovih prostora prolaze u njemačkoj košarci?
- Pazite, ne volim pričati o proračunima, ali to me i tamo pitaju, pa ću i reći, proračun našeg kluba je veći od milijun eura. Što to znači, to je tvrtka s 30-ak zaposlenika, plaćaju se mirovinsko, doprinosi, igrači i treneri dobivaju aute, stan, hranu, eventualno i bonuse, sve moraš oporezovati. Puno je drugih detalja. Dosta je tu naših košarkaša u regionalnim košarkaškim ligama jer se ne mogu izboriti za status stranca u drugoj i prvoj ligi. Na ta mjesta konkurira cijela Europa, igrači svih krajeva svijeta, pa košarkaši s naših prostorna nemaju dovoljno dobar “CV”, osim ovdašnjih reprezentativaca, kako bi dobili ugovore kao stranci.
Dakle, u Njemačkoj se solidno može zarađivati i u nižim ligama?
- Regionalna liga je dvije lige ispod naše, ali, pazite, tko dođe igrati kao profesionalac, njemu ide normalna plaća, stan, auti, obično su tu 3-4 Nijemca koja studiraju ili rade i dolaze samo na treninge navečer. To otvara mogućnost da se naši igrači prezentiraju i idu dalje. Ima ih puno. U 2. ligi igrač mora izboriti status “stranca”, a kako bi dobio radnu vizu, mora imati određena primanja, recimo 2000 eura, kako bi dobio radnu vizu i igrao. Svakako su sigurnost statusa i mogućnost napretka privlačni za igrače i stručnjake s ovih prostora - kaže Jerkić, a što se tiče napretka ovdašnje košarke, smatra kako je previše želja na malom prostoru:
- Kad pogledamo našu Hercegovinu, tu je na malom prostoru 5-6 klubova, to je nemoguće izdržavati i najboljim ekonomijama u 1. ligi. Po mom mišljenju, jedini način je da se klubovi udruže, primjerice, Čapljina i još netko, pa da se igra 1. liga, da se igra Liga Herceg Bosne, kroz koju se kale juniori. Mislim kako je to jedini način da se napreduje, a da svi igraju 1. ligu to je jednostavno nemoguće jer jednostavno mi nismo industrijska zemlja i ne može se sve novčano “pokriti”. To ne vrijedi samo za košarku nego i za sve druge sportove - zaključio je.
U svakom slučaju, Dario Jerkić jedna je uspješna priča čapljinske košarke.