ŠTO TE NE UBIJE...

Legendarni vatreni: Dizao sam se u tri i prodavao povrće, a nisam igrao jer mi je otac iz Bosne

Foto: Sanjin Strukić/Pixsell
Foto: Igor Kralj/Pixsell
Foto: Sanjin Strukic/Pixsell
Foto: Goran Stanzil/PIXSELL
05.11.2019.
u 15:19
– Kad je počeo rat, nije bilo posla pa sam radio s povrćem i hranom. Otišao bih od kuće u tri ili četiri ujutro na tržnicu gdje bih prodavao voće i povrće. Otišao bih tada da nađem najbolje mjesto, a otac bi me odvezao i otišao na posao – rekao je Darijo Srna
Pogledaj originalni članak

Ukrajinski Šahtar sutra će u iznimno važnoj utakmici u Ligi prvaka gostovati kod Dinama u Maksimiru, a u ukrajinskoj delegaciji bit će i Darijo Srna (37). Legendarni hrvatski kapetan i rekorder po broju nastupa za vatrene (134) igrao je u Hajduku, no najveći trag ostavio je u Šahtaru gdje je stekao status ikone, a danas je pomoćni trener.

Nedavno je za portugalske medije progovorio o svojim nogometnim počecima i teškom putu koji je prošao.

– Hajduk me doveo kad sam imao 15, 16 godina. U početku sam imao problema jer je moj otac iz Bosne, a tada neki ljudi nisu voljeli Bosance tako da nisam igrao. Bilo je teško. No, mogu izgubiti bitku, ali ne i rat – rekao je Srna i dodao:

– Kad sam imao 21 godinu dobio sam ponudu Šahtara i odlučio sam otići jer je moja obitelj imala kredit i želio sam pomoći. Otišao sam tamo misleći da ću ostati dvije ili tri godine, ali je predsjednik rekao da ćemo napraviti sjajnu momčad na velikom stadionu.

"U redu, vidjet ćemo", odgovorio sam mu.

Srna posebno izdvaja pokojnog oca Uzeira.

– Otac mi je bio sjajan primjer kao osoba, otac i prijatelj. Vjerovao je u mene i u našu obitelj. Nije bio otac koji bi stajao pokraj travnjaka i govorio ''moj sin je najbolji'' već mi je rekao: "Darijo, moraš iskoristiti svoju priliku." 

Tu kulturu imamo u obitelji. Hrvatski navijači još pamte suze Darija Srne na utakmici s Češkom na EP-u u Francuskoj 2016. Nije izdržao tijekom intoniranja himni jer mu je samo pet dana prije toga preminuo otac.

– Ponosan sam na svog oca. Prije Eura, kada je situacija već bila loša, pitao sam ga želi li da ostanem s njim. Pogledao me, jedva je mogao govoriti i rekao: "Darijo, spremi stvari i idi u Francusku." 

Nakon utakmice s Turskom dobio sam vijesti. Nije bilo lako, no znam da je bio ponosan jer sam igrao za njega, našu obitelj i Hrvatsku.

Zatim se vratio na djetinjstvo.

– Kad je počeo rat, nije bilo posla pa sam radio s povrćem i hranom. Otišao bih od kuće u tri ili četiri ujutro na tržnicu gdje bih prodavao voće i povrće. Otišao bih tada da nađem najbolje mjesto, a otac bi me odvezao i otišao na posao. Puno sam radio. Kad je počeo rat, moj otac je otišao raditi u Njemačku, bavio se slastičarstvom. Tijekom rata ukrali su automobil mog oca, a trebao nam je. Jednom je potrošio novac da kupi kopačke.

– Kupio sam ih nakon što sam prodao voće i povrće. Otac me pitao: "Što je ovo?" Rekao sam mu da sam potrošio novac na kopačke. Uzeo ih je i vratio u trgovinu. Trebao nam je novac, što tada nisam shvaćao jer sam bio još mali. Nekoliko tjedana kasnije, otac mi je kupio kopačke i bio sam jako sretan. Najveći dio karijere proveo je u Šahtaru, ali od nogometa oprostio se u dresu Cagliarija.

– Želio sam isprobati nešto novo. Okušao sam se u Serie A godinu dana i bilo je sjajno. Učio sam talijanski, upoznao puno dobrih trenera, igrača i dobrih ljudi. Zaista sam uživao.

Je li istina da je odbijao ponude klubova poput Bayerna i Chelseaja?

– Ne želim sada govoriti "da, da, da..." Nakon osvajanja Kupa Uefa imao sam ponude, ali nisam čovjek koji voli mijenjati stvari ili riskirati. U Donjecku sam se sjajno osjećao prije rata, imali smo jedan od najljepših stadiona, sjajnu ekipu, sjajne igrače i trenera. Imao sam sve. No ratno stanje u Ukrajini puno je toga promijenilo. Danas je momčad Šahtara smještena u Kijevu, a igra u Harkivu.

– U početku nije bilo lako, ali prošlo je gotovo šest godina i naviknuli smo se. Nadamo se da ćemo se jednog dana vratiti, Donjeck je naš dom. Kupio sam kuću tamo, a kći mi je išla u školu. Naravno da nam nedostaje. Doživio sam rat između Hrvatske i Srbije, a ovo u Ukrajini moj je drugi rat. No, gotovo svi uspješni nogometaši imali su komplicirano djetinjstvo. Pogledajte Ronalda, Messija, Modrića... – rekao je Srna.

Srna tvrdi da je u životu jako važno naći dobru ženu. Sa suprugom Mirelom u braku je od 2010. godine.

– Kažem to iz iskustva. Puno je lakše kada uz sebe imaš osobu koja je tvoj prijatelj, djevojka, supruga i majka. Moja supruga sve shvaća. Živjela je sa mnom u Donjecku, Kijevu, Cagliariju i Hrvatskoj. Jako je, jako važno imati sjajnu ženu kraj sebe. Osjećam se blagoslovljeno zbog toga – rekao je Srna i zaključio:

– Ne mogu govoriti o sebi, ali smatram da nisam loša osoba. Znam da nisam napravio ništa loše i nikome ne želim zlo. Radim za sebe, svoju obitelj i uživam u tome. Uživam u svakom danu i to je moja filozofija.

 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.