Europski rukometni savez (EHF) još jednom se potrudio pokazati koliko „brine“ o jednakim uvjetima za sve sudionike. Hrvatski rukometaši, umjesto da budu smješteni u Herningu, gradu u kojem se igra završnica Europskog prvenstva, završili su u Silkeborgu. Tridesetak kilometara udaljenosti možda na papiru ne zvuči dramatično, ali u danskim zimskim uvjetima to znači barem sat vremena puta – u jednom smjeru. Sitnica, rekli bi u EHF-u.
Jer što je malo dodatnog umora u rasporedu u kojem se ionako igra svaka dva dana? Što je još jedan autobus više kad se odlučuje o medaljama? Detalji. A znamo da se veliki turniri, pogotovo oni pod okriljem EHF-a, nikada ne odlučuju u detaljima.
Ovakav potez iz EHF-a teško se može protumačiti drugačije nego kao nepoštovanje. A tomu svjedoči i fotografija iz autobusa koju je objavio novinar Nove TV Ivan Forjan, gdje naši pokušavaju doći do malo sna. Ova nevjerojatna odluka o smještaju samo je vrhunac organizacijskog kaosa koji prati Hrvatsku od dolaska u Skandinaviju.
Igrači su se već ranije žalili na jelovnik koji nije dostojan vrhunskih sportaša, gdje su im na dan odlučujuće utakmice za polufinale poslužene lazanje. Svemu tome prethodio je i sulud raspored igranja dviju ključnih utakmica u razmaku od samo 22 sata. Postavlja se pitanje razmišlja li u krovnoj europskoj kući rukometa itko o zdravlju i dobrobiti igrača ili je jedini cilj ispuniti televizijske termine.