Mladi plivač Jan Kovač, član Akademskog plivačkog kluba Zrinjski Mostar, iza sebe već ima impresivne rezultate, višestruke naslove državnog prvaka, brojne medalje s domaćih i međunarodnih natjecanja te zavidan školski uspjeh. Uz sport, uspješno se bavi i glazbom, svirajući tamburicu i klavir, čime dodatno potvrđuje koliko se uz dobru organizaciju mogu uskladiti različiti talenti i obveze.
Dva rekorda
Govoreći o svojim uspjesima, posebno ističe kako iza svakog rezultata stoje ogroman trud i upornost: "Posebno bih izdvojio svoja dva rekorda u disciplinama 4 x 50 slobodno i 4 x 50 mješovito, koja su mi jako puno značila jer toliko je truda bilo uloženo i brojnih pokušaja, no opet smo uspjeli." Upravo ti trenuci, kada se sav rad konačno isplati, za njega imaju posebnu vrijednost. Najdraži trenutak u dosadašnjoj karijeri veže uz jedno natjecanje koje će, kako kaže, pamtiti cijeli život: "Na Božićnom kupu 2025. godine jer sam tu ostvario ta dva rekorda sa svojim prijateljima, još na domaćem terenu, a još ga posebnijim čine naše reakcije. To će mi ostati kao najdraža uspomena." Uspjesi mu znače mnogo, ali ističe kako nikada nije osjetio zavist, već isključivo podršku najbližih: "Puno mi znače uspjesi jer ipak se trud ulaže pa kada ostvarim neki dobar rezultat, kao da kamen padne sa srca, a prijatelji su uvijek bili podrška, najviše oni iz kluba jer smo svi jako kolegijalni te uvijek međusobno čestitamo rezultate." Ipak, svjestan je da bez discipline nema vrhunskih rezultata: "Treba imati puno truda i discipline jer ne može se tek tako ostvariti rezultat ako se ne dolazi na treninge i slično, tako da se treba steći radna navika i biti uporan." Posebno je zanimljivo što, uz sve sportske obveze, uspijeva održavati i odličan školski uspjeh: "Svoj uspjeh uspijem održavati jer si nađem rutinu pa je ispoštujem te su nastavnici jako razumni, pa ako, primjerice, dođem kasno s natjecanja, oni me puste taj dan da ne odgovaram njihov predmet." Upravo ta rutina ključ je njegove svakodnevice, koja je gotovo u potpunosti ispunjena obvezama. "Tipičan dan mi izgleda ovako: ustajem oko 7 sati ujutro, pripremim se za školu pa budem u školi od 8 do 13.10. Nakon škole odradim zadaću pa idem na prvi trening, koji je najčešće u 14.30 ili 15 sati i traje sat i pol. Nakon treninga učim nešto za sutra, ručam te idem na drugi trening, koji je od 19 do 21 sat. Nakon treninga pripremim knjige za sutra, večeram te idem na spavanje." Uz sport i školu, važnu ulogu u njegovu životu ima i glazba, koja mu služi kao svojevrsni balans: "Glazba mi u svakodnevnom životu znači neki izvor opuštanja i stvar koja me čini sretnom i koja mi pomaže s učenjem i opuštanjem prije utrke." Iako vremena nema mnogo, nastoji ga pametno iskoristiti: "Kada nemam za vikend neko natjecanje, pokušavam pronaći slobodno vrijeme pa umjesto da budem na telefonu ili slično, vježbam svirati instrument." Dodaje kako mu glazba pomaže i u sportskom smislu: "Pomaže jer te glazba prije utrke opusti te skrene misli da ne razmišljaš o lošim stvarima, nego je samo u glavi, barem meni, 'otplivaj pa kud puklo da puklo'."
Spoj sporta i obrazovanja
Kada je riječ o budućnosti, ambicije su mu jasne i usmjerene: "U idućoj sezoni želio bih isplivati još jedan rekord i popraviti vrijeme na 50 metara leđno." Uz to, već razmišlja i o akademskom putu: "Planiram ostati u sportu do dvadesetih godina i baviti se njime dok sam na fakultetu te bih želio studirati medicinu u Zagrebu." Svoj put vidi kao spoj sporta i obrazovanja, a gdje se vidi u godinama koje dolaze, jasno opisuje: "Za pet godina se vidim u četvrtom razredu Gimnazije fra Grge Matića u Mostaru dok još treniram plivanje." Priča Jana Kovača tako nije samo priča o medaljama i rekordima već i o disciplini, upornosti i uspješnom balansiranju između sporta, škole i osobnih interesa, primjer kako se radom i dobrom organizacijom mogu ostvariti iznimni rezultati na više područja.