Emisija "Drugo lice jedne zemlje" prošle je godine doživjela premijeru na BHRT-u i vjerojatno je najpozitivniji dokumentarac o Bosni i Hercegovini u njezinoj povijesti ili je u tom rangu filmova koji pomalo i sanjarski govore o jednoj zemlji na brdovitom Balkanu koja još vida rane ratova, a u međuvremenu neki u njoj zadaju joj nove rane, želeći još vidjeti najgore od ljudi. Tu sliku, vjerujemo, više nitko neće gledati ili barem možemo obećati da će se Večernjakov pečat boriti protiv takvih pojava šaljući snažne poruke - kako i u ovoj zemlji sve može biti barem na jedan dan dobro te će kroz svojih 150 kandidata pričati priču o nekoj boljoj zemlji i ljudima koji svojim ostvarenjima zatvaraju usta onima koji pričaju kako je ovdje sve loše.
Put prema EU budućnosti
"Drugo lice jedne zemlje" bit će emitirano večeras od 20 sati, i to u svom svojevrsnom remakeu. Čovjek koji stoji iza ovog filma - Dževdet Tuzlić novim je snimkama upotpunio film koji govori o nastanku Večernjakova pečata, njegovim laureatima, porukama koje su poslane, europskom putu koji je Pečat uporno gurao i za njega se zalagao te ga na svojevrstan način i pokrenuo, ali i o brojnim drugim stvarima koje su obilježile Bosnu i Hercegovinu od početka milenija do danas. Ideja Pečata rodila se još 2000. godine, a ubrzo je krenula i realizacija. Danas, pred 24. Večernjakov pečat, čije je finale sutra, 23. svibnja, od 20 sati, dokumentarni film bit će zanimljiv podsjetnik na neke pomalo zaboravljene ljude, na neka vremena na koja gledamo s nostalgijom, na neke poteze koji su u određenom trenutku bili bitni za budućnost BiH. Gradovi su se mijenjali, publika se mijenjala, prepunih dvorana je nestalo, no Večernjakov pečat je opstao te i dalje šalje poruku nade. Snažno, slikovito, a opet svima razumljivo, Dževdet Tuzlić je na prošlogodišnjoj premijeri objasnio ideju svog filma temeljenog na Večernjakovu pečatu. - Poput jedne rečenice u ovom filmu, o dvojbama jedne male zemlje na brdovitom Balkanu, koja je nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma trebala tražiti stazu prema europskoj budućnosti, isto pitanje - kojom stazom krenuti - postavio sam sebi u trenutku suočavanja s više od 73 sata videomaterijala koji je bio kompletna baza za dokumentarac. Bilo je to gotovo 600 stranica teksta koji sam "skinuo na olovku" i dobio nakon uvida u sadržaj i bit izgovorenih rečenica stotina ljudi koji su prodefilirali kroz Pečatove manifestacije od 2002. godine. Kako taj materijal, bez dodatnog snimanja, prilagoditi ideji filma da bude svojevrsna slika Bosne i Hercegovine u 3. mileniju, kako u razbarušenoj stvarnosti beznađa uloviti tračak optimizma, kako duh manifestacije "Večernjakov pečat", koja je, ipak, trajala, poput vilinskog konjica, samo jedan dan, prenijeti u vizual i sadržaj priče. Jer bosanskohercegovačka zbilja bila je preplavljena brojnim nedoumicama, stranputicama, mimoilaženjima i sukobima na političkoj sceni, različitim gledanjima na njezinu i prošlost i budućnost. Poput naslova filma Rubena Östlunda, taj, kako sam ga nazvao, tronožac i jednakostranični trokut triju predominantnih naroda u BiH, nakon rata je postao trokut tuge. Trokut mimoilaženja i odsutnosti harmonije. I na političkoj sceni i u svakom kutku svakodnevice, odnosno u životu. Pa sam, poput kakva rudara, hodio kroz značenja riječi i rečenica koje su zvonile u vremenu, a koje su na Pečatu izgovarali ljudi različitih svjetonazora i profesija.
Nagrade uspješnim ljudima
Bilježio, izdvajao, sažimao, da bih pokazao kako zaista postoji "drugo lice jedne zemlje", da postoje vrijedni ljudi koji su ostajali u zapećku vremena, a koje treba istaknuti i staviti u prvi plan. Pa je tako nastajala struktura filma koji je jedna mala povijest poslijeratne BiH - kazao je tada. U uvodnoj sceni pojavljuje se začetnik i direktor Pečata Jozo Pavković.
- Bosna i Hercegovina u trećem mileniju. Nakon Daytonskog sporazuma, koji je donio mir, ali je život bio rastrzan i kaotičan, politička scena nedefinirana, medijski prostor podijeljen i navijački. Život je bio negdje drugdje. Domaći i međunarodni čelnici, zarobljeni u prošlost, nikako da pronađu put koji vodi u europsku budućnost. Ali je trebalo tragati za svjetlom na kraju tunela. Pa je "rođena" ideja o pokretanju Večernjakova pečata, manifestacije koja bi veličala uspješnost i pokazala "drugo lice jedne zemlje", u kojoj i nije sve tako crno.
Svjetla reflektora usmjerena su na uspješne ljude, na mnoge koji bi bez takve manifestacije ostali na margini, a njihovi rezultati u gospodarstvu, sportu, kulturi, znanosti, medicini... ostali bi u zapećku.
Nije ih bilo u stupcima novina, udarnim minutama dnevnika na radiju i televiziji, na portalima, jer su ta mjesta, mahom, zauzimale osobe iz političkog ili tajkunskog miljea, novopečeni bogataši koji su novcem mogli kupiti sve, pa i slavu koju ne zaslužuju. Uspijevao je okupiti, predstaviti i nagraditi uspješne Bošnjake, Hrvate, Srbe i ostale, kao i predstavnike međunarodne zajednice. Prometnulo se to u više od dva desetljeća trajanja - istaknuo je.
Tim filmom večeras ćemo podsjetiti na događaj godine u BiH od početka tisućljeća, nastanka ideje i realizacije pa do jedne trajne vrijednosti koja i danas okuplja najbolje te čini bh. društvo barem na jedan dan ujedinjenim, a ovu zemlju normalnom. Film će se emitirati na BHT 1 od 21 sat. A veliko finale je sutra od 20 sati. Glasovanje današnjim danom završava, Ocjenjivački sud će dati svoju konačnu ocjenu i imat ćemo pobjednike u kategorijama i Osobu godine u BiH, 24. put.