SLAVEN KNEZOVIĆ:

'U Hercegovini, kad bi se rodilo muško, kao da si dobio traktor. A 5 muških kao kombajn'

Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
09.08.2018.
u 07:37
'Supruga i ja vodimo rasprave, ona je lijevo, ja desno. Kad tako naučite živjeti u obitelji, onda je to lako prenijeti u sve sfere života'
Pogledaj originalni članak

Slaven Knezović na intervju je kasnio pola sata jer je zaboravio da je dogovor u 11, a ne u 12 sati. Srećom, živi u samom centru Zagreba, pa kad smo ga podsjetili na dogovoreni termin, bio je u kafiću za 10-ak minuta. Nije ni sjeo, a već nam je glasom promuklim od cigareta pričao vic. A kada to vješto i smiješno čini čovjek tvrdog hercegovačkog naglaska, onda znate da je smijeh, unatoč teškim temama, pratio cijeli razgovor. Taj glumac, sada i producent, koji se proslavio ulogom negativca u Crvenoj prašini, baš ni po čemu ne odaje dojam čovjeka kojem tako dobro leže uloge zlikovaca. 

Ovo je njegov vic i njegova priča:

– Vidite ovog čovjeka s gas-maskom, ona simbolizira zagađenost zraka na našem planetu, kondomi u čovjekovoj ruci simboliziraju sve bolesti koje napadaju naš planet, a sam čovjek, go’ u gaćama, simbol je siromaštva i zemalja Trećeg svijeta. Ali ruža u čovjekovoj ruci ipak daje nadu u budućnost i opstanak našeg planeta. I zbog tih razloga ovaj je rad proglašen najboljim. Kad kaže Jure; ovdje je izgleda došlo do nesporazuma. Ja sam ovom slikom htio reći da je voditi ljubav kondomom isto kao mirisati ružu preko gas-maske. Hahahaha. To su te umjetničke slobode na brdovitom Balkanu.

Za vas kažu da ste pravi vicmaher?

Jesam.

Može li svaki glumac dobro ispričati vic?

Ne, moraš ga znati ispričati, a to nema veze s glumačkim pozivom.

Pa i iz Bosne i Hercegovine ste, ima i to utjecaj?

Imao sam ujaka koji je sjajno pričao viceve. Bavio se ugostiteljstvom i čitav je život proveo u kafani. A kafane i zatvori su mjesta gdje nastaju vicevi.

Volite li i vi kafanu, kažete da ste na ujaka?

Haha. Pa, dobro, prošao sam i kafane. Sad već imam pet banki pa volim laganije varijante. Ne privlače me više bučna mjesta i puno ljudi. Ja sam se baš ispucao, pa mi sada paše mirna luka.

Što radite ljeti u Zagrebu?

Radim na novom filmu “Božji gnjev” po scenariju Josipa Mlakića, ponovno će ga režirati Kristijan Milić.

Vi ste producent?

Da, ali past će i neka uloga da malo uštedim (hahaha).

Glumit ćete nekog bad guya?

Nismo još u toj fazi. Tek smo prošli na natječaju HAVC-a, pa ćemo dalje razvijati projekt. Riječ je o krimi-priči smještenoj pred kraj rata.

Može li se živjeti od producentskog posla?

Da bih preživio, radim tri posla. Osim što sam producent, direktor sam već 12 godina Mostar film festivala, a treći posao je gluma. Osnivač sam tog festivala, a pokrenuo sam ga kako bih nešto učinio za svoj rodni grad. Nekad u šali kažem da bi se, da umjesto mene te poslove radi troje ljudi, i oni umorili (hahahaha).

Vi ste Hercegovac, jesu li Hercegovci radoholičari?

E, zaboravio sam spomenuti i četvrti posao, predsjednik sam Nadzornog odbora Filmskog centra Sarajevo.

Što nije to previše funkcija?

Možda i jest malo previše, ali dok sam u snazi, izgurat ću sve to.

Dakle, Hercegovci su radoholičari?

Jesu, radišni su ljudi. Ima nas svuda po svijetu, od Australije, Švicarske, Njemačke...

I poprilično ste umreženi.

Svaki Hercegovac koji ode ima trajnu obavezu pomagati onima koji su ostali. Mi smo stalno u borbi za opstanak. U Hercegovini možda nema 50.000 stanovnika, a po cijelom svijetu ima nas dva milijuna. Taj val iseljavanja iz Hercegovine u zadnjih 100 godina išao je u tri vala. Prva velika seoba bila je u Prvom svjetskom ratu, kada su ljudi doslovno umirali od gladi. Onda su franjevci na čelu s fra Didakom Buntićem išli po selu, skupljali djecu iz mnogobrojnih obitelji (od desetero djece iz jedne obitelji uzeli bi petero da bi ostali preživjeli) i tako su odveli oko 27.000 djece u Slavoniju i ondje ih udomili u nove obitelji. Drugi val bio je iza Drugog svjetskog rata, zatim treći veliki egzodus kada su ljudi dobili jugoslavenske pasoše pa su odlazili u Njemačku. Četvrti val je danas kada ljudi odlaze iz čisto ekonomskih razloga.

Koliko vi imate djece?

Dvoje.

Po broju djece preskočili ste staru hercegovačku tradiciju?

Možda bih i ja pravio djecu da sam ostao dolje živjeti (hahaha). U vrijeme mog oca muško dijete doživljavalo se kao danas traktor. A pet muških kao kombajn. Čista radna snaga da bi preživjela zajednica. Moj otac, kad se rodio, bio je 24. član obitelji, a devetero ih je bilo djece.

Koliko je vas odredila Hercegovina?

Naravno da te odredi sredina gdje si rođen i odrastao. Mene su formirala i vezan sam za četiri grada; Mostar, Sarajevo, Dubrovnik i Zagreb.

Vi ste svjetonazorski desno orijentirani, što je za glumački lijevo-liberalni svijet malo neobično?

Liberalizam se veže uz mladost.

Vi ste se s godinama postali konzervativniji?

Da, pa to je normalno. Kad vidim nekog starog ljevičara, to je isto kao da vidim čovjeka koji izgleda kao beba, a ima 90 godina (hahaha). Neprirodno je to. Pazi, stari ljevičar. Hajde, mladi ljevičar.

U mladosti ste bili ljevičar? Ili liberal?

Moji su roditelji iz zapadne Hercegovine, a ja sam odrastao u Mostaru. Odgajan sam kao i svi drugi, Titovim stazama revolucije. Onda dođeš na selo i čuješ za Bleiburg. Od mene su to i krili, da se kao dijete ne bih negdje izletio i ugrozio obitelj. I onda je to sve puklo kao čir devedesetih godina. Tek sam u Domovinskom ratu spoznao razmjere komunističkih zločina. Od 1945. do 1953. godine, dakle nakon Drugog svjetskog rata, u Hercegovini je ubijeno oko 25.000 ljudi. To su tri Srebrenice, a o tome se ni dan-danas ne smije govoriti. Nema kuće u Hercegovini iz koje netko nije stradao u tom razdoblju. Tada saznajem da su mojoj baki 1949. godine ubili brata.

Što je bio njegov krimen?

Ništa, naišli kroz selo, zatekli 12 muških i strijeljali ih. Ni suda ni ičega. Moj je otac tada bio dijete i našao je svoga ujaka ubijenog na kraju sela. Da me pitate koja je razlika između ustaša i partizana, to je za mene kao da pregradite septičku jamu.

Podupirete i micanje Titova trga u Zagrebu?

Apsolutno. Ne da samo podupirem nego jedva čekam kad će u Saboru postati većina oni koji nemaju nikakve veze s komunizmom da se napokon provede lustracija. Bez lustracije nećemo nikada imati mira.

Bivših komunista ima i u HDZ-u i u SDP-u?

Nije bitno gdje ih ima, nego da se vidi tko je odgovoran za zločine. Ako si cinkao, ugrožavao nečiji život, onda ne možeš biti na javnoj funkciji. Kako mogu gledati političara na televiziji koji je u prošlom režimu lažno optuživao ljude koji su zbog njega godinama ležali u zatvoru. I tako gledaš tog cinkera, ali u normalnim državama takve se drukere ne sluša.

Kako gledate na polemiku zbog Thompsona kojeg je naša nogometna reprezentacija pozvala da im pjeva na dočeku?

A tko bi im trebao pjevati? Kome smeta Thompson i zašto? Kome smeta, taj ga ne sluša. Primjetna mi je histerija antifašizma. OK, fašizam nam je donio zlo, ali komunizam, koji je na našim prostorima trajao 45 godina, donio nam je gore zlo. Fašizam je imao precizno propisano zlo, a u komunizmu si mogao stradati i ako si krivo mislio. Meni je svejedno je li me netko ubio jer sam pripadnik krive rase ili zato što pogrešno razmišljam. Ja sam mrtav i od jednog i od drugog. Nema razlike od fašističkog i komunističkog metka. Mi se bavimo budalaštinama, umjesto da kažemo da su Domovinski rat dobili potomci ustaša i partizana. I on je naša temeljna vrijednost, sve ostalo je prošlo svršeno vrijeme. Odnosno, bit će prošlost kad se sve rasvijetli.

Ali lustracije vjerojatno neće nikada biti, prilika je propuštena ranih devedesetih godina zbog rata.

Dobro. Ali danas nećete naći ni jednu normalnu osobu u Hrvatskoj koja će braniti ustaške zločine, ali ćete naći mnoge normalne osobe koje će pravdati komunističke zločine. I to zato što nije bilo jasne osude. Mnogi će se morati suočiti da njihovi djedovi nisu bili heroji, nego zločinci. Mi se glođemo kao glup i gluplji. Mi još nismo otkopali ni sve grobnice. Ali kada se potomci partizana suoče sa zločinima kao što su se suočili potomci ustaša, onda će se to valjda izjednačiti pa će ta tema biti riješena. Zato je tim važnije da Domovinski rat bude naša uporišna točka koja nas je ujedinila.

U društvu vlada nezadovoljstvo, pa i jal prema braniteljima zbog načina na koji su regulirana njihova prava. Svaki sudionik rata, a netko je dao ruku, netko nogu, mora imati zeru više prava od onog koji se sada rodio i u ratu nije dao ništa. Ne može se to zaboraviti, i sam sam bio u ratu, no ne želim nikakve ratne privilegije. Tražim samo poštovanje. Jer to je plaćeno krvlju, nemoj to skrnaviti. Kao što treba uvijek poštovati starije, tako treba i moju generaciju koja je branila Hrvatsku. Kada se usporedi da iz Drugog svjetskog rata ima 60.000 umirovljenika, a iz Domovinskog 90.000...

U Hrvatskoj ima pola milijuna branitelja.

Ali govorim o mirovini, oko 90.000 je umirovljenika iz Domovinskog rata, a 60.000 iz Drugog svjetskog rata. I tko bi trebao biti glasniji u ovoj državi? Evo, ta antifašistička udruga, kada bi se otvorile istrage, sigurno bi bilo 500 godina robije samo u toj udruzi.

Stavovi su vam poprilično oštri kada je riječ o antifašizmu koji je i u temelju nastanka RH.

Europska komisija odavno je utvrdila komunističke zločine. Ne možemo nijekati Goli otok.

Izbjegavaju li vas neki redatelji zbog ovih vaših stavova?

Ako ima redatelja koji tako razmišljaju, onda je bolje da ne radim s njima. To je kao da izbornik odlučuje o tome hoće li Luku Modrića pozvati u reprezentaciju temeljem toga je li on ljevičar ili desničar. Takav selektor ne bi daleko dogurao.

Je li Luka Modrić najveći nogometaš?

Jest, drago mi je da imamo svog nogometaša na svjetskom tronu. Drago mi je da je svoju nogometnu karijeru gradio i preko Hercegovine igrajući u Zrinjskom jer odigrati u premijer ligi BiH jednu sezonu iskustvo je to koje ti treba da bi bio najbolji na svijetu (hahaha). Kao što je Dalić skinuo Ćiru s trona, tako je sada Modrić kao kapetan reprezentacije skinuo Bobana.

U Hercegovinu se od zakona sakrio i Zdravko Mamić, kako njega komentirate?

Sada je nesretan jer ga se nitko nije sjetio, a on je, kako je neki dan rekao, lansirao većinu igrača u našoj reprezentaciji. Nego tko ih je lansirao nego on? Da mi sada dođe neki klinac i pita me kako bi on mogao postati vrhunski nogometaš, ja bih mu rekao: treba ti talent, rad i upornost te sreća da te prepozna Zdravko Mamić (hahaha).

Znači, bez Mamića ništa?

Za mene je Zdravko Mamić mašina za proizvodnju milijuna eura, a mi smo ga potjerali iz Hrvatske! Radije bih da je u Hrvatskoj i da ne plaća nikakav porez, ali da nam obogati još stotinjak ljudi. Da se stotinjak ljudi za deset godina vrati u Hrvatsku s 40-50 milijuna eura.

Poznajete Mamića privatno?

Da. Igrali smo zajedno nogomet u Hrvatskim humanim zvijezdama.

Kako biste ga opisali kao čovjeka?

Temperamentan, inteligentan i mislim da je učinio puno za hrvatski nogomet, naročito nogometaše.

Nešto loše?

Ne vidim ništa loše, nemamo novog Mamića, a ovog smo se riješili. Teoretski, tko vam priječi da vi otkrijete talentirane klince od 10 godina na kojima ćete poslije zaraditi prodajući ih Realu. Ali imamo li mi čovjeka koji može poslati naše ljude u svijet i obogatiti ih? Nemamo. Bez problema bih dao 20 posto provizije onome tko bi mi omogućio da zaradim. Ali da sam u poslu s Mamićem, ja bih mu ispao rob. Evo, javno kažem; da mi netko omogući zaradu od 100 kuna, dat ću mu 20 kuna i meni je to normalan, a ne robovlasnički odnos.

Pitanje je jesu li dečki koji su potpisivali te ugovore bili upućeni što potpisuju?

Biste li vi svjedočili protiv mene da sam vam omogućio da zaradite 40 milijuna eura? Ja ne bih!

O drukerima imam svoj stav. Modrić je prvo svjedočio protiv Mamića, onda je naknadno rekao da se ničega ne sjeća.

I neka se nije sjećao. Ništa tu nije problematično.

Govorite stvari koje neki možda i misle, ali se ne usude reći.

Kažem kako mislim.

Poznajete li Zlatka Dalića?

Prijatelji smo. Sjajan lik, sjajan čovjek, sjajan sportaš.

Sad je nova ikona...

Neka je, zaslužuje. Sad smo vidjeli koliko je izbornik bitan. Nije on mijenjao reprezentaciju, samo ju je pametno posložio. Tako i ovu državu samo netko treba posložiti, ništa ne trebamo izmišljati. Mi smo i u ratu pokazali da možemo i imali smo dobrog vođu, Gotovinu. I Hrvatskoj treba jedan izbornik Dalić da nas posloži. Imamo potencijal da budemo među razvijenim državama u Europi.

Negdje sam čula da je vaša supruga izrazito lijevo u stavovima. Kako vas dvoje onda funkcionirate?

Eto tako, fino.

Ima li svađa?

Ne, mi vodimo rasprave. Ona je lijevo, ja više desno. I da je obratno, da je ona desno, onda bih možda ja bio ljevičar. Kad se s tom kontrom naučite živjeti u obitelji kao mikro zajednici, onda je to lako prenijeti na sve sfere života.

Ne živciraju vas njezini stavovi ili nju vaši?

Nema veze, ja uvažim i ljevičare. Pa iznesem svoje stavove. Recimo, ja sam rođen u Mostaru, jednoj multinacionalnoj sredini. Lakše je ploviti kada imaš razumijevanja za ljude, za različitosti. Kod nas je problem što onaj okorjeli desničar neće saslušati okorjelog ljevičara i obrnuto. Okorjeli ljevičar će staviti ruke na uši na prve taktove Thompsona, umjesto da proba istražiti što je to tobože sporno u njegovim pjesmama.

Ni desničar neće baš poslušati ljevičare, pojedini desničari prilično su vrijeđali one koji su bili protiv Thompsona. Nema razumijevanja ni s jedne ni s druge strane.

I ja ću kad dobijem Oscar zvati Thompsona da mi pjeva. A kome se on ne sviđa, neka zamisli da je on Ceca. Gubljenje je vremena mijenjati nečiji ukus ili o tome voditi polemiku.

Na početku intervjua rekli ste mi da vam je preko HAVC-a odobren novac za novi film. Kako gledate na promjene u HAVC-u koje je bio pokrenuo bivši ministar Hasanbegović?

Hasnbegović je govorio o prošlom periodu i odnosima u HAVC-u, tu je bitno da se sačuva autorska sloboda i neuplitanje politike.

Je li bilo favoriziranih autora u HAVC-u?

Recimo, ministar financija Marić mora se odmah izuzeti kad je rasprava o Agrokoru, a Haso je govorio o onima koji se nisu izuzimali iz donošenja odluka ili dobivanja novca iako su bili u svojevrsnom sukobu interesa. Ne valja da prevagne ni jednoumlje, ali mora se pronaći dobar balans.

Je li vam draže glumiti ili producirati filmove?

Uživam i u jednom i u drugom.

U filmovima ste obično glumili opasne tipove, stoje vam te uloge iako ovako niste mrgud.

Nisam uopće mrgud, ali mogu postati. Svi smo mi sve. Kada si glumac moraš biti jako otvoren za ljude i dobro poznavati čovjeka i ući u njegovu psihu.

Kako se pripremate za ulogu?

Moram sebe staviti u sve okolnosti lika koji igram. Mora mi biti jasan, bez obzira na to koliko čin koji igram kroz taj lik bio glup. Moram shvatiti logiku koja navodi taj lik da to učini, pa bila riječ i o ubojstvu desetero ljudi. Glumac treba moći shvatiti i taj bolestan um i pratiti njegovu logiku jer i najbolesniji umovi imaju svoj slijed. Nema do kraja crnog ni bijelog čovjeka. Obično mi daju uloge ili kriminalca ili policajca, a između ta dva lika tanka je granica (hahahah). Dobar policajaca mora biti i potencijalno dobar kriminalac, inače će ga takvi likovi odmah izraditi. Što će ti policajac koji je predobar čovjek, on se mora adekvatno nositi s takvim tipovima.

Puno vas je glumaca iz Hercegovine?

U svom zadnjem producentskom uratku “Mrtve ribe” sastavio sam skoro sve hercegovačku ekipu; Vištica, Despot, Vinko Kraljević, Marijana Mikulić, Dražen Mikulić...

Tko je najveća mlada zvijezda iz Hercegovine, je li to Goran Bogdan?

On nam je Luka Modrić (hahaha).

Odličan je on.

Je, ide mu i neka. Upoznali smo se dok je studirao ekonomiju. Već tada sam vidio njegovu fasciniranost glumačkim pozivom, ali se tada još nije usudio realizirati taj talent. Ali granice se probijaju, probio ih je i on kao i vatreni, ako nas ne dovede u finale – mijenjamo ga (hahaha).

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.