Bilo je pretjerano glasno i dosad neviđeno. Ali upravo tako Mišo je živio i tako je želio i otići. Glasno, pred tisućama ljudi, okružen pjesmom i neskrivenim emocijama. Bila je to i prava Dalmacija, koja uvijek pretjeruje u iskazivanju svojih emocija i koja je iskreno, onako kako samo ona zna, ispratila svoju legendu. Više od 30 tisuća ljudi oprostilo se jučer na splitskom Poljudu od Miše Kovača. Pjesme su odjekivale stadionom, na svim tribinama palile su se baklje, a Mladen Grdović zaplakao je na pozornici. Najemotivniji trenutak uslijedio je kada je lijes s Mišinim tijelom uz "Poljubi zemlju" posljednji put prošao stadionom. Pod sjeverom je održana molitva, a potom je Poljud zapjevao "Samo nas nebo rastavit može". Oproštaj se nastavio obalom prema Zadru, preko rodnog Šibenika. Bakljade su počele već u Kaštelima, a na Brodaričkom mostu gorjelo je na desetke baklji. Nakon devet sati navečer povorka je stigla do šibenske Poljane.
Na stadionu Hajduka, kluba kojem je Mišo iskazivao gotovo bezgraničnu ljubav, pjesma nije prestajala. Torcida je pozvala sve da dođu s Hajdukovim šalovima, pa su prizori tribina s uzdignutim šalovima bili impresivni. Na velikom semaforu izmjenjivale su se Mišine fotografije i stihovi, a tribine su obasjavale baklje i svjetla mobitela. U publici su stajali ljudi svih generacija, od onih koji su ga slušali još na prvim koncertima do mladih koji su njegove pjesme naslijedili od roditelja.
Pri dolasku lijesa na stadion Torcida je zapjevala "Kada umrem umotan u bilo". Glasovi sa sjevera širili su se Poljudom, a pjesma Vinka Coce, koju navijači desetljećima pjevaju kao izraz pripadnosti Hajduku, na Mišinu ispraćaju dobila je posebno emotivno značenje. Zatim je odjeknula "Poljubi zemlju". Srebrno pogrebno vozilo krenulo je atletskom stazom uz zapadnu, južnu i istočnu tribinu. Ljudi su ustali i zapjevali, a uz lijes su hodali Mišini prijatelji i glazbeni kolege. Neki su plakali, drugi su podizali šalove visoko iznad glava. Svi su pogledima pratili vozilo koje se sporo kretalo uz tribine.
Vozilo se zaustavilo pod sjevernom tribinom, pred Torcidom. Molitvu i odrješenje predvodio je fra Ivan Utješinović, župnik Župe Svete Trojice na Poljudu. Navijači su razvili transparent: "Sada kad ti duša među zvizde kreće, čuvamo ti pismu, pivamo za tebe!" Mišine pjesme odavno su dio navijačkog repertoara, a ljubav prema Hajduku bila je jedna od njegovih najpoznatijih strasti. Nakon molitve stadionom je odjeknula "Samo nas nebo rastavit može". Na pozornici su se okupili izvođači, a s tribina su im se pridružile tisuće ljudi. Pogrebno vozilo polako je krenulo prema izlazu, dok je publika nastavila pjevati. Tako je završio Mišin posljednji krug Poljudom.
Veliki oproštaj počeo je poslijepodne, kada su prema Poljudu pristizali ljudi iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva. Nosili su Hajdukove šalove, majice s Mišinim likom i njegove fotografije. Za ispraćaj su podijeljene 34 tisuće besplatnih ulaznica, koje su nestale u svega nekoliko sati.
S razglasa su odjekivale "Svi pjevaju, a ja ne čujem", "Nikoga nisam volio tako" i druge uspješnice. Nakon izvedbe "Ako me ostaviš" sa sjevera je spontano krenulo navijačko pjevanje "Ako ne postaneš novi prvak ti". Pridružile su se ostale tribine i pjesma je ispunila Poljud. Bila je to posveta Miši, koji je toliko puta pozivao navijače da čuvaju Hajduka. Njegova ljubav prema splitskom klubu nikada nije bila upitna iako je rođen u Šibeniku, gradu kojem se uvijek vraćao.
Hajduk je volio od dječačkih dana, a nakon poraza nije mogao ni jesti
Mišina povezanost s Hajdukom počela je mnogo prije glazbene karijere. Sa samo petnaest godina iz Šibenika je brodom putovao na utakmice u Split. Brod je polazio u tri ujutro, a stizao oko devet; do utakmice čekao je još šest sati. Tada je gledao legendarnog Bernarda Vukasa, čiji ga je nogomet oduševio jednako kao glazba Elvisa Presleyja.
Nakon Hajdukovih poraza sam bi lutao Splitom čekajući brod za Šibenik. Kada bi se vratio kući, od tuge nije mogao ni jesti ni piti. U svojim se sjećanjima rado vraćao tim putovanjima, čekanju broda i prvim susretima s velikim Hajdukovim nogometašima. "Osjećao sam se ka da mi je svijet umro", govorio je. Poslije se družio s generacijama Hajdukovih igrača i trenera, snimao pjesme o klubu i postao simbol njegove navijačke povijesti.
Na Poljudu je 1993. održao veliki koncert "Noć svijeća", u spomen na sina Edija i poginule hrvatske branitelje. Pred oko 40 tisuća ljudi poručio je: "Nikad neću umrijeti zato što imam vas, publiku koja me uvijek pratila." Više od tri desetljeća poslije Mišo je pripadao Poljudu gotovo jednako kao i Hajduk. Kao što će Hajduk živjeti kroz generacije navijača, tako će i Mišo živjeti kroz pjesme koje se na njegovu stadionu neće prestati pjevati.
Grdović zaplakao pred desecima tisuća ljudi
Glazbeni program otvorio je Alen Nižetić pjesmom "Ja ne mogu drugo nego da ga volim", koju navijači Hajduka već desetljećima pjevaju svom klubu. "Svaka vam čast ljudi, ovo je Mišo zaslužija", poručio je.
Dražen Zečić otpjevao je "Ti si pjesma moje duše", Hrvatska ratna mornarica "I proplakat će zora", a Giuliano "Malo mi je jedan život s tobom". Na trenutke su se glasovi s tribina čuli snažnije od izvođača na pozornici. Svatko od njih izabrao je pjesmu koju publika zna napamet, a svaka nova izvedba bila je novi oproštaj od čovjeka koji ih je prvi otpjevao.
Posebno emotivan bio je Mladen Grdović. Najprije je zapjevao "Sutra mi sude", a zatim se vratio na pozornicu s "Još i danas teku suze jedne žene". Tijekom druge pjesme zaplakao je pred publikom. U tamnom odijelu i s crvenim šalom oko vrata raširio je ruke prema tribinama s kojih su tisuće ljudi pjevale zajedno s njim.
"Teško nam je bez Miše, bez obzira na njegove godine", kazao je Grdović. Prisjetio se kako ga je Mišo kao mladića poveo na turneju po Dalmaciji, pruživši mu priliku u vrijeme kada se tek pokušavao probiti na glazbenu scenu. Poznavali su se otkako je Kovač dolazio popravljati automobil kod njegova oca i brata. "Kad vidim da nas sve manje ima tu, i kad ne bude nas bilo, pjevat će se pisme naše", rekao je Grdović.
Jole je otpjevao "Noćas ćemo zemlji k'o materi reći", a klapa Rišpet "Dalmacija u mom oku". Izvođače je pratio orkestar splitskih glazbenika. Nižetić je izveo i "Ako me ostaviš", a potom poveo skandiranje Mišina imena. Cijeli Poljud uzvratio je povicima "Mišo, Mišo".
Zečić se prisjetio Mišina savjeta i prvog susreta
Zečić se prisjetio prvog susreta s Mišom, u vrijeme kada je tek započinjao karijeru. Želio mu je pokazati svoje tekstove, a susret je dogovorio preko ujne koja je poznavala Mišinu majku. Kad je stigao u njegov stan, Mišo ga je najprije pozvao na ručak. Tek su potom razgovarali o pjesmama. Obećao je mladom autoru da će uzeti jedan njegov tekst, iako je u to vrijeme već surađivao s nekim od najpoznatijih domaćih skladatelja i tekstopisaca.
Obećanje je održao: na albumu iz 1989. našla se "Vrati se", za koju je Zečić napisao tekst. Prisjetio se i Mišina savjeta: "Iako možda nećeš biti shvaćen, moraš imati stav. Pokušaj biti ono što jesi."
Plenković: Mišo je dio svakog Dalmatinca i svakog Hrvata
Na ispraćaju je bio i premijer Andrej Plenković. Mišina supruga Lidija Kovač stigla je među prvima, vidno potresena, u crnom kaputu i s tamnim sunčanim naočalama. U loži za obitelj i uzvanike pratila je oproštaj, a tijekom prolaska lijesa nije uspjela sakriti suze.
Lidija je uz Mišu provela gotovo tri desetljeća. Upoznali su se 1998., a vjenčali 2002. godine. Tijekom posljednjih godina života bila mu je najveća podrška. Na Poljudu je gledala kako se od njezina supruga opraštaju ljudi koji su njegove pjesme osjećali kao dio vlastitih života.
"Mišo je dio nas, Mišo je dio svakoga Dalmatinca, a ja bih rekao i svakog Hrvata", kazao je Plenković. Prisjetio se kako je Mišu prvi put vidio kao dječak sedamdesetih u Makarskoj. Kao omiljenu pjesmu izdvojio je "Dalmacija u mom oku".
Jole se prisjetio Mišine karizme, sposobnosti da potpuno zaokupi publiku. Rekao je da je tužan zbog povoda okupljanja, ali i sretan jer se Dalmacija od velike glazbene legende oprostila onako kako je zaslužila.
Od Poljuda do Zadra: posljednji put kroz Dalmaciju pod bakljama
Nakon Poljuda vozilo s Mišinim lijesom krenulo je prema Zadru preko rodnog Šibenika. Ispraćaj se preselio na Jadransku magistralu, uz šalove, zastave, svijeće i baklje.
Bakljade su počele već u Kaštelima. Ljudi su izlazili uz cestu, a plamenovi su osvjetljavali magistralu. Ispraćaj se nastavio u Trogiru, pa preko Marine, Rogoznice i Primoštena. Pred kućama, na raskrižjima i uz cestu okupljeni su nosili Hajdukove šalove i palili baklje. Crveni plamenovi pratili su kolonu iz mjesta u mjesto, dok je cesta kojom je Mišo toliko puta prolazio ovoga puta postala put njegova posljednjeg ispraćaja.
Posebno dojmljiva bila je bakljada na Brodaričkom mostu. Dok je vozilo prolazilo, most i okolna cesta zasjali su od crvenih plamenova. Okupljeni su podizali šalove i pozdravljali kolonu prema Šibeniku.
Put se mogao pratiti uživo preko aplikacije SpotWalla, koja je prikazivala položaj vozila. Ljudi su tako pratili približavanje povorke svojim mjestima. Nisu morali nagađati gdje je vozilo: na karti su mogli vidjeti kako se kreće duž obale.
Šibenik dočekao svog Mišu na Poljani
Između devet i deset sati navečer povorka je stigla do rodnog Šibenika. Vozilo je ušlo preko Vidika i Ulicom Stjepana Radića nastavilo prema Poljani, gdje su ga čekali sugrađani.
Šibenik je svog Mišu dočekao uz svijeće, lampione i pjesmu. Ljudi su stajali duž ceste, pozdravljajući vozilo koje je posljednji put prolazilo gradom u kojem je rođen i odrastao. Na Poljani su ga čekali oni kojima je uvijek ostao njihov Mišo, bez obzira na slavu i desetljeća izvan rodnog grada.
Šibenčani su se od njega oprostili i u ponedjeljak navečer pred katedralom svetog Jakova, pjevajući "Šibensku baladu", "Ako me ostaviš" i "Najljepše su oči moje majke". Pjevalo se i nakon službenog programa.
Od Poljane povorka je nastavila prema Vodicama, Pirovcu i području Murtera, pa preko Biograda i Sukošana prema Zadru. Duž puta gorjele su baklje i pjevale se njegove pjesme. Mišo će biti pokopan na zagrebačkom Mirogoju, uz sina Edija.
Više od tri desetljeća nakon što je na Poljudu izgovorio da nikada neće umrijeti jer ima publiku koja ga uvijek prati, te su riječi dobile novo značenje.