Preminula je Brigitte Bardot, francuska glumica koja se proslavila kao međunarodni seks-simbol prije nego što je filmskoj industriji okrenula leđa i postala aktivistica za prava životinja. Imala je 91 godinu.
Svjetsku slavu stekla je filmom "I Bog stvori ženu" iz 1956. godine, a iduća dva desetljeća smatrana je seks-simbolom. Početkom 70-ih povukla se iz glume i posvetila političkom aktivizmu, gdje je njezina strastvena borba za prava životinja prerasla u komentare o etničkim manjinama i otvorenu podršku francuskoj krajnjoj desnici, što joj je donijelo niz osuda za poticanje rasne mržnje, piše The Guardian.
Rođena u Parizu 1934. godine, Bardot je odrasla u imućnoj, tradicionalnoj katoličkoj obitelji. Kao iznimno talentirana plesačica, dobila je dopuštenje za studij baleta na prestižnom Pariškom konzervatoriju. Paralelno je započela karijeru modela te se već s 15 godina pojavila na naslovnici časopisa Elle. Upravo ju je modeling doveo do prvih filmskih uloga.
Na jednoj audiciji upoznala je Rogera Vadima, za kojeg se udala 1952., netom nakon 18. rođendana. Nizala je manje, ali sve zapaženije uloge, uključujući i onu uz Dirka Bogardea u britanskom hitu "Doctor at Sea" 1955. godine. Ipak, film njezinog supruga Vadima "I Bog stvori ženu", u kojem je glumila nesputanu tinejdžericu u Saint-Tropezu, zacementirao je njezin imidž i pretvorio je u svjetsku ikonu.
Bardot nije osvojila samo filmsku publiku, već je brzo postala inspiracija umjetnicima i intelektualcima. Među njezinim obožavateljima bili su i John Lennon i Paul McCartney, koji su od svojih tadašnjih djevojaka tražili da kosu oboje u plavo kako bi sličile njoj.
Kolumnist Raymond Cartier posvetio joj je dugačak članak "Slučaj Bardot" u Paris-Matchu 1958., dok je Simone de Beauvoir 1959. objavila slavni esej "Brigitte Bardot i Lolita sindrom", opisujući je kao najslobodniju ženu u Francuskoj.
Početkom 1960-ih Bardot se pojavila u nizu istaknutih francuskih filmova, uključujući dramu "Istina" Henri-Georgesa Clouzota nominiranu za Oscara, "Vrlo privatnu aferu" Louisa Mallea te kultni "Prezir" Jean-Luca Godarda. U drugoj polovici desetljeća prihvatila je i nekoliko holivudskih ponuda, među kojima se ističu meksička povijesna komedija "Viva Maria!" s Jeanne Moreau i vestern "Shalako" sa Seanom Conneryjem.
Usporedno je gradila i glazbenu karijeru. Snimila je originalnu verziju pjesme "Je T’Aime ... Moi Non Plus" koju je Serge Gainsbourg napisao za nju dok su bili u ljubavnoj vezi. Ipak, strahujući od skandala nakon što je za aferu saznao njezin tadašnji suprug Gunter Sachs, Bardot je zamolila Gainsbourga da pjesmu ne objavi. On ju je kasnije ponovno snimio s Jane Birkin i postigao ogroman komercijalni uspjeh.
Pritisak slave postajao joj je sve teži. "Ludilo koje me okruživalo uvijek mi se činilo nestvarnim. Nikada nisam bila istinski spremna za život zvijezde", povjerila se Guardianu 1996. godine. Iz svijeta glume povukla se 1973. u 39. godini života, nakon snimanja filma "Poučna i radosna priča o Colinotu". Njezin primarni fokus postao je aktivizam za zaštitu životinja. Godine 1977. pridružila se prosvjedima protiv lova na tuljane, a 1986. osnovala je Zakladu Brigitte Bardot.