Jedna od najpoznatijih hrvatskih glumica Božidarka Frajt danas slavi 86. rođendan. Često je nazivana jednom od najljepših glumica bivše države i prvom Jugoslavenkom koja se na filmu pojavila u dvodijelnom kupaćem kostimu. Svojom je ljepotom i neospornim talentom desetljećima osvajala publiku diljem regije. Rođena je u selu Velika Žuljevica pod Kozarom a njezino rano djetinjstvo obilježila je neopisiva tragedija tijekom Drugog svjetskog rata. Za vrijeme kozaračke ofenzive ustaše su joj ubile majku Vidu, dok joj je otac Bogdan poginuo u ratnim borbama. Tada, kao dijete koje nije imalo niti dvije godine, deportirana je zajedno s tisućama druge kozaračke djece. Njezin je put vodio ravno u dječji logor u Sisku, sumorno mjesto stradanja i potpunog užasa iz kojeg ju je na kraju ipak spasila nevjerojatna sudbina.
Nakon boravka u sisačkom logoru, malena je djevojčica prebačena u prihvatilište Crvenog križa smješteno u Zagrebu. Prema sačuvanim dokumentima, supružnici Katarina i Stjepan Frajt uzeli su je na izdržavanje i odgoj kao dijete pod rednim brojem 527. Ovi ljudi bez vlastite djece pružili su joj topli dom, bezbrižno djetinjstvo i vlastito prezime. Božidarka je dugo odrastala potpuno nesvjesna svoje stvarne tragične sudbine i preminulih bioloških roditelja.
Glumica je mnogo puta tijekom života isticala beskrajnu zahvalnost prema svojim usvojiteljima koji su je spasili od surovosti tog vremena. Javno je govorila kako se uopće ne sjeća najranijeg djetinjstva, već pamti samo prvu haljinu koju su joj obukli i činjenicu da tada nije imala kosu. Smatrala ih je svojim jedinim pravim roditeljima koji su joj osigurali normalan život i ispravan kućni odgoj. Kasnije se ispostavilo da je bila jedno od tisuća djece koje je Diana Budisavljević uspjela spasiti iz logora smrti.
Punih trideset i šest godina proživjela je pod imenom Božidarka Frajt, potpuno nesvjesna da je zapravo rođena kao Božidarka Grublješić. Istinu o svojim pravim korijenima saznala je tek 1976. godine, u zreloj životnoj dobi, kada je već bila iznimno popularna i etablirana filmska zvijezda. Ključnu ulogu u otkrivanju njezina identiteta odigrala je njezina biološka tetka Dara Grublješić, prvoborac s Kozare. Ta hrabra žena, koja je kao medicinska sestra nakon rata radila u bjelovarskoj bolnici, godinama je tragala za kćeri svoje tragično preminule sestre Vide. Čuvši potresnu priču o ženi iz svog sela koja je nemilosrdno strijeljana i čija je kći odvedena, Dara je započela mukotrpnu potragu. Iako ta potraga isprva nije davala apsolutno nikakve konkretne rezultate, ona nije odustajala od nade da je njezina nećakinja ipak uspjela preživjeti ratne strahote.
Nevjerojatan preokret dogodio se na najneočekivaniji mogući način kada je teta Dara jednog običnog dana ugledala Božidarku na televizijskom ekranu. Prepoznavši na prvi pogled njezinu nevjerojatnu fizičku sličnost sa stradalom sestrom Vidom, u sekundi je shvatila da na ekranu zapravo gleda svoju davno izgubljenu nećakinju. Ubrzo je nekako uspjela uspostaviti kontakt s njom i tada joj je detaljno ispričala cijelu bolnu povijest obitelji Grublješić. Taj je emotivni susret zauvijek promijenio glumičin pogled na vlastitu prošlost i natjerao je da preispita sve što je do tada znala o sebi. Iako se suočila s tako teškom istinom, i dalje je ostala duboko vezana uz obitelj Frajt koja ju je s puno ljubavi i pažnje odgojila. Usprkos iznimno teškim saznanjima o sudbini bioloških roditelja, Božidarka je nastavila koračati kroz život uzdignute glave, potpuno se posvetivši svojoj bogatoj glumačkoj karijeri i odgoju vlastite djece.
Njezin iznimno bogat glumački opus prepun je antologijskih ostvarenja koja su trajno obilježila hrvatsku, ali i cjelokupnu regionalnu kinematografiju. Prvi put stala je pred filmske kamere s devetnaest godina u ostvarenju redatelja Ante Babaje pod nazivom "Lakat kao takav". Nedugo zatim, vrlo zapaženu ulogu ostvarila je igrajući lik Vere u kultnom filmu "Licem u lice" poznatog redatelja Branka Bauera. Svoje je najveće strukovno priznanje, prestižnu Zlatnu arenu za najbolju glavnu žensku ulogu na Filmskom festivalu u Puli, osvojila 1972. godine. Ta joj je nagrada dodijeljena za zaista briljantnu izvedbu u filmu "Živa istina", čime je potvrdila status jedne od najtalentiranijih glumica svoje generacije. Svoj pobjednički niz nastavila je 1978. godine kada je za maestralnu izvedbu u filmu "Ljubica" na istom festivalu nagrađena Srebrnom arenom.
Nizale su se nakon toga brojne nezaboravne uloge u raznim filmskim klasicima koji se i danas rado gledaju na televizijskim ekranima. Gledatelji je jako dobro pamte po njezinim upečatljivim izvedbama u popularnim ostvarenjima poput "Užičke republike", "Ritma zločina" i "Visokog napona". Njezina iznimno plodonosna karijera okrunjena je na najljepši mogući način kada joj je 2010. godine službeno dodijeljena Nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo. Svoj je glumački talent nerijetko posuđivala i mnogim televizijskim projektima te kazališnim daskama na kojima se osjećala jednako prirodno kao i pred kamerama. Posljednji filmski angažman zabilježila je tijekom 2013. godine u popularnom ostvarenju "Šegrt Hlapić", u kojem je glumila Grginu majku. Nakon te uloge, odlučila se postupno povući iz javnog života i zasluženo uživati u mirnijim umirovljeničkim danima daleko od stalnih snimanja i medijske pompe.
Izvan svjetala brojnih reflektora i stalne medijske pozornosti, Božidarka je uspjela izgraditi stabilan i miran obiteljski život u samom srcu Zagreba. Iz svojeg prvog braka poznata glumica ima sina Tomislava, s kojim je oduvijek njegovala vrlo blizak i topao roditeljski odnos. Kasnije je u braku s producentom Borisom Gregorićem dobila svoju kćer Bojanu Gregorić Vejzović, koja je danas i sama proslavljena hrvatska kazališna i televizijska glumica. Nakon konačnog razvoda od Gregorića, djecu je godinama samostalno odgajala trudeći se osigurati im potpuno normalno djetinjstvo udaljeno od pritiska slave. Bojana je u nekoliko novinskih intervjua istaknula kako je odrastala prilično skromno i obično, baš kao i sva druga djeca iz njihovog tadašnjeg zagrebačkog susjedstva. Majka joj je uvijek strogo odvajala svoj profesionalni posao na setu od onog privatnog obiteljskog života prepunog uobičajenih svakodnevnih briga.
Upravo zahvaljujući povremenim objavama Bojane Gregorić Vejzović na društvenim mrežama, javnost danas dobije jedinstvenu priliku vidjeti kako ova legendarna glumica izgleda u starijim danima. Njezina poznata kći redovito ističe koliko se svakodnevno divi majčinoj nevjerojatnoj unutrašnjoj snazi, hrabrosti i nesalomljivoj radosti življenja. Posebno naglašava majčinu čudesnu borbenost i sposobnost da ne gleda unatrag prema tuzi prošlosti, već da hrabro kroči naprijed s jasnom vjerom u bolje sutra. Danas slavljenica maksimalno uživa u zasluženom miru svog zagrebačkog doma, stalno okružena neizmjernom ljubavlju i pažnjom svoje odane djece. Njezinu najveću radost u ovom životnom razdoblju bez sumnje predstavlja njezino četvero unučadi, s kojima obožava provoditi svaki svoj slobodni trenutak.