MARKO PERKOVIĆ

Intervju koji je Thompson dao Nijemcima: Ruše me udruge bliske velikosrpstvu!

Intervju koji je Thompson dao Nijemcima: Ruše me udruge bliske velikosrpstvu!
23.07.2020.
u 10:14
U Domovinskom ratu nitko nije postavljao pitanja ni doživljavao ga fašističkim. Hrvati su tijekom stoljeća uvijek imali bojni poklič za obranu doma i domovine, pa i za vrijeme bana Jelačića – uzvikivao bi: “Za dom!”, a vojska odgovarala: “Spremni umrijeti!” ili “Spremni!”
Pogledaj originalni članak

Intervju s Markom Perkovićem za njemački Frankfurt Allgemeine Zeitung proteklih je dana podigao podosta prašine. Hrvatski pjevač tvrdi kako je prevaren jer novine nisu ispoštovale dogovor da će objaviti cijeli intervju. Donosimo dijelove iz tog intervjua koji je na kraju objavljen na internetskim stranicama tih novina u cijelosti kao i na blogu Thompsona.

Možete li nam reći nešto o vašem podrijetlu i obitelji?

Rođen sam u Čavoglavama. Otac mi je bio gastarbajter u Njemačkoj. Majka se brinula o meni i bratu. S nama je živio i moj djed, najveći autoritet obitelji. Njegova mudrost, snaga i radišnost su nas sačuvali. Posvetio sam mu pjesmu “Moj dida i ja”.

Je li se vaša obitelj osjećala kao da živite u okupiranoj zemlji Hrvatskoj?

Naravno. Komunizam je bio nemilosrdan. Tada krivo izgovorena riječ ljude je dolazila glave. I moj otac jednom je, došavši iz Njemačke, s prijateljima zapjevao domoljubnu pjesmu i završio u zatvoru.

Kao dijete bili ste Titov pionir?

Naravno, svi su morali položiti pionirsku zakletvu i služiti u jugoslavenskoj vojsci.

Vaš nadimak Thompson potječe od američke strojnice.

Na samom početku rata mi dragovoljci smo se svakako naoružavali kako bismo se obranili. Prije no što će novo naoružanje biti podijeljeno, prognanike sam vozio na sigurno. Kada sam se vratio, dopala me stara, vrlo teška i nezgrapna američka puška. Nitko je nije htio. Suborci su me iz šale prozvali imenom te puške, Thompson. Vrlo brzo sam je se riješio, a nadimak je ostao i ne smeta mi. Povezan je sa stvaranjem hrvatske države i ponosan sam.

Jesu li mnogi vaši koncerti u inozemstvu zabranjeni?

Ne. Bilo je samo pritisaka medija i širenja neistina o meni kao fašistu od raznih udruga i nekih medija. Oni bi sve prijavljivali židovskim zajednicama. Razumljivo je da su one posebno osjetljive na pojave fašizma pa bi, većinom, bez posebne provjere, povjerovali u neistine. Udruženi bi radili pritisak na organizatore i vlasnike dvorana. Gdje su imali potporu od židovske zajednice, dobili bi velik prostor u medijima prikazati mene i publiku negativnima, a i naš hrvatski narod kao genocidni, koji slavi fašizam kao svjetonazor. Nigdje nisam imao službenu zabranu osim u Sloveniji prije nekoliko godina. Pravomoćno je poništena, a MUP Slovenije eksplicitno je naveo kako su mariborske vlasti to izmislile i prepisale iz medija i kako ne postoji nijedan službeni dokaz zabrane nastupa igdje u svijetu.

A u Njemačkoj i Austriji?

Ni tamo. Samo ista podmetanja. U nekoliko slučajeva organizatori su odustali zbog pritisaka. Prokomunistički mediji iz Hrvatske objavili bi negativni članak, poslali ga tamošnjim, oni bi to objavili u suradnji s udrugama i radio se pritisak na organizatora. A udruge – one se uglavnom nazivaju antifašistima i progresivcima, a bliske su jugokomunističkim i velikosrpskim organizacijama. Njihova manipulacija uspjela je zaustaviti jedan koncert u Austriji.

Kažu da je pozdrav “za dom spremni” mnogo stariji od NDH, još iz doba bana Jelačića. A i da je to točno, kad mlada osoba danas čuje “za dom spremni“, ne misli na 1848. i bana.

Kada ona čuje “za dom spremni”, pomisli na pjesmu “Bojna Čavoglave” iz Domovinskog rata. Pozdrav je korišten početkom 1991. kada je na RH izvršena agresija, svi su ga doživljavali kao autohtoni i stari hrvatski pozdrav plemenita gesla, poziv na obranu i čuvanje svog doma.

Ali kada se on koristio 1991., ljudi sigurno nisu mislili na bana, a Srbi koji su živjeli u RH, na 1848.

U Domovinskom ratu nitko nije postavljao pitanja ni doživljavao ga fašističkim. Hrvati su tijekom stoljeća uvijek imali bojni poklič za obranu doma i domovine, pa i za vrijeme bana Jelačića – uzvikivao bi: “Za dom!”, a vojska odgovarala: “Spremni umrijeti!” ili “Spremni!”

A Srbi?

Oni koji su Hrvatsku prihvaćali kao svoju državu nisu imali ništa protiv, već su kao i Hrvati, njih oko 10.000, krenuli u obranu svog doma. A što su mislili Srbi (nažalost, većina) koji su se pobunili protiv hrvatske države početkom 90-ih, ne treba ni govoriti.

Ali njemački ili austrijski dužnosnici, koji odlučuju o koncertu, nisu nikad čuli za Jelačića.

Vjerujem da nisu, ali ne bi čuli ni za taj pozdrav da nije namjerno isprovociranog pritiska ne bi li se iskompromitirao Domovinski rat.

Slažete li se da su i Srbi i Židovi umrli u Hrvatskoj pod ovim simboličkim pozdravom?

Umirali su, nažalost, pod različitim simbolima, i ne samo Srbi i Židovi već i Hrvati. Osuđujem sve zločine.

Znači, u inozemstvu vas pogrešno shvaćaju.

Drago mi je što to vidite. Moja prva pjesma “Bojna Čavoglave” nastala je 1991. i počinje pokličem “za dom spremni”. Četiri se godine puštala u RH i BiH. Kada sam je izvodio na jednoj proslavi Dana pobjede, dobio sam prekršajnu prijavu policije i završili smo na sudu. Naravno, sud je presudio u moju korist.

Hrvatska i njemačka povijest nisu iste, ali u Njemačkoj se neki izrazi iz II. svjetskog rata više ne koriste.

Mislim da se to ne može uspoređivati. Mi nismo napadali, branili smo se. Tom pozdravu protive se najviše oni koji su napali Hrvatsku. U Hrvatskoj je bio komunizam koji je cijela Europa osudila. Pobio je milijune, a imao je simbol, crvenu zvijezdu petokraku, za mene simbol stradanja hrvatskog naroda. Mislim da bi svi hrvatski političari trebali stati u obranu simbolike iz Domovinskog rata jer im je on i omogućio da se time bave. Nažalost, velik broj političara u RH bori se samo za kune, a vidi paradoksa, kuna je jedini originalni naziv iz NDH.

Dolazi li se s ustaškim simbolima na vaše koncerte?

Sjećam se vrlo dobro 2007. svojeg velikog koncerta na Jelačićevu trgu, a mladić od 20 godina imao je ustašku kapu na glavi. Nisam ga vidio, no mediji jesu. To smo osudili, a za njegove motive saznali tek nekoliko dana poslije. Priznao je da je primio 500 kuna od nepoznate osobe da stavi kapu. Neki tvrde da je novac dobio od – novinara.

Novinari su stvorili skandal?

Novinari to nisu istražili po pravilima struke.

Naslov vaše pjesme “Ljutu travu na ljutu ranu” temelji se na citatu Ante Pavelića?

Ne, to je stara hrvatska izreka. Pjesma je snimljena 1993. i ima sasvim drukčiju poruku od one na kakvu aludirate.

A pjesma “Pripremite staru košulju za mene, izvadite je iz ormara, ona će odgovarati mom sinu, kao što je već odgovarala mom ocu i djedu” – aluzija je na fašističke crne košulje?

Ma neee, košulja je samo simbol nasljedstva, metaforički izraz za očuvanje temeljnih vrijednosti kao što je sloboda, obitelj, domovina.

Kako ocjenjujete Pavelića i ulogu u hrvatskoj povijesti?

To želim zadržati za sebe, ali ne da izbjegavam tu temu, nego ja nisam povjesničar. Ako aludirate na zločine vezane uz njegovu povijesnu ulogu, moram reći da ja osuđujem sve zločine svih režima.

Na internetu postoje audiosnimke pjesme “Jasenovac i Gradiška Stara”. Vi kažete da su je vaši djedovi ponosno pjevali. Jednom ste rekli da nikada niste otpjevali pjesmu, pa da jeste, ali ste bili pripiti...

Ne znam otkud vam to. Ja nisam autor te pjesme niti sam je ikada snimio, niti je ikada bila službeni dio moga repertoara. Ta pjesma je podvala i potpuno suprotna mome svjetonazoru i ideologiji. Povezivanje s njome za mene je uvredljivo i odlučno odbijam te podvale.

Tekst ove pjesme ionako je odvratan.

Naravno! To je podvala hrvatskom narodu i čista izmišljotina onih koji ga hoće prikazati zločinačkim. Prema saznanjima, podvalu je osmislila UDBA.

Znači, to je montirano?

Točno. Poznati novinari HTV-a montirali su uradak, pustili u emisijama i najavili kao moj. Prljavu podvalu prvi su plasirali Denis Latin i Aleksandar Stanković pa dilali. Bilo je to prije 20-ak godina. Tada nisam vjerovao da će itko nasjesti, a to se razvlači i danas. Potegnuo sam i za tužbom, no izvukli su se zbog proceduralnih razloga i zastare.

Dakle, vi osuđujete ovaj tekst?

Naravno! Neprimjeren je i brutalan.

Zar je banalno prava riječ za tu pjesmu?

Banalno, jer tko ozbiljan može povjerovati da deseci tisuća dolaze na koncerte pjevača koji pjeva pjesme koje veličanju zločin?! Kome i zašto smetaju moji koncerti? Ja živim od njih. Veliku nepravdu čine ne samo meni kojem osporavaju pravo na rad, već i suradnicima, publici koja za svaki moj najavljeni koncert u demokratskim zemljama poput Njemačke ili Austrije mora strepjeti hoće li ih tko nazvati fašistima ili hoće li se koncert na koji žele doći, moći uopće održati.•

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.