Brano Jakubović, frontmen i jedan od osnivača Dubioze kolektiv, dao je intervju za Večernji list. Od njega se uvijek imalo što čuti, a ni ovog puta čitatelji, posebno ljubitelji Dubioze, neće ostati uskraćeni za zanimljive poruke, a otkrio nam je da je i u svoj život počeo unositi mostarske "požuri - polako" filozofije.
Vecernji.ba: Nakon brojnih nastupa diljem svijeta, vraćate se pred hercegovačku publiku na Mostar Summer Fest. Što vas prvo asocira na Hercegovinu i kakvu atmosferu očekujete ove godine?
Nismo odavno svirali u Mostaru, ali na Hercegovinu me ništa ne treba asocirati. Mostar je naša druga kuća. Naši bubnjari Senad Šuta i Orhan Maslo su Mostarci, tako da... moja kuća je njihova kuća i obratno. Neki dan mi je na socijalnim mrežama izašao kviz u kojem se tražilo da pogađam značenje hercegovačkih izraza poput: kavada, saransak, karpuza, pipun itd. ... Pogodio sam 9 od 10.
Vecernji.ba: Publika u Hercegovini poznata je po tome da glasno pjeva i ne štedi energiju. Imate li neku anegdotu s nastupa u ovom dijelu BiH koja vam je ostala u posebnom sjećanju?
Jako volim taj koncert koji smo svirali na Kantarevcu, na kojem smo sav prihod donirali Mostar Rock školi. Trenutak kada su nam se na bini pridružili svi tadašnji polaznici škole pa smo zajedno simbolično odsvirali pjesmu "Kokuz", jer smo htjeli da opišemo stanje računa Rock škole, bio je zaista poseban.
Vecernji.ba: Što publika može očekivati od vašeg nastupa na Mostar Summer Festu, dolazite li s nekim iznenađenjima ili će to biti ona prepoznatljiva "puna doza Dubioze"?
S obzirom da je festivalski nastup, na Mostar Summer Festu sviraćemo jednu verziju festivalskog seta, u zavisnosti od toga koliku minutažu nam dodijele. Kada su ljetni festivali u pitanju, volimo da sviramo sve one pjesme koje publika želi da čuje. Nismo u fazonu da udovoljavamo sebi jer su nam "kao dosadili da stalno sviramo hitove". Sviramo za raju, a ne za sebe. Kada su probe, možemo sebi udovoljavati do mile volje. Puno nam je draže da raja s nama pjeva nego da nas blijedo gleda jer smo odlučili da glumimo coolere i sviramo neku najnepoznatiju pjesmu jer nam se "kao hoće".
Vecernji.ba: Na vašim koncertima često se čini da publika zna tekstove bolje od benda. Postoji li pjesma koju posebno jedva čekate čuti kako će otpjevati mostarska publika?
Jedva čekam da u Mostaru odsviramo pjesmu "Bolikurcizam". Tu sam pjesmu napisao s mostarskim stanjem uma u mislima. Čak smo i jedan akustik video snimili tamo, pored Starog mosta. Mostar je šampion "polakizma", bez frke, žurbe i panike, a sve nekako dođe na svoje. Moram priznati da sam i u svoj privatni život počeo unositi dosta te mostarske "požuri – polako" filozofije.
Vecernji.ba: Nedavno ste objavili pjesmu "I'm From Bosnia". Kako su vas iznenadile prve reakcije publike i jeste li očekivali da će se ljudi tako brzo povezati s njom?
Navijačka grupa BH Fanaticos je transparentom koji je podigla na utakmici protiv Walesa pjesmi učitala potpuno novo značenje, tako da je sve otišlo u nekom neočekivanom pravcu kada je naša reprezentacija pobijedila Italiju u Zenici. Stvar se otela kontroli i to je nešto najljepše što se pjesmi može dogoditi. Kada raja postane vlasnik pjesme, dogode se stvari koje ni jedan plan, ni 100 marketing agencija, niti neograničeni budžeti ne mogu dohvatiti. Ovo zaista nitko nije mogao ni isplanirati ni sanjati.
Vecernji.ba: Mostar Summer Fest okuplja publiku iz cijele regije. Primjećujete li razlike među publikom od grada do grada ili je energija na vašim koncertima svugdje jednako "luda"?
Naš primarni zadatak je da svirkom izbrišemo razlike između ljudi, u pozitivnom smislu. Jako nam je važno da se ljudi povežu međusobno, ali i sa bendom, tako da svi zajedno doživimo jedinstveno iskustvo.
Vecernji.ba: Kad ste napisali "Take Me To America", jeste li mislili da će jednog dana zvučati kao pozivnica na Svjetsko prvenstvo? I postoji li šansa da taj stih ovog ljeta zapjevate i na tribinama neke utakmice?
Originalna pjesma govori o migrantima koji odlaze iz naše zemlje u potrazi za "američkim snom", ali vrlo brzo shvate da nigdje nije lijepo kao kući. Bolje biti siromašan, ali kući među svojima, nego polusiromašan u tuđini. Navijači su pjesmi učitali potpuno drugo značenje pa smo zbog toga i napravili novu verziju u koju smo dopisali strofu na našem jeziku, da bude malo navijačkija.
Vecernji.ba: Godinama pjevate o apsurdima našeg društva. Je li Balkan u međuvremenu sustigao Dubiozu ili vam i dalje svakodnevno daje novi materijal za pjesme?
Nije samo Balkan dostigao vrhunac dubioze. U međuvremenu se Europa balkanizirala umjesto da se Balkan europeizira. Mi o tome kroz pjesme i javne nastupe po svijetu trubimo već više od dvadeset godina, ali nitko to ne želi da čuje. Kad ono, gle čuda, kažu odjednom je došlo do jačanja fašizma u europskim zemljama. Svašta.
Vecernji.ba: Festivalski nastupi često imaju posebnu energiju jer okupljaju različite generacije i ljubitelje različitih žanrova. Po čemu se nastup na festivalu razlikuje od vašeg samostalnog koncerta?
Prije svega, festivalski nastupi traju dosta kraće pa samim tim je i energija nabijenija. Na samostalnim koncertima imamo vremena da sviramo i akustični set, da energiju dižemo i spuštamo nekoliko puta. Jako nam se dopada to što na naše nastupe dolaze ljudi različitih generacija, ali svi reaguju isto. Samo što se ovi stariji kasnije žale na upale mišića i posljedice reume.
Vecernji.ba: Vaši koncerti poznati su po snažnoj energiji od prve do posljednje pjesme. Postoji li pjesma bez koje ne možete zamisliti ljetni festivalski nastup?
Ne postoji jedna, već sigurno desetak pjesama bez kojih nastup jednostavno ne može proći. Imali smo sreću u karijeri da napišemo pokoju pjesmu koja se sviđa raji.
Vecernji.ba: Mostar Summer Fest ove godine okuplja zanimljiv spoj izvođača i žanrova. Stignete li vi uopće pratiti druge nastupe na festivalima ili je raspored uglavnom "dođi, odsviraj i putuj dalje"?
Ja osobno obožavam ljetne festivale i volim doći dosta ranije da čujem druge kolege. Posebno volim da čujem nove izvođače jer pasionirano pratim muzičke portale i sve novo što se događa na glazbenoj sceni u regiji. Davno sam odlučio da ukinem čitanje dnevno-političkih vijesti, koje su svakako jedno te isto. To sam shvatio prije par godina kada sam krečio studio pa sam prostirao stare novine da ne ukapam pod. Dok sam krečio plafon, pogledao sam novine na podu, stare nekoliko godina, a naslovi i slike bili su isti kao današnji.
Vecernji.ba: Što biste poručili publici koja vas ovog ljeta planira slušati na Mostar Summer Festu?
Publici poručujemo da ponesu rezervne gaće, potkošulje i majice. Znam da je u srpnju vruće u Mostaru, ali navečer zna zapuhati hladno niz Neretvu, a bubrege, jajnike i prostate treba čuvati dok si mlad.