Papa Benedikt XVI. potpisao je u četvrtak dokument o beatifikaciji hrvatskog svećenika Miroslava Bulešića (1920.-1947.) koga su u njegovoj Istri ubili komunisti u kolovozu 1947. godine. Papa je primio pročelnika Kongregacije za pitanje svetaca kardinala Angela Amata i potpisao popis budućih blaženika. Miroslavu Bulešiću priznata je mučenička smrt.
Bulešić je za svećenika zaređen 11. travnja 1943. godine u župnoj crkvi u Svetvinčentu. Na jesen 1943. godine imenovan je župnikom u Baderni. U toj se župi slijedeće dvije ratne godine zdušno trudio u pastoralnom djelovanju te se istodobno hrabrio i nesebično zauzimao za ljude, osobito za one koji su u ratnom vihoru bili najugroženiji. U svibnju 1944. godine piše vlč. Ivanu Paviću: Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda, mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu”.
Na Poreštini, kao i po svoj Istri, tada djeluju tri vojske: partizani, fašisti i Nijemci. No kroz cijelo to vrijeme mržnje, Bulešić je sačuvao univerzalnost i principijelnost katoličkog svećenika o čemu svjedoči njegova izjava: “Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu”. Protivnicima i progoniteljima poručuje: “Moja osveta je – oprost”. Bulešić na Božić 1944. govori u propovijedi kako se ničega se ne boji “jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima”. Kraj rata dočekao je u Baderni, ali već u jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Komunisti su Bulešića pokušali nagovoriti neka se makne iz Kanfanara, neka pođe u Italiju: tamo je studirao, tamo ima rodbine i prijatelja, tamo će biti na miru. No on je odvratio: “Ovdje je veća potreba za svećenicima, ovdje treba ostati”.
Na otvorene prijetnje komunista, odgovorio je: “Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga”. Crkva u Istri i njezino svećenstvo trpjeli su sve jače pritiske komunističkih vlasti. Dok je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio zatočen u Lepoglavi, Bulešić se intimno pripremao za mučeništvo. To je posvjedočio njegov tadašnji stariji subrat u Pazinskom sjemeništu, kasnije riječko-senjski nadbiskup mons. Josip Pavlišić. Koncem lipnja 1947. godine, obraćajući se Bogu, u dnevniku je zapisao: “Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi”. U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat. Krizma u Lanišću održana je u nedjelju, na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. godine. Kad su bili svi krizmani, pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem Bulešića koji je bio kraj vratiju.
U porečkoj i pulskoj biskupiji provedeno je (1998.-2004.) službeno istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića, koje je 2004. predano Kongregaciji za pitanje svetaca. Danas je Papa potpisao dokument o mučeničkoj smrti Bulešiča.U istom dokumentu priznao je i papi Pavlu VI. herojske vrline, što je ključni korak prema beatifikaciji.
>>Na 10. obljetnicu smrti počinje beatifikacija Franje Kuharića
Preuzeto sa www.vecernji.hr