Mislili smo da je potpuno razumljivo da ćemo intervju s Miroslavom Kutlom napraviti u Širokom Brijegu. No, stereotip se pokazao pogrešnim, Kutle, naime, živi u Sarajevu, za koji kaže da je sada njegov glavni grad. Sredinom devedesetih godina Miroslav Kutle je bio jedan od najvećih privatnih poslodavaca i vlasnik brojnih velikih hrvatskih firmi. No, samo nekoliko godina poslije njegova Globus grupa ispuhana je u rekordnom vremenu. Smatra ga se najnegativnijim simbolom tzv. Tuđmanove privatizacije. Nakon 2000. Kutle završava i u pritvoru. U proteklih 10 godina obilježava ga dvadesetak sudskih procesa, a nakon jedinog završenog, za koji je dobio 2 godine i 8 mjeseci zatvora, bježi u rodnu BiH. Očekuje da će pravosuđe BiH biti profesionalnije i osloboditi ga. Otac triju kćeri i sina u Sarajevu zasad živi bez obitelji. Kaže da mu tamo rijetko treba automobil pa se vozi biciklom. Premda je u BiH, kako kaže, sve usporenije 30 posto nego u Zagrebu, pokreće i tamo novi biznis – proizvodnju preparata za uzgoj organske hrane.
– Ovo je moja domovina, živio sam ovdje do svoje osme godine, a onda se cijela obitelj preselila u Zagreb. Ondje sam živio iduće 44 godine. Vratio sam se jednostavno zato što gore nisam imao preduvjete za zaštitu osnovnih ljudskih prava koje svaki čovjek mora imati. A to je pravo na pravedno suđenje i zaštita od politički montiranih procesa. Sada stanujem u Sarajevu.
I ovdje se bavite biznisom?
Šesto sam dijete iz siromašne hercegovačke obitelji i cijeli život živim od svoga rada. Logično je da to činim i sada u Sarajevu, u svojoj 56. godini. Moram raditi, stvarati i živjeti.
Ne bi li bilo lakše u ovoj situaciji živjeti od ušteđenog?
Ne mogu se baš pohvaliti ušteđevinama. Nisam baš bio sklon štednji.
Kojim se poslom ovdje bavite?
Za početak sam naumio započeti s proizvodnjom jedne vrste preparata na bazi nanotehnologije, a koji služi za zaštitu i razvoj bilja. Računam da ću takvu proizvodnju pokrenuti u idućih najviše pet do šest mjeseci. Nanotehnologija je omogućila razvoj preparata koji nudi ekološku zaštitu bilja, omogućava i kvalitetne uštede na vodi potrebnoj za razvoj biljaka.
Hrvatska je javnost vaš bijeg u BiH usporedila sa sličnim slučajevima dr. Šimića i B. Glavaša. U čemu se razlikujete?
Principijelno o drugima ne bih govorio. Govorimo li o jedinoj mojoj presudi, nakon petnaest godina pravosudnog i političkog progona u Hrvatskoj, onda je ta presuda u slučaju Gradski podrum školski primjer montiranog političkog procesa. Iza te presude stoji interesna politička skupina poznatih ljudi. Upitate li bilo kojeg stručnjaka pravne ili ekonomske struke, on će vam na temelju dokumenata i činjenica potvrditi o kakvom je procesu riječ.
Kako se ta političko-interesna skupina sukobila s vama?
Dogodilo se to u postupku posttuđmanovske borbe za naslijeđe. Ta je borba počela još u vrijeme kad se Tuđman razbolio. Već su se tada frakcije počele boriti za naslijeđe. Njih je petnaestak, svako jutro kad su se vidjeli u ogledalu, željelo u njemu vidjeti da su oni predsjednici RH. U tom svrstavanju u skupine i mene su vidjeli u jednoj od njih i odlučili su mene i moj biznis eliminirati iz društvenog i pravnog života Hrvatske. Svaka im čast, oni su to uspješno i obavili. To znači da su kompaniju Globus grupu, koja je bila uspješna i stvarala egzistenciju za desetak tisuća zaposlenika, rastočili, no pri tome glavne tvrtke nisu otjerali u stečaj, nego su išli samo maknuti mene iz njih. I nakon što su mene razvlastili, tvrtke su predali vlasnicima koji su kompatibilni s tom interesno-političkom skupinom. A mene su gurnuli u sudske procese. Radio sam analizu, imao sam vremena jer sam u pritvoru proveo 21 mjesec. Bio je to pritvor bez pokrića jer je riječ o predmetu u kojem se uopće ne zna tko je sudac. Progon nije prestao ni po mom izlasku iz pritvora jer je otvoreno toliko procesa protiv mene da sam i po četiri dana u tjednu znao boraviti na sudu. Ukupno sam u proteklih deset godina na hodanje po sudovima utrošio oko 2300 dana, znači proveo sam po sudovima više od 6 godina. Time su me uistinu uspjeli eliminirati.
>>Cijeli intervju pročitajte u Obzoru Večernjeg lista
Preuzeto sa www.vecernji.hr