Majke Srebrenice

Majke srebrenice: U mojoj obitelji sva su 32 muškarca ubijena

Foto: Mišo Lišanin
Majke srebrenice: U mojoj obitelji sva su 32 muškarca ubijena
24.10.2009.
u 18:51
Srebreničke majke na autocesti kod motela Plitvice dočekala je Slavica Bilić, prva predsjednica pokreta majki za mir “Bedem ljubavi” iz 1991. godine, a sa njom su bili i predsjednički kandidat Josip Jurčević i Slobodan Lang.
Pogledaj originalni članak

Iz moje obitelji u Srebrenici su pobijena 32 muškaraca. Među njima su moja braća, ali i tri moja sina. Najteže mi je kada me moji unuci pitaju gdje je moj tata. Ima li itko pravedan i dobre duše na ovom svijetu da bi nam pomoga. Kada gledam na ekshumaciju naših žrtava iz masovnih grobnica srce mi se od boli para. Ima li netko da nam stane iza leđa, da nam kaže da će zločinci koji su naše sinove, braću i očeve poslali u smrt, biti kažnjeni. To bi mi malo pomoglo i ublažilo bol nad činjenicom da ja više nemam braće, nemam sinova, nemam supruga – priča Đemila Delalić koja se s još 150 majki iz Udruženja majki Srebrenice i Žepe uputila u Haag na početak suđenja Radovanu Karadžiću.

Srebreničke majke na autocesti kod motela Plitvice dočekala je Slavica Bilić, prva predsjednica pokreta majki za mir “Bedem ljubavi” iz 1991. godine, a sa njom su bili i predsjednički kandidat Josip Jurčević i Slobodan Lang. Oni su srebreničke majke dočekali, dali im potporu u njihovu najstojanju da svojim akcijama natjeraju svjetske moćnike i haaški sud da kazne odgovorne za genocid u Srebrenici.

– Što se srebreničke pravde tiče, može doći do osude zločinca, ali do pravde ne može doći. Zato što sud u Haagu apriorno agresiju ne smatra zločinom. Zato ako se zločinci osude, neće se tražiti da se poništi ono što je osvojeno agresijom. Tako možemo reći da će zločinac biti osuđen a projekat će ostati – rekao je dr. Slobodan Lang.

Podršku srebreničkim majkama na putu u Haag dao je i predsjednički kandidat Josip Jurčević.

– Treba osuditi zločinca, ali i njegovo djelo – dodao je Jurčević.

Predsjednica “Udruženja majki Srebrenice i Žepe” Munira Subašić i njena zamjenica Kada Hotić, zahvalili su zagrebačkim prijateljima na dočeku i podšci koju im pružaju.

– Pozdravljam vas u ime žena koje su se borile za svoje sinove i uz vas smo drage srebreničanke – rekla je gostima Slavica Bilić.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 67

BG
bgcd
21:50 24.10.2009.

vidurina,lepo da si osudio zlocine samo s jedne strane,a druga strana po tebi treba da gleda,lepo i da si pomenuo pasaluk,kakve to ima veze ne znam ,,samo se vi nadajte,nada poslednja umire.

BG
bgcd
22:10 24.10.2009.

Samo vi nemojte da pricate o junastvu,poznato iz dva rata,iz ovog zadnjeg dok nije stigla konjica,ubijanje kralja ,ambasadora,podmetanje bombe u bioskop itd,bok !!!!

OB
-obrisani-
02:14 25.10.2009.

Srpski koncentracijski logori i genocid.... Lea Bauman( Zidovka) kaze;” Srbija je prva drzava u svijetu koja se proglasava Judenreln(ociscena od Zidova) u prosincu 1941. 60,000 Zidova je transportirano iz svih krajeva Srbije u 3 koncentracijska logora gdje su unisteni,ukljucujuci i djecu( Ilustrovana Politika # 82, 31/5/1960) Sva ubojstva su ucinjena od strane Srba\".Posvud Srbije su koncentracijski logori... Topovske Supe, Sajmiste,Banjica, Sabac(Dulag183),Pancevo ( Svilara) itd . Do osmog mjeseca 1941 gotovo svi Zidovi su pobij*ni. Srbi su imali kamion - plinsku komoru gdje su u Sajmistu ubij*ne zene i djeca do \"meseca maja 1942\". Preko 8. 000 zena i djece je ubijeno na taj nacin. Tu treba nadodati da tisuce od njih nisu ni stigli do logora posto su umoreni u transportu plinom u zatvorenim kamionima.Odmah nakon okupacije Srbije od strane Njemaca i formiranja pronacisticke Nediceve vlade , vojna administracija donjela je uredbe za romsko i zidovsko stanovništvo. Jedna od odluka je da oni moraju nositi trake na rukavima na kojima je pisalo Juden i Zigeuner (Cigan). Tramvaji i autobusi su imali natpise: zabranjeno za Jevreje i Cigane. U mnogim mjestima u Srbiji likvidiran je veliki broj Roma. Naprimjer, Leskovac, gdje je u Arapovoj dolini streljano oko 250 Roma, u Nisu - 380, Kraljevu 80 . U koncentracijskim logorima u Srbiji, na Banjici, u Batajnci, na Crvenom Krstu, u Nisu i mnogim drugim mjestima, ubijen je veliki broj ljudi među kojima je bilo i dosta Roma. U Koncentracijskom logoru na Crvenom krstu ubijeno je 237 Roma. U Batajnici oko 500. Veliki broj beogradskih Roma je ubijen u logoru Banjica, procjenjuje se da je to bilo između 5 - 7 tisuca. U Beogradu je bilo još 5-6 manjih logora gdje su Romi ubijani ili su deportirani u druge logore iz kojih se 1000 Roma nikad nije vratilo.